Novosti

Kultura

Siniša Labrović: Bilo je teško, ali sam izdržao

Konceptualni umjetnik održao je 24-satni performans na centralnom zagrebačkom trgu tokom kojeg se neprekidno osmjehivao kako bi upozorio na društveni teror dobrog raspoloženja

6wm9t1uc4k0muw5nq9awn37u115

Siniša Labrović (foto Patrik Macek/PIXSELL)

Siniša Labrović, konceptualni umjetnik, na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića održao je performans pod nazivom ‘Ljubav prema osmijehu‘. Performans je trajao puna 24 sata (od utorka u 19 sati do srijede u 19 sati) tokom kojih se Labrović neprekidno osmjehivao kako bi, kako je kazao, upozorio kako je osmijeha - onih prisilnih i lažnih - previše oko nas. 'Volim osmijeh i radost i vjerujem u njih, ali mi smeta to nasilje osmijeha koje ne dolazi iz istinske radosti, nego od nametnute kvazipsihološke agende i self-helpa te općenito iz te suvremene priče u kojoj je loše raspoloženje dozvoljeno samo u najužem krugu najbližih ljudi, ako i tamo', kazao je najavljujući izvedbu koja je održana u sklopu programa festivala ‘Ekstravagantna tijela‘. Pitali smo ga je li zadovoljan kako je prošao performans i koliko se fizički iscrpio.

- Subjektivno govoreći, mogu reći da mi je bilo teško. U dva navrata sam zaista bio u krizi pa sam morao uzeti kratke predahe. Boljela su me leđa, noge su mi se tresle od umora. Zapravo su pružale otpor da me drže u vertikalnoj poziciji. Objektivno gledano, nije to neka muka. Stajao sam i osmjehivao se. Naši ljudi bez problema to prebrode, a ja ću još dobiti i honorar pa stvarno nema razloga da se žalim – govori Labrović.

Kaže da je vrlo zadovoljan reakcijom prolaznika, posebno onih koji su znali o čemu se radi.

- Dobio sam i neke poklone, da budem iskren uglavnom od žena. Valjda zato što sam iz Sinja, a mi imamo neki sućutnički izraz lica. Neki su se čudili jer nisu znali matricu – rekao je Labrović čiji rad je predstavljen i na Izložbi ‘Kad spomenici ožive‘ koja je ovaj tjedna otvorena u Galeriji Nova, a 30. rujna će drugi dio biti postavljen u prostorijama SKD-a ‘Prosvjeta‘ u Preradovićevoj 21.

– Moj rad se zove Sonata za fra Sotonu. Fra Sotona je bio nadimak Miroslava Majstorovića Filipovića, ustaškog krvnika i osuđenog ratnog zločinca kojeg su franjevci izbacili iz reda. Najpoznatiji je po zločinima u Jasenovcu. Radi se o gudalu koje pokreće mehanička ruka proizvodeći jeziv zvuk. Inspiraciju sam pronašao u tekstu Viktora Ivančića koji je prepričao iskustvo jednog Židova iz Jasenovca. Ispred kantine je svirao romski orkestar. Filipović je sjedio i slušao ih, pa je ustao, prišao im i jednom opalio metak u glavu – kazao je Labrović

Kultura

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više