U posljednje vrijeme manje se analiziraju prognoze utakmica nadolazećeg Svjetskog nogometnog prvenstva u Kataru, a puno više se govori o poraznom stanju ljudskih prava u toj zemlji, oko čega prijepori traju otkako joj je dodijeljeno domaćinstvo. Tako su savezi Nizozemske, Danske, Walesa, Engleske, Belgije, Švicarske, Njemačke i Francuske odlučili nositi kapetanske vrpce u duginim bojama, čime će upozoriti na zabranu homoseksualnosti u toj arapskoj zemlji. Danska će nastupati s nevidljivim logotipima na dresovima svog saveza, ali i sponzora Hummela, kako bi upozorili na tisuće poginulih radnika tijekom gradnje stadiona. Solidariziralo se u to ime i sedam francuskih gradova, koji neće organizirati javna gledanja utakmica u svojim centrima.
Hrvatski nogometni savez (HNS) odbio se pridružiti bilo kakvoj sličnoj inicijativi. Susjedna Srbija također slijedi taj primjer. Sociolog sa zagrebačkog Instituta za etnologiju i folkloristiku Ozren Biti, autor knjige "Domaći teren: sociokulturno istraživanje hrvatskog sporta", za Novosti kaže da mu pozornost privlači lakonski odnos hrvatskih nogometnih institucija prema toj problematici. Premda, nema mjesta za čuđenje. "Šutnja, odvraćanje pozornosti, gledanje svojih poslova", kaže uvodno, ustaljeni su principi funkcioniranja HNS-a kada su u pitanju ljudska i manjinska prava, osobito negdje drugdje, i bilo bi iznenađenje da je ovaj put bilo drugačije.
- Tu nije riječ o spontanom ponašanju, jer glasnogovornik saveza na postavljen upit objašnjava da nikakav bojkot ni išta slično u njihovoj režiji i izvedbi reprezentacije ne bi promijenilo stanje stvari u Kataru, ni na prvenstvu kao ni izvan njega. Taj stav HNS-a, koji se u javnosti već dulje utemeljeno percipira kao HDZ-ovska utvrda, umnogome podsjeća na državnu politiku glađenja imidža prema van i prema unutra - ističe Biti.
Svojevrstan je to štit i igračima, dodaje naš sugovornik, koji se ionako u raznim prilikama – u rasponu od suđenja Zdravku Mamiću do ruske vojne agresije na Ukrajinu – nisu pokazali sklonima javno govoriti ili pak djelovati igdje osim na terenu. Podsjetimo, HNS je lani objavio da reprezentacija neće kleknuti na jedno koljeno prije utakmica Europskog prvenstva, što je bila simbolična gesta solidarnosti s pokretom Black Lives Matter nakon policijskih ubojstava tamnoputih Amerikanaca. Iz saveza su argumentirali da "takvo što u kontekstu hrvatske kulture i tradicije" ne predstavlja simbol borbe protiv rasizma ili diskriminacije.
- Utoliko je upadljivija kontaminacija dočeka reprezentacije u Zagrebu 2018. nakon SP-a u Rusiji i pojavom na pozornici Marka Perkovića Thompsona čije pjesme nose jasne političke poruke. Nesumnjivo je da su reflektorima osvijetljene nogometne pozornice u Hrvatskoj pogodovale promociji i perpetuiranju stanovitih (popularnih) etnopolitika, ali nisu poslužile za pokretanje teme ugrožavanja ljudskih prava koja bi se svih trebala puno više ticati - kaže sociolog Biti.
Naravno, nemamo iluziju da je izvan Hrvatske u tom smislu bolje, pa tako ni u Srbiji, kao i da bi se dizanjem glasa nogometaša nogomet automatski oslobodio neravnopravnosti, diktata kapitala, pa i govora mržnje.
- No ipak treba slijediti pozitivne primjere kojih itekako ima, prepoznati važnost simboličnog djelovanja i preuzeti odgovornost kad nastupi trenutak. Dojam je, nažalost, da u domaćem nogometnom miljeu za to nedostaje kulturnog kapitala, a neki konkretni protagonisti ne koriste ni svoj ovjereni celebrity kapital, zbog čega nam nogomet ostaje obilježen "desnom vanjskom" i desničarenjem iznutra - sumira Ozren Biti.
