Lopta
Pala je i Zlatna lopta: dodjela prestižnog nogometnog trofeja Luki Modriću u organizaciji France Footballa tekla je po već uobičajenoj dramaturgiji, dok mu se s velikog ekrana, nakon roditelja, nije obratila Kolinda Grabar-Kitarović: ‘Zahvaljujem tebi, Luka, i cijelom timu na vašem povijesnom uspjehu. Vratili ste nam optimizam, vjeru i nadu, a svojim profesionalnim ponašanjem na osobnoj i sportskoj razini postao si uzor i inspiracija mnogim mladima, ali i svima nama’, izgovorila je prva osoba države, pa razvezala o nadama, osjećajima, emocijama (?) koje je, odjevena u toplo ruho prvog lica množine, proživljavala prošlog ljeta dok je reprezentacija, s Modrićem na čelu, pobjeđivala na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Uspjela je hrvatska predsjednica osvanuti uz Luku Modrića čak i na samoljepljivim sličicama nogometaša: kadar je uhvaćen u Rusiji, u prvom je planu on s trofejom namijenjenim najboljem nogometašu na Svjetskom prvenstvu, a u drugom ona, vedra lica. Dobar političar ne postaje se stjecanjem diplome iz politologije na uglednom sveučilištu. Dovoljno je imati cilj i znati tehniku uvjeravanja većine u korisnost njegova ostvarivanja. Kolinda Grabar-Kitarović ima samo snažnu želju za parazitiranjem na slavi uspješnih i popularnih, a to su u Hrvatskoj, u pravilu, sportaši. Ne usuđujemo se ni pomisliti u što bi se to moglo izroditi u drugom mandatu, ne bude li blagovremeno sputana biračkom voljom.
Načelo
Martina Dalić, bivša potpredsjednica Vlade, i Zdravko Marić, ministar financija, povrijedili su načelo obavljanja javne dužnosti, ustvrdilo je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. On nije trebao sudjelovati na sjednicama na kojima se odlučivalo o Agrokoru, njegovoj bivšoj firmi, dok je ona trebala, a nije, objaviti imena članova radne skupine angažiranih na izradi lex Agrokora. U očitovanjima, oboje su zanijekali tvrdnje Povjerenstva. Kažu, sve je oko lex Agrokora bilo divno, krasno i po pravilima. Ona tako ‘svojeg privatnog interesa’ ne može vidjeti ‘ni u tragovima’, a on nikome nije pogodovao i štitio je nacionalni interes. Plenković je svečano objavio da ni Dalićki ni Mariću nije utvrđen sukob interesa. Utvrđeno nije komentirao.
Rok
Vlada nije uspjela. Pišemo o donošenju zakona koji će regulirati pobačaj. Aktualni propis na snazi je od 1978. godine, Ustavni je sud u ožujku prošle godine odredio veljaču 2019. kao rok za izglasavanje novog zakona. Vlada je tek prošlog mjeseca napravila prve koračiće, osnovala povjerenstvo čiji je zadatak rad na zakonu. Milan Kujundžić, ministar zdravstva, najavio je probijanje rokova, ali Ustavni sud o tome još nitko nije obavijestio. Rok neće biti prekršen samo zbog uobičajene HDZ-ovske nezainteresiranosti za poštivanje propisa, nego i zbog Plenkovićeve želje da dodatno ne iritira fanatičniji dio svoje stranke koji je ionako nervozan zbog nedavne ratifikacije Istanbulske konvencije.
Kreten
Je li Zdravko Mamić kreten? Ovako ispisano, pitanje bi po nekima bilo i utuživo da ga nije izgovorio upravo Zdravko Mamić na kraju konferencije za novinare u Međugorju. Bila je to uobičajena mamićevska fešta prostačenja, lošeg ukusa i verbalnog nasilja začinjena vrijeđanjem novinara čija mu se pitanja nisu sviđala, samo što mu je ovaj put konačno i uzvraćeno. Interesiraju li vas detalji, čitajte u prijestolničkoj štampi. Mamić je, po običaju, rekao da je presuda po kojoj je nepravomoćno osuđen na šest i pol godina zatvora zbog izvlačenja 116 milijuna kuna iz Dinama ‘potpuni falsifikat’ i ‘potpuna laž’. Cijelu priču spominjemo zbog Franje Varge, bivšeg MUP-ova informatičara, čije je falsifikatorske usluge koristio neutvrđeni broj hrvatskih uglednika. Među njima i Mamić. Istina, sada veli da od Varge nije naručio SMS-ove kojima je na konferenciji za novinare, netom prije bijega u Bosnu i Hercegovinu, pokušavao kompromitirati Dinka Cvitana, tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika. Varga mu se navodno javio nakon što je javno ponudio 500 tisuća kuna za informaciju o identitetu osoba koje su nacrtale svastiku na poljudskom travnjaku. Dao mu stick s informacijama koje je Mamić proslijedio policiji, a zauzvrat mu je preko Dinama uplatio 200 tisuća eura. Bilo mu ga žao. Interesantna je Bosna i Hercegovina. S jedne strane, domovinski nacionalisti zaklinju se kako tamo vlada čisti antihrvatski užas i obespravljenost, a s druge, ta je država sigurno utočište istaknutih Hrvata sukobljenih s propisima voljene domovine poput Joze Ćurkovića, Miroslava Kutle, Drage Tadića, Zdravka Mamića…
Noć
‘Ovo nije noć za odlučivanje o Bernardićevoj sudbini’, rekao je Zlatko Komadina, potpredsjednik SDP-a, uoči sjednice stranačkog Predsjedništva. Stranka im ide u propast, s ovom dinamikom raspada najkasnije za dva-tri mjeseca past će s drugog na treće mjesto na ljestvici popularnosti, ali preostalo se članstvo ne želi uznemiravati. Raspravljaju ni o čemu i čekaju čudo. I što je bilo na kraju? ‘Ne. Nitko’, ovim je riječima nakon sjednice Bernardić odgovorio na novinarsko pitanje je li itko zatražio njegovu smjenu.
Hrvatska
Čime zaključiti rubriku, mislili smo se, dok nam je pogled klizio po vijestima o očajničkoj potrazi – sa sretnim krajem – bivšeg SDP-ovca Bojana Glavaševića za novim saborskim klubom, zatim o ravnatelju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji je dao funkciju sinu svoje zamjenice, o dvama direktorima karlovačke podružnice Hrvatskih šuma, o uvođenju doplate na gotovo sve lijekove za šećernu bolest, novoj tučnjavi navijača Hajduka i Dinama… Na koncu smo sve natrpali u jednu informaciju koja fino svjedoči o brizi istaknutih pripadnika političke klase za samoodržanje, nepotizmu, nebrizi za potrebite i nasilju. Što će vam više, to je Hrvatska!
