Slučaj predsjednica

Izbori znaju ostaviti duboke tragove na psihi aktera. Evo recimo, jedan se penzioner svojevremeno, nakon izborne pobjede, počeo ponašati kao izabran od Boga, a ne od Hrvata. Uvrtio je u glavu da je Mesija, Otac Nacije, organizirao je čak i dvor kojem je, uz neizostavnu ceremonijalnu, pripala upravljačka i nadzornička uloga u kriminalno-zločinačkom podvigu čija je provedba bila cilj njegove politike. Tko zna koliko bi sve to trajalo da biologija još jednom nije nadvladala umišljenu besmrtnost.

A jednog je, opet, izborni poraz otjerao prema osnivanju stranke, u čemu je zabilježio zavidne neuspjehe, pa se na koncu nevoljko vratio akademskoj karijeri i ‘Drmešu za Pendereckog’.

Svjež je slučaj nekad perspektivnog političara koji se povukao nakon što je nakupio veličanstvenu kolekciju poraza, jednu od skupljih u ovom dijelu Evrope. Svakakve su posljedice ostavljali izbori, ali malokad su tako uzdrmali osobu koja na njima nije birana kao minuli hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović.

Slučaj (1)

Na biračkom je mjestu, zabilježile su kamere, iza paravana mobitelom fotografirala glasački listić. Državno izborno povjerenstvo apeliralo je da se to ne čini jer ‘fotografiranje listića po nagovoru, prisili ili zbog obećane nagrade’ može podrazumijevati ‘ponašanje suprotno izbornim načelima i zakonskim odredbama’.

OK, ne može se očekivati da će ovo baš svatko shvatiti, da će mozak svakog hrvatskog građanina upiti navedenu preporuku i prema njoj uskladiti svoje ponašanje. Ipak je ovo država u kojoj većina s mazohističkom upornošću bira HDZ i Most, država u kojoj raste broj zastupnika Živog zida. U njoj nema ničeg dovoljno jednostavnog da bi svima bilo shvatljivo.

Je li predsjednica propustila razumjeti ili nije marila, nebitno je. Na prvi pogled, fotografiranje nije važno. No kada osoba koja zapovijeda kakvom-takvom oružanom silom, pa makar i Hrvatskom vojskom, mora nekome tko je dobro poznaje dokazivati da je pravilno upotrijebila glasački listić, obuzdavanje ideja o širenju njezinih ovlasti postaje sigurnosno pitanje od životnog značaja.

Slučaj (2)

Nakon snimanja ima režanja. ‘Neću dopustiti odugovlačenje i ultimatume koji iritiraju hrvatsku javnost’, namrgodila se predsjednica prije nego što je Božo Petrov i počeo s ozbiljnim maltretiranjem javnosti i sugovornika. On i njegova grupa spasitelja tek dosežu radnu temperaturu, a predsjednica se postavlja oštro. Neće dopustiti, veli. Što će uraditi? Kako, osim ljubaznim molbama, može prije proteka ustavnih rokova bilo što dopuštati ili zabranjivati? Upotrijebit će već spomenutu vojsku? Maltretirat će Petrova sa skrivenog broja? Fotografirat će se sa sudionicima pregovora? Jedino njih neće zvati na rođendanske proslave? Šta?

Ne valja podcijeniti efekte dosade u Predsjedničkim dvorima, živo čudo što nijedan dosadašnji predsjednik nije postao narkoman da nekako skrati duge godine ničega, ali možda ne bi bilo loše da predsjednica povremeno uskladi svijest o svojoj ulozi s realnošću. Neka pokuša.

Petrov

Teče sedmica s rijetkim istupa Bože Petrova. I već se lakše diše. Čim je isporučio novu turu postizbornih ucjena HDZ-u i SDP-u, pozvao je novinare neka narednih tjedan dana ‘kod drugih traže izjave i odgovore’. Dva dana kasnije nešto je govorio novinarima o razgovorima s HDZ-om, Božo rado krši riječ, ali cijenimo i podržavamo nakanu. Neka šuti. U međuvremenu, SDP se kao gubitnik izbora zabavio svojim jadom, pa je metom seansi lidera Mosta postao samo vrh HDZ-a.

I sada, u smiraj ljeta, kad posljednji vrući dani griju zagrebačke ulice, oko Plenkovića, Šeksa i društva na pregovorima teku hektolitri demagogije iz doline Neretve. U redu, bolje ne zaslužuju, HDZ-ovci su kraljevi obmana i velemajstori lažnih obećanja, pa im višesatno gimnasticiranje jezikom s Božom Petrovom i njegovim pratećim bendom dođe poput vrlo okrutne, ali sasvim zaslužene kazne.

Obećana jednotjedna Petrovljeva apstinencija od davanja izjava, ili makar njihovo pažljivije doziranje, istinski je lijek za izborima izmučene uši. Vjerojatno će i njemu olakšati život, jer mu SDP-ovo ispadanje iz igre bitno narušava sintaksu u kojoj su sintagme ‘ni HDZ ni SDP’, ‘i HDZ i SDP’, ‘ni s HDZ-om ni sa SDP-om’, ‘od HDZ-a i SDP-a’ imale ulogu nosivih zidova.

Sugovornik

Svatko je makar jednom sreo čovjeka koji u zraku, zidu, parkiranom automobilu ili kontejneru nalazi sugovornika. Kada potraju i postanu glavna ili jedina točka nečijeg socijalnog života, takva stanja zaslužuju adekvatnu njegu.

Kada čovjek razgovara s neonacistom i osuđenim dilerom, a vjeruje da je pred njim enciklopedist i prosvjetitelj, onda postane šef diplomacije. Od takvog, a o Miru Kovaču je riječ, nije pametno očekivati ništa bolje od maestralnog predizbornog poteza o kojem izvještavaju novine: desetak dana prije izbora podijelio je u Ministarstvu vanjskih poslova gomilu promaknuća. Široko, bratski. Unaprijedio je čak 270 zaposlenih, uz viši diplomatski rang dao im je, naravno, višu plaću, premda neki nisu ispunjavali zakonske uvjete. Među njima je na primjer neki mladi HDZ-ovac iz Pleternice koji bi od 1. listopada trebao predstavljati ovu smiješnu državu u njezinu austrijskom veleposlanstvu, premda ‘nema zadovoljene uvjete za diplomatski status’.

Ministar je namjeravao promijeniti i Pravilnik o unutrašnjem redu, po kojem bi u glavnom tajništvu Ministarstva čak 28 osoba imalo diplomatski status, što je, tvrde upućeni, ‘neobično’ jer se ‘u toj ustrojstvenoj jedinici obavljaju administrativni poslovi’. Stvar je stopirala Mostova ministrica uprave Dubravka Jurlina Alibegović.

Poanta: netko utjecajan postavio je na ministarsko mjesto čovjeka koji u neonacistu i osuđenom dileru vidi prosvjetitelja i enciklopedista. Nakon toga ništa više nije čudno.

Špijuni

Uhapšeni hrvatski špijun u Srbiji već je osuđen, a hrvatski je tisak izvijestio kako je iz Zagreba protjeran prvi tajnik ruskog konzulata. Zatim su Rusi, u trijumfalnom revanšu, najurili hrvatsku savjetnicu iz veleposlanstva u Moskvi. Sve pod sumnjom u špijunažu.

Špijunski ratovi s multidisciplinarno posustalom Hrvatskom? Čini se da se nad našim glavama odvija ozbiljan astrološki poremećaj.

Jure

Umro je Jure Radić, otac Masleničkog mosta alergičnog na buru i jedan od najbližih suradnika Franje Tuđmana. Hrvatsko pravosuđe nikada nije imalo volje pozabaviti se njegovom ulogom u provedbi državne politike sprječavanja povratka Srba nakon Oluje. Slava mu.

Pravosuđu.