Ploča
Navršilo se sto dana vlade Andreja Plenkovića. Što god joj prigovarali i zamjerali, valja ostati trezven, analitičan, objektivan i nepristran pa priznati da je riječ o premijeru koji zaslužuje biti upamćen po tome što je u njegovu mandatu ploča s ustaškim pozdravom ‘Za dom spremni’ postavljena u Jasenovcu, a on nije mrdnuo ničim da je ukloni. Nije to prva ni najradikalnija epizoda ustaštva otkako ga je Tuđman devedesetih trijumfalno povampirio, više se radi o simboličkom dovršetku procesa, o razvlačenju ostataka mrtvorođene antifašističke Hrvatske koja ionako postoji samo kao ustavna odrednica, bez sadržaja i smisla.
U mandatu aktualne Vlade ustaše su simbolički, a ako je suditi po premijerovoj reakciji i trajno, zapišali prostor u koji dosad fizički nisu ulazili. Negirali su ga, ali ne i skrnavili. Nakon lanjske okupacije spomenika u Srbu u izvedbi ustaša Dražena Keleminca, spomen-ploča u Jasenovcu vjerojatno je prelazni korak prema sprječavanju komemoracije u Jasenovcu. Ne formalnom sprječavanju – u Republici Hrvatskoj, formalno, antifašizam je jako bitan – nego zbiljskom, fizičkom. Nakon sto dana Vlade, u Jasenovcu neometano stoji spomen-ploča s ustaškim pozdravom. To je sve što treba znati o Andreju Plenkoviću i njegovu kabinetu.
Ventilator
Bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić Ventilator u jednoj od vrtnji 1992. godine u Novskoj, na nekom sastanku s vojnim zapovjednicima nemilice je pričao gluposti o Jasenovcu. To bi, vjerojatno, ostala mala tajna sudionika događaja da snimku netko nije dao osuđenom dileru s emisijom na televiziji s nacionalnom koncesijom, a on je emitirao. ‘Nemojte se zavaravati, Jasenovac je radio poslije rata još dvije godine’, govorio je Mesić koji o Jasenovcu nije nalazio puno ružnih riječi: ‘Ta ubojstva jednostavno nisu istinita. Prošlo je po 15, mjesec dana, a da nitko nije umro niti je ubijen. Ali umirali su ljudi, jasno da su umirali. Djeca iscrpljena, s materama su došla pa su i umirala.’ I još: ‘Puno je 25.000, ali nisu to samo Srbi.’ I: ‘Institucija je to koja je izolirala ljude koji su mogli aktualnom režimu smetati. I zato su izolirani.’ Jasenovac je bio radni logor, tvrdio je.
Javnost u Hrvatskoj složno se skandalizirala, ona antifašistička zbog toga što je govorio gluposti, a ona fašistička jer mu ne oprašta što je prestao govoriti gluposti. Da je Mesić koješta drobio odavno se zna i ovo nije prva ovakva snimka. Uostalom, članska iskaznica HDZ-a značila je i znači spremnost da se govore svakakve, pa i filoustaške idiotarije. Danima bi se moglo raspravljati je li se u međuvremenu posuo dovoljnom količinom pepela i je li okajao ustašofilske grijehe. No Mesićevi tadašnji stavovi postali su, neovisno o njemu, dijelom službenog hrvatskog stava o Drugom svjetskom ratu i ustašama koje više nitko od vladajućih ne osuđuje bezrezervno, nego uvijek kao dio zlokobnih ‘totalitarizama’ što su u prošlom stoljeću pregazili ove krajeve. Zapravo, ključni je problem što ondašnjem Mesiću puno više nalikuje današnja Republika Hrvatska nego današnji Mesić.
Sud
Zoran Milanović opet je nakratko postao vijest: pojavio se na riječkom sudu kao svjedok u postupku pokrenutom tužbom Ines Strenje Linić, saborske zastupnice Mosta, protiv Novog lista koji je napisao da je išla na misteriozne noćne pregovore s Milanovićem. Ako netko ne pamti, u prosincu 2015. godine u Hrvatskoj su HDZ i SDP pokušavali sastaviti vladu, ali nisu mogli bez Mosta, čiji su pripadnici tada glumili ravnodušnost prema objema strankama. Božo Petrov, Mostov poglavica, prekinuo je pregovore sa SDP-om navodno nakon što je doznao da su neki članovi Mosta noću, mimo njegova znanja, razgovarali s Milanovićem. Njihov identitet nikad nije otkriven, a Novi list je napisao da je Strenja Linić bila među njima, što ona negira i traži sudsku zadovoljštinu.
Uglavnom, Milanović se na sudu ničega nije sjećao. ‘Ti su ljudi bili prilično neupečatljivi pa je moje sjećanje u ovom trenutku nejasno’, posvjedočio je, uz opasku da Strenju Linić praktički ne poznaje. ‘Ne sjećam se detalja. Kada se radi o Ines Strenji Linić, ne mogu reći ni da je bila, ni da nije bila, skloniji sam se prisjetiti da nije bila’, pokušavao je precizirati. Na izlazu iz sudnice objasnio je kako u Sabor ne dolazi zato što je radio deset godina dan i noć, pa se može dva mjeseca odmoriti. Zapazio je i da HDZ ne bi trebao govoriti o INA-i, MOL-u… Tradicionalno kretanje hrvatske politike s lošeg na gore ilustrira podatak da je dio SDP-ovaca navodno već počeo zazivati Milanovića, a najave unutarstranačkog puča sve su češće u medijima.
Puč
Puč bi bio protiv Davora Bernardića koji je nakon dvomjesečnog vođenja SDP-a uspio skoro nemoguće: postati manje zanimljiv čak i od trenutnog političkog pokojnika Zorana Milanovića. Prema svjedočanstvima kultnih dobro informiranih, a anonimnih izvora, otisnutima u prijestolničkoj štampi, aktualni lider SDP-a troši vrijeme na obilazak ‘terena’, što ga možda zabavlja i vjerojatno ispunjava, ali je realno nebitno za kadrovski i idejno opustošenu stranku koja lokalne izbore dočekuje bez ozbiljnih izgleda za pobjedu u većim sredinama. A tamo gdje joj se pruža šansa za sudjelovanje na pobjedničkoj strani, maksimalno se trudi pridružiti gubitnicima. Odlukom da u Zagrebu ne podrže HNS-ovu Anku Mrak Taritaš, nego kandidiraju nekoga svoga, možda čak Bernardića, SDP-ovci su uložili herojski napor da omoguće pobjedu aktualnom gradonačelniku Milanu Bandiću. Bernardić se zasad ponaša kao najbolje što se SDP-u dogodilo. Barem s HDZ-ova aspekta.
Nadan
Nadan Vidošević završio je na sudu samo zato što je radio dobro. To tvrdi Nadan Vidošević, ekonomski čudotvorac. HDZ mu je dao nekoliko srednje isplativih položaja, a on ih je pretvorio u vile, jahte, stanove, zemljišta i niz drugih statusnih simbola prosječnog skorojevića s natprosječnom imovinom. Dok je USKOK još nešto radio, prikupio je dokaze da se dio Vidoševićeva imetka zasniva na nelegalnom izvlačenju novca iz Hrvatske gospodarske komore na čijem je čelu bio godinama. O tome će biti govora u sudskom postupku koji započinje na Županijskom sudu u Zagrebu. Tužitelji nude iskaze svjedoka i druge dokaze, Vidošević, zasad, uzvraća uvrijeđenošću što je njegova neupitnost došla pred sud.
Mudrosnica
Događaja previše, prostora premalo, ima mjesta još samo za neki pametan citat. Neka to ovaj put bude glasovita rečenica Pave Barišića, hrvatskog ministra znanosti: ‘Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.’
