Zamislite situaciju da Mirando Mrsić uz zvukove ‘Internacionale’ predvodi marš gladnih radnika. Bivšeg ministra rada i mirovinskog sustava, u čijem su mandatu dodatno smanjena prava radnika i uvedeno je stručno osposobljavanje bez radnog odnosa, to nije spriječilo da među prijedloge izmjena stranačkog statuta uvrsti svečanu pjesmu koju bi SDP trebao uvesti, i to ni manje ni više nego ‘Internacionalu’ s originalnim tekstom i glazbom, jer da je to pjesma ‘vezana uz socijaldemokratski pokret’.
Članice Ženske fronte za radna i socijalna prava sa saborske su galerije upravo ‘Internacionalom’ prosvjedovale protiv usvajanja Mrsićevih izmjena Zakona o radu. Tražile su barem da se ZOR vrati u javnu raspravu, ali vapaj potlačenih odbio se od ušiju tadašnjih vladajućih koji su bespogovorno poslušali savjete Svjetske banke i MMF-a i fleksibilizirali radno zakonodavstvo.
Niz mjera tada je uveo SDP, od ‘internog lizinga radnika’ unutar povezanih društava, ukidanja zaštite za starije i trudnice, ograničavanja prava na štrajk, preko smanjenja broja prosječnih plaća kao naknade štete, ulaska bolovanja u otkazni rok, do povećanja broja radnih sati na 48 tjedno i to na temelju usmenog, a ne više pisanog zahtjeva poslodavca. Time im se omogućilo da od radnika mogu tražiti da rade i po 78 sati tjedno, odnosno 13 sati dnevno. ‘Tužan dan za socijalnu pravednost. I sramotan za socijaldemokraciju’, komentirao je tadašnji predsjednik Laburista Dragutin Lesar.
Mrsić je poručivao sindikalcima da ih se ‘Vlada ne boji’, da ‘neće pokleknuti’ i da zaborave podjelu ‘na osam sati odmora, osam sati rada i osam sati spavanja’. ‘Došle su nove investicije, počinje novo zapošljavanje i čim budemo ostvarili rast od dva posto, bit će bolje’, obećavao je ovaj liječnik koji se političkom akrobacijom dokopao ministarskog mjesta po modelu daj što daš, kad već nije mogao postati ministar zdravstva.
Uveo je i stručno osposobljavanje bez radnog odnosa, čime je praktički ukinuo pripravništvo i poslodavcima omogućio da dobiju besplatnu radnu snagu. Ovo ‘besplatnu’ shvatite uvjetno, s obzirom na to da oni rade i za privatne tvrtke, ali ih plaća država, dakle porezni obveznici. Cilj je bio, tvrdili su tada SDP-ovci, da se olakša zapošljavanje mladih. Kako je prošla ta mjera u praksi istražila je Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID). Pokazalo se da poslodavci, umjesto da zaposle mlade koji su bili kod njih na SOR-u, nakon što oni odrade staž uzmu druge opet po SOR-u. BRID je utvrdio da čak 63 posto osoba koje su prije dvije godine izašle iz SOR-a nije uspjelo pronaći posao.
