Novosti

Kronika

Radovan Dožudić: Projekti dobivaju potporu

Potpredsjednik VSNM-a Bjelovarsko-bilogorske županije: U središtu Bjelovara osigurana je odlična lokacija za SKC Pavla Solarića, a svakovrsnu potporu županijske, gradskih i općinskih vlasti kontinuirano imaju i druge naše aktivnosti

D43my4olc1yplklpaopmt52ipcc

Radovan Dožudić

S kakvim se problemima suočava srpska zajednica u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji?

Prije svega, već dulje nema nikakvog ‘suočavanja’ s problemima. Naime, nema negativnih informacija ni s ‘terena’ ni po mom osobnom iskustvu da bi netko radi pripadništva našoj zajednici bio diskriminiran.

Kakve su aktivnosti mjesnih i gradskih vijeća unutar županijskog VSNM-a?

Poput županijskog, gradska i mjesna vijeća održavaju živu aktivnost vezanu uz našu nacionalnu zajednicu, koja je svakodnevna i kontinuirana, a pokriva sve manifestacije, kulturne događaje i duhovne susrete koji se odvijaju u svrhu našega kolektivnog i osobnih identiteta. U svemu tome nam puno znači Srpski kulturni centar Pavla Solarića, nova i značajna institucija smještena u središtu Bjelovara, koja je u svega nekoliko mjeseci postojanja razvila brojne aktivnosti, premda smo krenuli od nule, odnosno od onoga što su nam u nasljeđe ostavili naši preci. Ohrabruje što u Županiji jača interes zajednice za aktivnosti Vijeća, kao i zanimanje građana drugih nacionalnosti koji nam se počesto pridružuju. Uvjeren sam da će tako nadalje biti.

Kakva je suradnja s VSNM-ima u drugim županijama, kao i SPC-om, SNV-om i ostalim organizacijama naše manjine?

SNV je doista na svaki način – financijski, organizacijski, savjetima i preporukama - uključen u naš rad. Što se tiče suradnje s drugim županijama i našim vijećima, dovoljno je reći da smo zajedno bili uključeni u nekoliko izdavačkih projekata, ali i ostalih aktivnosti. Posebno bih u tom smislu istaknuo vijeća Koprivničko-križevačke i Varaždinske županije. No, premda najveći dio pripadnika naše zajednice čine vjernici, za angažman SPC-a i naših duhovnih otaca ne bih mogao reći da je zadovoljavajući, što je veoma ozbiljan problem unutar ovog dijela zajednice.

Kakvi su odnosi s udrugom Pravda, koja mahom okuplja ljude koji nisu obeštećeni za svoju uništenu imovinu?

S Pravdom imamo stalan i neposredan kontakt, a mnogi članovi te udruge su i vijećnici naših vijeća. No što se tiče Pravdinih ciljeva, mogu kazati da mnogi od njih ne ovise ni o nama ni o lokalnim sredinama: rješenje pitanja zbog kojih je udruga osnovana ovisi ponajprije o zakonskim propisima u nadležnosti Hrvatskog sabora. I dok god se ne donesu zakonske odredbe u korist tih ljudi nakon što je ranijim izmjenama Zakona o obveznim odnosima ukinuta odgovornost države za štetu nastalu terorističkim aktima, naša će se suradnja svoditi samo na podršku Pravdinim ciljevima.

Koliko županijska, gradske i općinske vlasti podržavaju rad manjinskih vijeća na svojim područjima?

Mogu reći da je ta podrška maksimalna, ne samo u materijalnom smislu. Osim što je osigurana odlična lokacija za SKC Pavla Solarića i vijeća koja ondje djeluju, svakovrsnu potporu dobivaju i druge naše aktivnosti. Ljudi na funkcijama u lokalnoj samoupravi naši su prijatelji i suradnici, neposredno prisutni u svim zbivanjima, projektima koje potičemo i organiziramo, a najvažnije je da je ta podrška konkretna i iskrena.

Kakav je u Županiji stav prema obilježavanju i komemoriranju stradanja srpske zajednice devedesetih i u Drugom svjetskom ratu?

Korektan. Nema tu nekakvih posebnih problema. Pored toga, moj je osobni stav, unatoč porodičnoj povijesti, da je naša zajednica živo tkivo koje se ne može svesti samo na komemorativno-zadušnički mentalitet.

Što se događa po pitanju učenja srpskog jezika, pisma i kulture te vjeronauka?

Hrvatski i srpski nikada neću smatrati odvojenim jezicima, a smatram da je izbacivanje ćirilice iz nastavnih programa civilizacijski neprihvatljivo i historijski neutemeljeno. Ono što možemo učiniti i činimo po tom pitanju je organiziranje seminara, kako mlada stvorenja bez obzira svoju nacionalnost ne bi bila uskraćena za poznavanje ćiriličnog pisma. Što se vjeronauka tiče, mislim da je za čovjeka kršćanskih opredjeljenja potpuno nevažno je li u školama organizirana katolička ili pravoslavna vjerska nastava: na temelju osobnog iskustva znam da moje najmlađe dijete koje u školi pohađa katolički vjeronauk nije zbog toga postalo manje ‘pravoslavno’, nego upravo suprotno – ono je sada bolji kršćanin.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više