Odnosi Kine sa SAD-om, Evropskom unijom i Velikom Britanijom posljednjih su se tjedana zaoštrili do te mjere da se na Kinu, odnosno niz kineskih dužnosnika i jednu tamošnju organizaciju, sručila sva sila koordiniranih sankcija. Time je obilježen svojevrsni povratak na staro kada su u pitanju geopolitički odnosi nakon odlaska s vlasti bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, a kao povod iskorištena je državna represija protiv stanovništva Ujgurske autonomne pokrajine Xinjiang na sjeverozapadu zemlje, od čijih 25 milijuna stanovnika više od polovice čine muslimani.
Pojedini američki dužnosnici za ono što se događa u Xinijangu upotrijebili su riječ "genocid", dok se britanski ministar vanjskih poslova zaustavio na konstrukciji "kršenje ljudskih prava industrijske razine"
Istovremene sankcije uslijedile su nakon što su sve globalno relevantne organizacije za zaštitu ljudskih prava, uključujući i Ujedinjene narode, ocijenile da kineske vlasti u pokrajini Xinijang provode masovna kršenja ljudskih prava nad Ujgurima i pripadnicima drugih muslimanskih naroda. Procjenjuje se da se u tamošnjim "kampovima za preodgoj" nalazi oko milijun ljudi, a u zajedničkoj izjavi ministara vanjskih poslova SAD-a, Kanade i Britanije napisano je da "kineski ekstenzivni program represije uključuje stroge restrikcije vjerskih sloboda, upotrebu prisilnog rada, masovno zatočenje u kampovima, prisilnu sterilizaciju i zatiranje ujgurskog kulturnog naslijeđa".
Pojedini američki dužnosnici za ono što se događa u Xinijangu upotrijebili su i riječ "genocid", dok se britanski ministar vanjskih poslova Dominic Raab zaustavio na konstrukciji "kršenje ljudskih prava industrijske razine". Zbog toga je u kineskom veleposlanstvu u Londonu upriličena videoprojekcija koja je imala dokazati da u kampovima ne vladaju konclogorski uvjeti i da su ondje zatočeni isključivo teroristi, na što je ministar Raab poručio da Peking, ako zaista želi dokazati da je tome tako, treba omogućiti da delegacija UN-a posjeti spornu lokaciju. Iz veleposlanstva je potom objašnjeno da je ranije zakazani posjet "odgođen zbog pandemije", ali i da kineske vlasti ne vjeruju da to tijelo "u ovakvoj političkoj atmosferi može biti nepristrano".
Evropske sankcije protiv skupine dužnosnika lokalne vlasti u Xinijangu i jedne organizacije uključuju zamrzavanje imovine i zabranu ulaska u EU, a o kakvom se diplomatskom zaoštravanju radi svjedoči činjenica da su ovo prve evropske sankcije protiv Kine u više od 30 godina; posljednje su uvedene nakon krvavo ugušenih prosvjeda na Trgu nebeskog mira u Pekingu 1989. godine.
John Delury smatra da bi se ono što Kina radi moglo opisati kao pokušaj da "izgradi argumentaciju da je ona velesila koja je prema ostatku svijeta odgovornija od onih tradicionalnih, a istovremeno i velesila koja nikome ne stoji na putu..."
Štoviše, sankcije bi mogle dovesti i do zastoja u implementaciji Sveobuhvatnog investicijskog sporazuma o kojemu su EU i Kina pregovarali sedam godina i koji bi, nakon potpisivanja u prosincu prošle godine, početkom iduće trebao biti ratificiran. Sporazum, koji se ne može ratificirati dok su na snazi sankcije, lani su dogovorili kineski predsjednik Xi Jinping, predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen, predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel i njemačka kancelarka Angela Merkel u ime predsjedništva Vijeća EU-a, a njime bi EU, kako je službeno navedeno, trebao dobiti "pristup bez presedana kineskom tržištu". Sporazumom se Kina obavezuje evropskim investitorima omogućiti dosad najveći pristup tržištu, osigurati pravedan pristup evropskim kompanijama, uključujući i u odnosu na državne kompanije, kao i transparentnost državnih subvencija i transfera tehnologija. Uz omogućavanje pristupa evropskom sektoru usluga, više od polovice ukupnog predviđenog ulaganja odnosit će se na proizvodnju, najviše električnih automobila, kemikalija, zdravstvene i telekomunikacijske opreme, a Kina je pristala i na ambiciozne ciljeve koji se tiču održivog razvoja i radnih uvjeta kakve propisuje Međunarodna organizacija rada.
Za razliku od EU-a, Velika Britanija, čiji premijer Boris Johnson sebe inače kvalificira kao "zagriženog sinofila", suzdržala se od mjera koje bi mogle ugroziti trgovinsku ili studentsku razmjenu s Kinom, a nije sankcionirala ni dužnosnike upletene u političku represiju koja se događa u Hong Kongu. No u cijeloj situaciji možda je i najzanimljivija činjenica da je Kina ovog puta uzvratila istom mjerom i također uvela sankcije protiv niza što evropskih što britanskih dužnosnika i organizacija. Među sankcioniranima našli su se evropski parlamentarci, diplomati, akademici i nevladine organizacije, kao i EU-ov Odbor za politiku i sigurnost čiji su se članovi nedavno sastali s predstavnicima opozicije u Hong Kongu. Od Britanaca na listi je i odvjetnik Geoffrey Nice, bivši tužilac u procesu protiv Slobodana Miloševića u Den Haagu. On na inicijativu Svjetskog kongresa Ujgura predsjeda neovisnim tribunalom koji istražuje navode o zatočenju i prisilnoj sterilizaciji u kampovima u pokrajini Xinjiang.
Protest Ujgura u Ankari (Foto: Cagla Gurdogan/Reuters/PIXSELL)
Uz to što je uzvratilo istom mjerom, kinesko ministarstvo vanjskih poslova evropsko nametanje sankcija usporedilo je s Bokserskim ustankom, kineskom antiimperijalističkom pobunom s kraja 19. stoljeća koju su zapadne sile ugušile, a iz kineskog veleposlanstva u Londonu poručili su da Kina "neće biti pasivna i submisivna jer ovo nije svijet od prije 140 godina". Kineski ambasador u Parizu Lu Shaye čak je odbio poziv na sastanak tamošnjeg državnog tajnika za evropske poslove Clémenta Beaunea, poručivši mu da nema vremena.
Zbog sveopće kineske drčnosti vanjskopolitički komentator Guardiana Simon Tisdall čak je posegnuo za horoskopskom metaforom, ustvrdivši da je ponašanje kineskog političkog vodstva sasvim u skladu sa znakom bivola, koji vlada tekućom godinom, a koji je "velik, moćan i prilagodljiv na kopnu i u vodi, odlučan, tvrdoglav i oprezan".
Kao što je već spomenuto, sankcije protiv Kine uvela je i vlada SAD-a, čiji su najviši dužnosnici neposredno prije toga s kineskim kolegama imali i bilateralni sastanak koji je također neslavno završio. Na sastanku održanom 19. ožujka na Aljasci trebalo se razgovarati o trgovini, ljudskim pravima i kibernetičkoj sigurnosti. No prvi sastanak s Kinom nakon dolaska na vlast predsjednika Joea Bidena raspao se i prije nego što je počeo jer je američki državni tajnik Antony Blinken krenuo tvrdo, rekavši između ostalog da su Japan i Južna Koreja suglasni sa SAD-om oko kineske "rastuće autoritarnosti". Referirajući se na kritike zbog kršenja ljudskih prava, kineski ministar vanjskih poslova Yang Jiechi uzvratio je da se nada da će Amerika poraditi na vlastitim problemima vezanima uz ljudska prava, prije svega strukturnom rasizmu, te poručio da Amerika ne bi trebala nametati svoju verziju demokracije dok ima toliko nezadovoljstva u vlastitoj zemlji. Državni tajnik Blinken govorio je o kršenjima ljudskih prava u Xinjiangu, Hong Kongu, na Tajvanu i na Tibetu, na što mu je uzvraćeno da SAD nije kvalificiran da se obraća Kini s pozicije moći, a sve skupa završilo je bez da su se uopće otvorile teme kao što su trgovina i carine.
Bidenov prethodnik Donald Trump protiv Kine je bio nametnuo niz carinskih ograničenja i onih koja se tiču intelektualnog vlasništva, a prema ocjeni analitičara, ovaj samit, kao i niz trgovinskih dekreta donesenih uoči njega, sugerira da će sličan pristup, prema kojemu je Kina glavni američki protivnik, preuzeti i Biden.
Povratak na stare geopolitičke odnose – Joe Biden (Foto: Jonathan Ernst/Reuters/PIXSELL)
Blinken je nakon sastanka na Aljasci obavio i prvi posjet NATO savezu i Evropskoj uniji, pa pozvao na jačanje saveza protiv Kine i Rusije, dok se kineski ministar vanjskih poslova našao s ruskim kolegom, gdje su SAD zajedno pozvali da razmisli o šteti koju ta zemlja "čini protiv svjetskog mira i razvoja". Kina i Rusija posljednjih su godina ojačale svoje diplomatske i ekonomske veze, učestalo imaju zajedničke vojne vježbe, a u ožujku su najavile i izgradnju zajedničke lunarne svemirske stanice. S druge strane, američki predsjednik Biden fokusirao se na jačanje vojne alijanse poznate pod akronimom Quad koja uključuje Indiju, Japan i Australiju, svojevrsni labavi azijski NATO koji se bazira na bilateralnim odnosima i čiji je cilj biti zid protiv "potencijalne kineske agresije".
Na široj međunarodnoj razini Kina je i jedna od pokretačica Grupe prijatelja Povelje UN-a, kojoj je cilj suprotstaviti se unilateralizmu i politici sankcija. U Grupi su još i Rusija, Iran, Venezuela i Sjeverna Koreja, ukupno 16 država i nepriznata Palestina, polovica od tridesetak država svijeta koje su trenutno pod nekom vrstom američkih ekonomskih sankcija.
Iako je Joe Biden poništio neke odluke svog prethodnika Trumpa kada je u pitanju međunarodna suradnja, prije svega one koje se tiču sudjelovanja u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, UN-ovom Odboru za ljudska prava, UNESCO-u, Pariškom klimatskom sporazumu i Iranskom nuklearnom sporazumu, najnovije restrikcije protiv Kine svjedoče da su sankcije još uvijek omiljeni američki mehanizam pritiska na nedovoljno disciplinirane države.
Kako su napisali u službenom dopisu, Grupa prijatelja Povelje UN-a "težit će očuvanju, promoviranju i obrani vrijednosti Povelje Ujedinjenih naroda i stvoriti platformu za jačanje zakona u odnosu na silu". "Multilateralizam je pod napadom bez presedana koji prijeti globalnom miru i sigurnosti", napisali su inicijatori ove koalicije te pozvali na dijalog, toleranciju i solidarnost, jer su upravo to temeljne vrijednosti zapisane u Povelji UN-a. Među tim principima su i "nemiješanje u unutarnje probleme država, mirno razrješavanje sporova i suzdržavanje od upotrebe sile protiv teritorijalnog integriteta i političke neovisnosti", napisali su u pismu ostalim ambasadorima u UN-u, zatraživši od njih da im se pridruže.
Stavljeni na hrpu, ovi postupci kineskog vodstva svjedoče da će kineska vanjska politika i međunarodni odnosi, bez obzira na otpore, i dalje biti onakvi kakvima ih je nedavno formulirao kineski ambasador u Londonu, naime takvi da Kina "neće raditi probleme, ali se neće ni bojati ako ih netko drugi bude radio". Kako kaže američki stručnjak za kinesku povijest i politiku John Delury, ono što Kina sada radi moglo bi se opisati kao njezin pokušaj da "izgradi argumentaciju da je ona velesila koja je prema ostatku svijeta odgovornija od onih tradicionalnih, a istovremeno i velesila koja nikome ne stoji na putu niti se može svrstati u bilo kakvu 'osovinu zla'''.
