U subotu 2. travnja na portalu Novosti je prenesen tekst, integralno, koji je u 09:53 objavljen na portalu Forum - izvještaj novinara Borisa Pavelića s promocije dviju knjiga novinara Viktora Ivančića, "Radnici i seljaci" i "Zlomovina" objavljenih u izdanju riječkog Ex Librisa, održane u sklopu "Proljetnog Rebedua" što ga je organizirao dubrovački aktivistički kolektiv "Rebedu".
Knjige su predstavili kolumnist tjednika Novosti Sinan Gudžević, novinar i pisac Boris Dežulović (koji je isto kolumnist tjednika Novosti), urednik u Ex Librisu Zoran Grozdanov i Viktor Ivančić (također kolumnist Novosti), uz moderaciju organizatora "Proljetnog Rebedua" Peru Mrnarevića.
Nažalost, novinar Pavelić (u tekstu koji na oba portala ima naslov "Ivančić: Beškerov tekst podsjeća na 'kreativnost eliminacije' 90-ih") nije donio ništa što je o tim knjigama tom prilikom u Dubrovniku rečeno. Možda kolegi Paveliću to nije bilo zanimljivo. O meritumu promocije smo samo saznali, dakle, tko je nastupio i o kojim je knjigama bilo riječ. Ali zato je Viktor Ivančić dobio prostor da nastavi prokazivati i vrijeđati ljude. Da ponavlja što je već u Novostima napisao o radu novinara Jutarnjeg lista Inoslava Beškera.
O tome što, pak, Ivančić misli o pisanju kolege Beškera (o čemu nas zapravo novinar Pavelić informira u svom izvještaju), ili kako je novinar Bešker reagirao na Ivančićeve grube riječi njemu upućene, napisao sam kolumnu naslovljenu "Ivančićev manifest neprofesionalizma i nehumanosti" koja je objavljena na Autografu u nedjelju 27. ožujka navečer, što smatram dovoljnim očitovanjem, a napisao sam tu kolumnu zato jer sam kao urednik portala Autograf prvi donio, za Ivančića, sporne Beškerove rečenice.
Ali nije korektno, to želim ovim reagiranjem kazati, da se ''izvijesti'' o mišljenju neimenovanog posjetitelja promocije, eh da bi Ivančić mogao ili poželio hraknuti na mene. U Pavelićevom izvještaju stoji ovako: da je Ivančić moju kolumnu "komentirao tek tvrdnjom – slažući se zapravo s primjedbom gledatelja iz publike – kako 'Pilsel i ne može ništa drugo nego diletantski pisati'."
Jasno je da ja tu polemiku nisam komentirao kao lingvist, premda i o jeziku nešto znam. Ovdje se riječ "diletant" koristi kao etiketa i kao diskvalifikacija u onome u čemu sam stručan i dokazano vješt.
Pošto ne znamo tko je uvaženi gospar koji smatra da "diletantski pišem" mogu i želim reagirati na Ivančićevu potrebu da nastavi lijepiti etikete.
U Argentini sam završio studije strojarstva i novinarstva, a u Hrvatskoj teologiju. Posjedujem i magisterij znanosti iz područja moralne i političke teologije. Teologiju kanim (na studiju sam) uskoro i doktorirati. U novinarstvu djelujem od rujna 1979. Barem trideset punih godina hrvatska i šira ex-jugoslavenska javnost zna da se bavim pisanim, radijskim i televizijskim novinarskim poslom, različitim područjima, ali da pišem tekstove i komentare osobito religiološke tematike te da, prije svega na Autografu, nastupam kao novinar-religiolog.
Kada Viktor Ivančić izjavljuje, portal Forum smatra relevantnim objaviti a Novosti prenose, kako "Pilsel i ne može ništa drugo nego diletantski pisati" je li to Ivančić, kao možebitna religiološki pismena osoba, sebi daje pravo prosuđivati relevantnost mojeg javnog rada, mog ''pisanja'', moje upućenosti u religijsku tematiku i, eventualno, mog teološkog znanja?
Ili, pak, mene općenito, kao novinara smatra diletantom?
Tko je Ivančić, da nije možda pročelnik Kongregacije za kauze novinara? Ali, ne, ozbiljno pitam, ako je netko u novinarstvu, kontinuirano od 1979., ako taj ima domaće i međunarodne nagrade, ako umije i s tastaturom i pred mikrofonima i pred kamerama, ako postoji publika koja to potvrđuje, ako postoje konkretni projekti koji o novinaru svjedoče i konkretni suradnici koji tog i takvog novinara i urednika prihvaćaju, što nam je činiti, čekati u redu za pomilovanje, nadati se barem da ovo nije repriza završnog govora na suđenju Kamenjevu i Zinovjevu?
Jer, avaj, ja bih Ivančiću mogao reći da je "diletant" kada piše o vjerskim temama. Itekako bih mogao.
Diletant je (tumači Bratoljub Klaić) – "nestručnjak; čovjek koji se bez stručne spreme, samo sebi za zadovoljstvo, površno bavi nekom znanošću ili umjetnošću; amater; nevježa itd.". Ja diletant nisam.
Za Pravoslavni teološki fakultet i za Univerzitet u Beogradu ja "diletant" nisam, a kamoli za upućenu javnost ili, ako ćemo pošteno, za kolege/ice novinare/ke koji/e su mi dva puta dali nagradu u kategoriji vijest-izvještaj, a što kolega Boris Pavelić dobro zna jer sam ih zajedno s njegovom i nagradama drugih kolega i kolegica (bilo nas je tog 9. svibnja 2018. jedanaestero, a radilo se ukupno o 16 nagrada), dakle protestno, vratio Hrvatskom novinarskom društvu.
Ovako stoje stvari: neka Viktor Ivančić i Inoslav Bešker, ako žele, polemiziraju o jeziku, ali Viktor Ivančić nema ama baš nikakvih kvalifikacija niti staža da bi moju teološku ili religiološku stručnost i upućenost "procjenjivao", na takvo nešto nema pravo – da bi mene nazivao "diletantom". Nema on pravo ni da me kao novinara omalovažava. Ja mu to pravo ne priznajem.
Ako postoje oni koji Ivančićevo furiozno lijepljenje etiketa, u što se manje više pretvorilo njegovo pisanje, smatraju doprinosom kulturi dijaloga, neka, neka, široko ali škrto im polje bilo.
Ono što me zabrinjava, a pomalo i razočarava jest da sam na portalu Forum, kojem sam dao pristojan broj članaka, opisan kao "diletant". Ne vidim razloga ni opravdanja da me se u izvještaju kolege Pavelića tako diskvalificira. Šteta što nismo mogli pročitati o tome što je okupilo promotore. Šteta vremena i novca poreznih obveznika, makar samo dubrovačkih.
Polako, nisam ljut, ne žurite sa zaključkom, meni zapravo godi, barem sudeći po tekstu uvaženog izvještača, što sam bio važniji od Ivančićevih knjiga.
