Jeste li za izmjenu Generalnog urbanističkog plana Pule kojom će se u cijeloj zoni obuhvata važećeg Urbanističkog plana uređenja Lungomare ukinuti mogućnost gradnje hotela, drugih turističkih smještajnih kapaciteta i stambeno-poslovnih građevina – glasi referendumski upit na koji će Puljanke i Puljani odgovoriti 9. listopada, odlučilo je Gradsko vijeće prošlog utorka. Ili možda neće, ako ne budu glasali u dovoljnom broju. Ukupna izlaznost bit će jedan od najvažnijih aspekata tog referenduma, ali nipošto jedini.
Građanska inicijativa "Referendum za Lungomare" uspjela se dakle i službeno izboriti, uz preko 10 tisuća važećih potpisa, za slobodno izjašnjavanje o jednome od sudbinskih gradskih prijepora. No veliko je pitanje koliko tu uopće možemo govoriti o slobodi, s obzirom na brojna nametnuta ograničenja.
Tako nije posrijedi samo zadana natpolovična izlaznost bez koje nema obavezujućeg statusa izabranog odgovora po vlasti. Pulu karakterizira iznimno dubiozan maleni razmak između broja građana s pravom glasa i ukupnog broja stanovnika, otprilike 49 tisuća naprema 52. Ispada da maloljetnih tamo nema npr. jedna četvrtina iliti 25 posto, nego otprilike šest postotaka. To dabome nije realno stanje stvari u živoj Puli, ali jest pulska realnost po listama Državnog izbornog povjerenstva.
Slobodnu volju nadalje podriva krajnje neravnopravan odnos snaga između građana koji ne žele da se gradi na omiljenoj im šetnici uz more i namnoženih neformalnih eksponenata kapitala, tj. investitora Dragana Šolaka u strukturama vlasti. Tamošnji živalj ne želi njegovu hotelsku gradnju ni ma što drugo na Lungomaru. U jedinoj relevantnoj anketi se proljetos tri četvrtine ispitanika u Puli odredilo protiv. Nije se čuditi: Lungomare je stvoren i pošumljen upravo njihovim trudom i ljubavlju prije nekoliko desetaka godina. Na drugoj su pak strani i SDP i HDZ i manjinski i tzv. nezavisni, a usput su im se servilno nalijepili vodeći mediji.
Javnošću se u tom kontekstu manipulira odavno. Najnoviji trik sadržan je aktualnom porukom Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine RH da referendum neće značiti ništa ako investitor, ujedno vlasnik predmetnog zemljišta uz Lungomare, uskoro zatraži lokacijsku dozvolu. Takva bi opaska valjda trebala odvratiti mnoge od demokratskoga ćorava posla.
- Prvi pulski referendum, ili kako bi to naša lokalna vlast u drugačijim okolnostima vjerojatno nazvala "festival demokracije", nudi nam svima ono što izbori ne mogu, a to je mogućnost direktnog sudjelovanja u donošenju odluka - rekla nam je Ivana Nataša Turković iz referendumske inicijative, očito i dalje nepokolebane.
Oni koji misle da ih se ne tiče jer se ionako ne kupaju na Lungomaru – izađite prije no što se isto dogodi u vašem dvorištu. Oni koji vjeruju da ništa ne možemo promijeniti ili koji se ne žele ponovo razočarati – izađite jer ovo je prekretnica, kaže Ivana Nataša Turković
- Ono što odlučimo, bilo da smo za očuvanje sportsko-rekreacijskog centra i šumice bez beach barova ili protiv toga, bit će sprovedeno - tako je barem dosad, kaže ona, objašnjavano njima iz inicijative, a koji ipak nisu pravnici.
- Postoje li mogućnosti za opstrukciju od strane Grada Pule i investitora putem davanja lokacijske dozvole ili su to samo pokušaji obeshrabrivanja i odvraćanja Puljana od izlaska na referendum putem dezinformacija, nadam se da ćemo doznati uskoro. Na nama je da omogućimo glasanje, na Puljanima da se odazovu, a na Gradu da pokaže koliko poštuje svoje građane i njihovo pravo na sudjelovanje - dodala je.
Turković se pritom čudi investitorovu opstruiranju referenduma kao povijesnog događaja, s obzirom na podršku koju je dobio od lokalnih političara. A, kako sam kaže, i Puljana.
- Njegov bi hotel mogao biti prvi u svijetu koji je izglasan na referendumu! Kakva promidžba! - pojasnila je ona.
- Zato nam je sada najbitnije da na njega izađu svi koji smatraju da se o ovako bitnim temama ne smije odlučivati bez njih. Oni koji misle da ih se to ne tiče jer se ionako ne kupaju na Lungomaru – izađite prije no što se isto dogodi u vašem dvorištu. Oni koji vjeruju da ništa ne možemo promijeniti ili koji se ne žele ponovo razočarati – izađite jer ovo je prekretnica za mnoge stvari - poručuje ova članica inicijative.
Ivana Nataša Turković (Foto: Facebook)
Između ostalog, misli se na očuvanje Valkana, Gortanove uvale i Školskog koji bi u slučaju donošenja novog Zakona o pomorskom dobru mogli biti dani u koncesiju Šolaku.
- On bi pak imao mogućnost ne samo da betonizira i naplaćuje ulaz, nego i da nam ga zabrani. Inicijativa građana se ponovo okupila, međutim, i uz pomoć brojnih srčanih pojedinaca, udruga i tvrtki priprema niz aktivnosti, od javne tribine pa sve do drugog broja naših novina - zaključuje Ivana Nataša Turković.
Jedne druge novine, pulski dnevni list Glas Istre – glavni regionalni medij – zauzimaju nasuprotnu poziciju. Naklonost investitorovu projektu iskazale su prije nekoliko dana i potenciranjem jednog usputnog, Facebook-stajališta Davora Nađija, predsjednika stranke Fokus i bivšeg dogradonačelnika Svete Nedelje. Iz vibrantnog predgrađa Samobora tako se Puli ostavlja na izbor "hoće li nasjesti na populističku retoriku", u ovom slučaju očit reziduum zloglasnog socijalističkog mentaliteta, ili će se ugledati u razvojno-progresivni primjer jednog npr. Rovinja kao turističke top-destinacije. Ako već ne Svete Nedelje kao teže dostižnog uzora.
A socijalizam je za sobom pored svih zala doista Puli ostavio i taj nesretni Lungomare. Bilo je tad normalno, naime, da se građani samoorganiziraju i uz more sebi urede zajednički prostor za šetanje i rekreaciju, bez primisli da će jednom netko privatizirati i na njemu ubirati profit. No taj privatnički profit je u novom sistemu nametnut za uvjet njihova egzistencijalnog opstanka, s famoznim radnim mjestima koja su drugdje pozatvarana, i nasušnim davanjima u javni proračun.
Svima koji to ne uzimaju zdravo za gotovo, sveta će nedjelja biti ustvari ona referendumska, 9. listopada. I kad već spominjemo socijalizam, nije zgoreg konzultirati pojedince i ustanove koji se u Puli njime bave znanstveno. Povjesničar Igor Duda iz Centra za kulturološka i povjesničarska istraživanja socijalizma pri Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli prije svega naglašava da se Hrvatska već 30 godina kreće u prostoru privatizacijskih malverzacija, igara sitnog i krupnog kapitala, političke i društvene nebrige za javno dobro, te prihvaćanja ponašanja u kojem je radi probitka pojedinca ili umrežene interesne grupe gotovo sve dopušteno.
- Sve je to vidljivo i u pulskom slučaju čija se posljednja epizoda odvija – ne u zapuštenoj rupi bivšeg kamenoloma, kako neki to opisuju – nego na već višedesetljetnom prostoru Sportsko-rekreacijskog centra Valkane i u susjednoj šumi na Lungomaru - nastavlja on.
Zato je najavljeni referendum prilika u kojoj građani na vrlo konkretnom slučaju imaju mogućnost iskaza svoje volje po više ključnih momenata.
- Prvo, prepoznaju li nagomilana i očito nerazriješena politička, financijska, pravna i urbanistička pitanja kao prvorazredni problem na koji žele utjecati. Drugo, vjeruju li da je jedan jedini novi hotel, baš uz more i baš na tom mjestu, toliko važan i snažan motor obećanog buđenja i napretka u povećem gradu s više od 50 tisuća stanovnika, još tridesetak tisuća u bližoj okolici i s već ionako vrlo razvijenom turističkom infrastrukturom - kaže Duda.
I treće, nadovezao se – žele li prostor podrediti turizmu do te mjere da on s velikim građevinskim projektima ulazi u stambene zone i zone za slobodno vrijeme lokalnog stanovništva, što mu nekada nije bilo dopušteno. Jer nešto što je u južnom dijelu grada bilo uređeno kao prostor za rekreaciju radnika tad aktivne cementare i građana, sada je u privatnim rukama i može promijeniti namjenu.
Ovaj povjesničar napominje da je na sjevernom rubu grada, također uz more, postojao prostor za slobodno vrijeme djece, do devedesetih godina 20. stoljeća nazivan Jugoslavenski dječji rekreacioni centar Puntižela. I on je danas u privatnom vlasništvu, pretvoren u komercijalni turistički kamp.
- A mogli smo možda tamo i dalje imati javni prostor za dječje domaće i međunarodne ljetne kampove, nuditi smještaj za školske izlete i radionice, obrazovne i zabavne sadržaje za lokalnu djecu. Pitat ćemo se što smo još mogli na nekim drugim lokacijama, ali tada će biti kasno. Kroz koje desetljeće u istraživanju društvene povijesti današnjeg vremena postupci upravnih tijela bit će manje važni, ali ostat će njihove posljedice u prostoru i strukturi lokalne zajednice i na njima će biti fokus - predviđa Igor Duda.
Igor Duda (Foto: Duško Marušić/PIXSELL)
Građanima na referendumu ostaje šansa da utječu na jednu mikrolokaciju i eventualno promijene model budućeg ponašanja. Ne treba izgubiti iz vida činjenicu da će se protiv takvog iskoraka u narednih mjesec i kusur dana ustobočiti sve raspoložive propoduzetničke snage u Istri i ostatku Hrvatske. Ponajprije u Puli, naravno. Pulski je gradonačelnik Filip Zoričić nedavno zavapio da se grad izlaže tužbi investitora u slučaju referendumskog odbacivanja projekta, a on to kao savjestan političar ne bi trebao olako dopustiti.
I nije; učinio je sve da minira građanski otpor uzurpaciji. Razvrgnuo je koaliciju s Možemom!, jedinom stranačko-političkom snagom koja se protivi otimačini Lungomara. U suradnji sa SDP-om kao krunskim zastupnikom Šolakova interesa, i srpsko-manjinskim predstavnikom Milanom Rašulom, riješio se zatim predsjednice Gradskog vijeća Dušice Radojčić iz Možema! koja je prvotno dovela u pitanje legitimitet ove javno-privatne muljaže.
Zoričić je apsolutno mogao i drukčije, a imat će pravo i odbiti izdavanje dozvole za hotel, ako bi mu nekim čudom proradio osjećaj za demokratizaciju odluka o budućnosti Pule. Tim se impulsom ne može pohvaliti ni predsjednik SDP-a, premda hini demokratičnost izjavom da je uspjeh sazivanja referenduma "veliki posao", pa čestita organizatorima. Ipak, "kao netko sa Zelenike, tko je praktički odrastao s pogledom na spornu lokaciju", Peđa Grbin za Glas Istre veli da ne vidi "nikakvu štetu u tome da se ta rupa, taj bivši kamenolom zamijeni hotelom".
Kroz koje desetljeće u istraživanju društvene povijesti današnjeg vremena postupci upravnih tijela bit će manje važni, ali ostat će njihove posljedice u prostoru i strukturi lokalne zajednice i na njima će biti fokus, upozorava Igor Duda
Ta šta se onda može; postoje veliki poslovi, ali i od njih veći. Dobar bi, recimo, bio i onaj naznačen u istom intervjuu s Grbinom, za dovođenje Filipa Zoričića u SDP. A gdje ne budu funkcionirala pogodovanja i uvezivanje interesa, uvijek se može posegnuti za političkim malverzacijama ili otvorenim prijetnjama.
Naposljetku je međunarodnom arbitražom javno zaprijetio predstavnik investitora Zoran Kostić. U međuvremenu smo i mi u Novostima bili obavezni publicirati dva demantija odvjetničkog ureda koji zastupa Hotel Valkane – poduzeće investitora. U njima se tvrdi da nije posrijedi javni prostor, nego privatni, na području "napuštenog kamenoloma". Također, da Dragan Šolak, inače bjelosvjetski multimilijarder, a kod nas i vlasnik televizija N1 i Nova TV, nema utjecaja na političke procese u Puli i šire u RH.
Odvjetnicima je zasmetalo i naše osporavanje same privatizacije dotičnog zemljišta, pri čemu Šolak kronološki zauzima tek treće mjesto u nizu njegovih kupoprodavatelja. Svejedno, taj netransparentni proces, dopunjen besramnim izmjenama prostorno-planske dokumentacije u korist privatnika, problematizira se u Puli već mjesecima. Nije isključeno da radoznalost te vrste urodi otkrićem konkretnijih poteza mimo zakona i političke bolje prakse. Otud i potreba zagovaratelja projekta da osujete takvo i slična propitivanja.
Na istom valu dolaze razni pokušaji destimuliranja građana od izlaska na referendum. Nismo bez jakog razloga sve to već bili usporedili s primjerom investitorskog osvajanja brda Srđ iznad Dubrovnika, radi apartmanizacije, u proteklih par desetljeća. Čista makija i šuma na Srđu bila je proglašavana zapuštenom, beskorisnom šikarom. Gro lokalnih političara na vlasti, u širokom stranačkom spektru, za ljubav se tog projekta bio udružio u koaliciju nazvanu Dubrovački dogovor. Kad mu je ipak fatalno zapelo na formalno-pravnoj razini, privatni je investitor tužio RH.
Veći mediji su sa svoje strane zdušno gurali projekt, a uoči referenduma tumačili da je ishod glasanja nebitan, jer posao ne smije stati. Dubrovnik potom nije zabilježio natpolovičnu izlaznost. Pula možda hoće, iako je učinjeno sve da ju se zavara ili zastraši, pa ćemo toj vrsti gadosti zasigurno svjedočiti i kroz predstojeće tjedne.
