Krajem rujna Marta Loi, žena iz Italije, koja je imala pobačaj, postavila je upit bolnici, nakon što je čitala o pokapanju "nerođene djece", što se dogodilo s njenim fetusom. Na Facebooku je ispričala kako se nemalo iznenadila kada je saznala da je bez njenog znanja fetus pokopan s križem i njenim imenom na grobu.

U Italiji, gdje je jak pokret protiv pobačaja, postoje deseci groblja poznatih pod imenom 'Polja anđela' gdje ultrakonzervativne udruge, bez znanja žena, pokapaju njihove fetuse. Na groblju Prima porta u Rimu idu i korak dalje pa grobove označavaju križem i imenom žena koje su pobacile bez da one znaju za to.

Ovo otkriće izazvalo je bijes u Italiji gdje je više od 100 žena zatražilo od tužitelja da istraže što se zapravo događa. Iz zagovaračke udruge 'Differenza Donna', koja je podnijela prijavu tužiteljstvu, tvrde da se radi o ozbiljnom kršenju ljudskih prava i privatnosti žena.

Na groblju Prima porta nalaze se stotine takvih grobova od kojih neki datiraju od 2012. godine. Francesca, 36-godišnja žena, ispričala je za The Guardian, kako se skoro onesvijestila kad je saznala da postoji grob u koji je stavljen fetus. Francesca je pobacila jer je fetus koji je nosila imao ozbiljne malformacije te je bilo malo vjerojatno da će iznijeti trudnoću. U Italiji je moguće pokopati fetuse starije od tri mjeseca uz privolu majke. No ovdje to nije bio slučaj. Ipak, njen fetus je pokopan u prosincu 2019. godine, tri mjeseca nakon što je pobacila.

Iz bolnice su rekli kako su mrtvi fetusi označeni imenom majke samo za potrebe prijevoza te onih koji žele pokop. Predaju ih javnoj tvrtki 'Ama' koja upravlja grobljima u Rimu. Iz 'Ame' su pak odgovorili kako oni rade ukapanja prema uputama zdravstvenih ustanova. Još uvijek nije jasno tko je odgovoran za pokop fetusa s imenom majke što bi trebale istražiti vlasti.

Najpoznatija organizacija koja se bavi ovim aktivnostima je 'Difendere la vita con Maria'. Ima 3.000 članova te tvrde da su do sada održali preko 200.000 pogreba. Troškove plaćaju putem donacija. Na njihovim stranicama stoji poziv: "Za samo 20 dolara možete sudjelovati u troškovima pokopa nerođenog djeteta". Oni pak tvrde da nisu među organizacijama koje grobove označavaju imenima žena. No oni koji to rade imaju prešutnu podršku političkih struktura. Desno centristička konzervativna regionalna vlada 2007. godine u Lombardiji je donijela pravilnik prema kojem svi fetusi moraju biti pokopani na posebnom dijelu groblja, a slično su napravile još neke regije.

Ovo je samo jedna od taktika kojima se protivnici pobačaja bore protiv ovog medicinskog zahvata u Italiji gdje je on - iako legalan - ozbiljno ograničen.

"To je način da se žene kažnjavaju tako da im se stvori osjećaj krivnje", rekla je za Politico Silvana Agatone, predsjednica i osnivačica organizacije LAIGA, koja okuplja doktore bez priziva savjesti. A njih je u Italiji sve manje i manje. U Italiji oko 69 posto ginekologa odbija obavljati pobačaje zbog priziva savjesti, a na jugu zemlje i do 80 posto. Ova metoda izbjegavanja pružanja legalnog medicinskog zahvata, koja je popularna i u Hrvatskoj, o čemu su u više navrata tijekom godina upozoravale hrvatske organizacije za ljudska prava, uvelike otežava pristup pobačaju, u Italiji legaliziranom 1978. godine. Agatone je za Politico rekla kako mlađi doktori često strahuju da će loše utjecati na njihovu buduću karijeru ako se ne pridruže prigovaračima savjesti jer bolnice često odbijaju zaposliti one koji se protive ovoj praksi.

"Broj prigovarača savjesti je toliko velik da zdravstvena skrb zagarantirana zakonom ne može biti ostvarena. Žene osjećaju da ih je država izdala", rekla je Elisa Ercoli, predsjednica organizacije 'Differenza Donna'.

Problem prigovarača savjesti prisutan je i u Hrvatskoj gdje je, premda nema praksi pokapanja fetusa bez znanja žena, pobačaj itekako otežan. O tome smo u više navrata pisali u Novostima. Undercover istraživanje iz 2018. godine pokazalo je kako su u barem četiri bolnice na upit o pobačaju rekli kako ga ne provode, dok su službeni odgovori bili nešto drugačiji. Nedavno istraživanje portala Lupige također je pokazalo kako broj prizivača i dalje ostaje visok. Političke volje da se problem riješi unatoč stalnim nastojanjima nevladinih organizacija nema.