Mediteran dominira nogometnim svijetom. Tri od četiri reprezentacije koje su se plasirale u polufinale Svjetskog prvenstva (Francuska, Hrvatska, Maroko) su mediteranske, a ostatak svijeta predstavlja Argentina. Drugi je to puta da je toliko reprezentacija mediteranskih zemalja u polufinalu; prvi puta to se dogodilo u Njemačkoj 2006. kada su među četiri bile Italija, Francuska i Portugal među koje se ugurala reprezentacija domaćina.
Mediteran dominira nogometnim svijetom posljednjih četvrt stoljeća, a ni prije toga mu nije išlo loše, dapače. Osam država osvajalo je naslov svjetskog prvaka u nogometu, među njima pet europskih, a među njima tri su mediteranske – Italija ima četiri naslova, Francuska dva i Španjolska jedan, ukupno sedam naslova. Dvije preostale svjetske prvakinje iz Europe (Njemačka i Engleska) imaju pet titula.
Mediteranske su reprezentacije na prvenstvima osvojile sedam naslova, četiri druga, po šest trećih i četvrtih mjesta. Igrači iz tih reprezentacija šest su puta bili najbolji strijelci prvenstva, četiri puta najbolji igrači, tri puta najbolji golmani, pet puta najbolji mladi igrači
Od 1998. i prvenstva u Francuskoj do 2018. i Rusije reprezentacije iz tog dijela svijeta osvojile su četiri od šest titula prvaka. Dakle, u Kataru bi mogle osvojiti petu od sedam mogućih titula. Naslove prvaka redom su osvajale Francuska (1998.), Italija (2006.), Španjolska (2010.) i ponovo Francuska (2018.). No, tu nije kraj uspjeha u tom razdoblju. Na tih šest svjetskih prvenstava devet puta su se plasirale u polufinale (od 24 reprezentacije), a pribrojimo li i aktualno prvenstvo Mediteran je dao 12 od 27 polufinalista. Osim četiri titule na posljednjih šest prvenstava te su reprezentacije osvojile još dvije srebrne medalje (Francuska 2006. i Hrvatska 2018.), dvije brončane (Hrvatska 1998. i Turska 2002.), a samo Portugal od mediteranskih polufinalista nije osvojio medalju, bio je četvrti 2006.
Uspjesi mediteranskih država na svjetskim prvenstvima počeli su na prvom prvenstvu odigranom u Urugvaju 1930. Tada je Jugoslavija senzacionalno pobijedila Brazil u grupi, plasirala se u polufinale gdje je izgubila od budućeg prvaka Urugvaja i u kasnijem razvrstavanju FIFA-e pripisano joj je četvrto mjesto. Utakmica za treće mjesto nije se igrala. Na sljedeća dva svjetska prvenstva naslov je osvojila Italija, prva koja je osvojila dva naslova i prva (uz Brazil do danas i jedina) koja je naslov i obranila.
Razdoblje nakon Drugog svjetskog rata je razdoblje nešto slabijih, ali itekako respektabilnih rezultata. U Brazilu 1950. četvrta je bila Španjolska, u Švedskoj 1958. treća je Francuska, Jugoslavija je četvrta u Čileu 1962, a Portugal treći u Engleskoj 1966. Novi mediteransko finale izborila je Italija 1970. i izgubila od Brazila. Reprezentacija iste države bila je četvrta u Argentini 1978., a utakmicu za treće mjesto izgubila je ponovo od Brazila. Sljedeće svjetsko prvenstvo donio je novi uspjeh i dvije mediteranske reprezentacije u polufinalu. Na koncu je naslov osvojila Italija, a Francuska je bila četvrta. Na prvenstvu u Meksiku 1986. Francuska je napredovala i osvojila brončanu medalju, a medalju istog sjaja osvojila je i Italija kao domaćin 1990. Talijanska reprezentacija osvojila je i srebrnu medalju SAD-u 1994., a u finalu ju je pobijedio Brazil. Ukupno na svim prvenstvima – sedam naslova, četiri druga, šest trećih i šest četvrtih mjesta.
Igrači iz mediteranskog bazena ostvarili su i velike pojedinačne uspjeha na svjetskim prvenstvima. Šest puta su bili najbolji strijelci prvenstva: Just Fontaine iz Francuske 1958. s 13 golova što je rekord po broju golova na jednom prvenstvu, Dražan Jerković je 1962. s četiri gola podijelio titulu s još pet igrača, a četiri godine kasnije prvi je strijelac bio Eusebio iz Portugala postigavši devet golova. Slijede tri zlatne kopačke s po šest golova: Paolo Rossi (1982.) i Salvatore Schillachi (1990.) iz Italije i Davor Šuker iz Hrvatske 1998.
Službene nagrade na najboljeg igrača, najboljeg golmana i najboljeg mladog igrača uvedene su relativno nedavno. Zlatne lopte osvajali su već spomenuti Rossi i Schillachi te Zinedine Zidane iz Francuske 2006. i Luka Modrić iz Hrvatske 2018. Tri puta su birani za najbolje golmane prvenstva i u sva tri slučaja njihove su reprezentacije i osvojile titulu: Fabienne Barthez 1998., Gianluigi Buffon 2006. i Iker Casillas 2010. Mnogo uspjeha ostvarili su i mladi igrači. Njih čak petorica proglašeni su najboljima otkako se od 1978. bira igrač u toj kategoriji. To su redom: lijevi bek Italije Antonio Cabrini 1978., pa desni bek Francuske Manuel Amoros 1982. Osam godina kasnije najbolji je bio vezni igrač Jugoslavije Robert Prosinečki. Na posljednja dva svjetska prvenstva, u Brazilu i Rusiji, najbolji mladi igrači bili su reprezentativci Francuske Paul Pogba i Kylian Mbappé. Dodajmo da je i najbrži gol u povijesti svjetskih prvenstava zabio Hakan Şükür iz Turske. Na utakmici za treće mjesto na Svjetskom prvenstvu 2002. Južnoj Koreji je zabio gol u 11. sekundi.
Mediteranske su reprezentacije ostvarile izvrsne rezultate i na Europskim prvenstvima. Pet od deset osvajača titule je s Mediterana: Španjolska, Francuska, Italija, Grčka i Portugal, a pet iz drugih dijelova Europe. Mediteranske su zemlje osvojile devet titula, ostale sedam. Reklo bi se, Mediteran je nogometno toliko snažan da aktualni europski prvak, Italija, svjetsko prvenstvo komotno može Svjetsko prvenstvo gledati doma.
