Prošle su već tri godine od dedlajna do kojeg smo trebali dobiti novi tzv. zakon o pobačaju. Prema uputama Ustavnog suda iz 2017., zakon je trebao biti izglasan najkasnije do ožujka 2019. godine. Dogodilo se da nije do dana današnjega. Jedan od većih upitnika vezanih uz novi zakon je potencijalno uvođenje tzv. obveznog savjetovanja prije pobačaja, što je praksa prema kojoj ministar zdravstva Vili Beroš nije iskazao čak ni minimalni polemički otpor. "Mislim da to rješenje postoji u mnogim europskim zemljama i da nije loše kao ideja", komentirao je Beroš 2020., što je ujedno posljednji put da se javno osvrnuo na mogući smjer novog zakona. Pokušali smo za ovaj tekst tjednima na različite načine doznati u kojoj je fazi trenutno zakon o pobačaju i planira li se uvođenje instituta obveznog savjetovanja, ali nam iz Ministarstva zdravstva nisu odgovorili ni na jedan poziv ni upit. Što radi službenik za informiranje možemo samo nagađati, ali evidentno ne ono što mu je u nazivu radnog mjesta.
Vrata za uvođenje obveznog savjetovanja otvorenim je ostavio i sam Ustavni sud, u čijem obrazloženju iz 2017. stoji kako zakonodavac može "odrediti primjereno razdoblje razmišljanja prije donošenja odluke o prekidu ili nastavku trudnoće u kojem bi ženi bile pružene sve informacije o trudnoći i uslugama koje joj stoje na raspolaganju". Žene u Hrvatskoj tako i dalje žive u limbu nelagodnih slutnji o budućnosti reproduktivnog zdravlja, a sve to imajući na umu da je pristup pobačaju u Hrvatskoj već ograničen i da je on u praksi često nedostupan zbog masovnog prizivanja na savjest, kao i neujednačene i visoke cijene zahvata. U ranijim smo novinarskim istraživanjima, zahvaljujući novinarkama Mašenjki Bačić i Danki Derifaj, osim podataka o bolnicama u kojima se liječnici većinski ili posve prizivaju na savjest, mogli doznati i da postoje tri bolnice u Hrvatskoj u kojima već egzistira neki oblik savjetovanja prije pobačaja.
Navodilo se tako da se u Općoj i veteranskoj bolnici "Hrvatski ponos" Knin pacijentice obavezno šalje na savjetovanje, da u Karlovcu trudnice prije pobačaja moraju dobiti odobrenje komisije prvog, a u Vinkovcima drugog stupnja, čime se krše Zakon o liječništvu i Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Kako se radi o istraživanjima otprije par godina, odlučili smo provjeriti kakva je trenutno situacija u navedenim bolnicama i provode li se ilegalno savjetovanja prije pobačaja.
Mnoge žene su sretne kad zadrže dijete, jako, jako su sretne, sve se riješilo i financijska i obiteljska situacija, sve. Bog providi. A i ono što je Zlatko Sudac rekao, djeca su mogla biti političari, vojskovođe, neki čak i biskupi – kažu iz Doma zdravlja Knin
Iz Opće bolnice Karlovac na službeni nam je upit odgovorila Samija Ropar, pomoćnica ravnatelja za kvalitetu zdravstvene zaštite.
- Pacijentice koje žele pobačaj na zahtjev ne upućuju se niti su se ikad upućivale na bilo kakve komisije. Prema pravilima struke, komisija koju čine dva ginekologa i medicinske sestre postoji isključivo kod medicinski indiciranog pobačaja, malformacije i slično, a kod živog ploda i trudnoće veće od 12 tjedana - rekla je Ropar.
Ginekološki odjel OB Karlovac nazvali smo i kao potencijalne pacijentice. Tijekom telefonskog razgovora dobili smo sve tražene informacije o pobačaju na zahtjev, objašnjenja o opciji medikamentoznog pobačaja, cijeni – ukupno 2300 kuna – te samom trajanju i tijeku procedure, unutar koje nisu spominjana nikakva savjetovanja.
Iz Opće županijske bolnice u Vinkovcima na službeni nam je upit odgovorio ravnatelj Krunoslav Šporčić. "Pacijentice zainteresirane za pobačaj nisu u Općoj županijskoj bolnici Vinkovci podvrgnute odlasku na komisiju prije samog zahvata. Komisijski postupak u Općoj županijskoj bolnici Vinkovci ne postoji. Komisijskog postupka nema, a zahtjev pacijentice koji se može obaviti sukladno važećim propisima do 10. tjedna gestacije razmotri se na liječničkom kolegiju radi dogovora o obavljanju", naveo je Šporčić.
Kada smo bolnicu u Vinkovcima telefonski nazvali kao potencijalne pacijentice, rečeno nam je da proceduru pobačaja na zahtjev ne mogu objašnjavati telefonski jer su "imali neugodnih iskustava" i da moramo doći na odjel ginekologije "na dogovor sa šefom uživo". Na upit o kakvom se točno dogovoru radi, ponovljeno nam je da se "treba vidjeti sve direktno sa šefom, ništa ne može preko telefona".
Na službeni upit iz Opće i veteranske bolnice u Kninu odgovorila nam je ravnateljica Tatijana Šipalo Lilić. "Svaka trudnica kojoj je utvrđena trudnoća, ukoliko ne želi zadržati trudnoću i odlučuje se za namjerni prekid trudnoće, prije dolaska u bolnicu na takav zahvat treba imati nalaz trudnoće i ispunjen obrazac Savjetovališta za trudnice. Takvo savjetovalište na području grada Knina je organizirano u Domu zdravlja Knin po određenom obrascu kojeg pacijentica i potpiše ukoliko i nakon provedenog savjetovanja ostaje pri odluci za namjerni pobačaj. U Domu zdravlja Knin savjetovanje s trudnicama provodi medicinska sestra više ili visoke stručne spreme. Za detaljnije informacije u svezi savjetovanja možete uputiti upit na adresu Doma zdravlja Knin", napisala je Šipalo Lilić.
Iz bolnice su nas i telefonski uputili da se prvo javimo na konzultacije u Dom zdravlja. Na službeni novinarski upit službenica za informiranje Anita Valjan iz Doma zdravlja Knin samo nam je kratko odgovorila da "u Domu zdravlja Knin ne postoji Savjetovalište vezano za pitanja pobačaja".
Popovanje umjesto javnozdravstvene usluge u Kninu (Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL)
Nazvali smo potom i Dom zdravlja Knin kao potencijalne pacijentice, a taj razgovor zaslužuje da ga ovdje prenesemo od riječi do riječi.
- Isuse Kriste! Postoji savjetovalište, uvijek za pravo djeteta. Obično su rekli da dijete u budućnosti može bit predsjednik, može biti velik političar. Svako dijete ima pravo na život. Bog se uvijek brine, Bog će se uvijek pobrinuti za dijete. Postoji potpora roditelja, rodbine, muža, ne znam... U Domu zdravlja ne postoji savjetovalište, ali kad gledamo, nitko to ne bi želio... Kad kažu, dal' bi volila da je tebe tvoja mama pobacila, nitko to ne bi htio. Treba reći, ja želim život! Doktori su stručni, ginekolozi, postoje psiholozi, sociolozi, i tako dalje, okruženje za sve opcije djeteta za pravo na život. Inače se zna da žene koje izvrše pobačaj da imaju velike traume za cijeli život, velike traume. To je jedna velika grižnja savjesti, nikako si poslije ne mogu oprostiti. Mnoga svjedočanstva su rekla to, postoje i doktori koji su vršili pobačaj pa su se obratili i rekli da je to strašan osjećaj poslije što su činili. U svijetu je to poznato, Majka Tereza je rekla da ubijanje djece nije dobro za nijedan narod, da nije za naciju. Ni u svijetu, nigdje, ni u Francuskoj, ni u Americi. To nije dobro. Savjetujte se s liječnikom i ginekologom, imate muža, šta ja znam... Netko nije ni udat, postoje razne okolnosti. Uglavnom, mnoge žene su sretne kad zadrže dijete, jako, jako su sretne, sve se riješilo i financijska i obiteljska situacija, sve. Bog providi. Dijete može poslije velik utjecaj imat na budućnost. A i ono što je Zlatko Sudac rekao, djeca su mogla biti političari, vojskovođe, neki čak i biskupi. Svako dijete je veliki potencijal. Vi imate svog izabranog liječnika i ginekologa, možete se s njim dogovoriti, ali zadržite dijete. Bog će providjeti sve – ispopovala nam je radnica Doma zdravlja.
Osim što zapravo nismo dobili nikakve konkretne informacije što dalje vezano uz pobačaj (a iz bolnice su nas uputili na Savjetovalište Doma zdravlja kao preduvjet za pristupanje pobačaju na zahtjev), nekoliko smo minuta bili izloženi nemilosrdnoj telefonskoj litaniji, što je valjda samo po sebi neka vrsta (vizije) savjetovanja (jer je noć, noć, noć, noć, totalni je mrak, savjetujem, ne savjetujem).
Iz domovinskog mraka skočimo malo i u europski, i to onaj iz kojeg bi, znajući im praksu, inspiraciju mogli crpiti naši zdravstveni vlastodršci. Prema izvješću Centra za reproduktivna prava, u 13 europskih zemalja žene koje se odluče na pobačaj moraju proći neku vrstu obveznog savjetovanja. Takva obveza postoji u Albaniji, Armeniji, Belgiji, Bosni i Hercegovini, Gruziji, Njemačkoj, Mađarskoj, Islandu, Italiji, Litvi, Nizozemskoj, Slovačkoj i Rusiji. Propisi u nekim od tih zemalja zahtijevaju da žene dobiju pristrane informacije kojima je cilj da ih odvrate od prekida trudnoće.
Međunarodne zdravstvene i nevladine organizacije, posebno one koje se bave reproduktivnim zdravljem, sustavno istupaju protiv uvođenja savjetovanja kao obveze, a u nekim se zemljama upravo zbog štetnih dugogodišnjih iskustava zagovara i radi na mijenjanju i ukidanju instituta savjetovanja. Neke su zemlje otišle i korak dalje – u Španjolskoj je nedavno izglasan novi zakon koji propisuje zatvorske kazne za maltretiranje (bilo ono u moliteljskoj ili u nekoj drugoj formi) žena pred bolnicama i klinikama u kojima se obavljaju pobačaji. Kada iz Ministarstva zdravstva poručuju da će u svjetlu novog zakona razmotriti praksu europskih zemalja, trebali bi razmotriti i tu činjenicu. Osim referiranja na broj zemalja u kojima savjetovanje postoji kao obveza (što je manevar koji možemo očekivati iz ministarstva), trebalo bi malo zaroniti i u realnost takvih praksi, referirati se na opaku srž stvari. Da malo pomognemo ministarstvu koje je očito jako zauzeto, donosimo ovdje jednu perspektivu iz Njemačke, jedne od zemalja u kojima je savjetovanje prije pobačaja već godinama obvezno.
- Po našem zakonu, funkcija savjetovanja je zapravo uvjeriti žene da rode. U Njemačkoj je obvezno sudjelovati u takvoj vrsti savjetovanja, to je preduvjet za svaki pobačaj. Takozvani savjetodavni razgovori odvijaju se u takozvanim savjetodavnim centrima za žene i obitelj. Jedina stvar koja je zakonski definirana o tijeku i naravi ovih razgovora jest da se treba raditi na tome da žene ne prekidaju trudnoću. Dakle, sve kako se to provodi i postiže zapravo uvelike ovisi o pojedinoj osobi koja provodi savjetovanje i njegovom ili njezinom mišljenju o pobačaju. Zbog zakonskih ograničenja, žene medicinske informacije o tome gdje i kako napraviti pobačaj mogu dobiti samo u samome savjetovalištu. Zakon zabranjuje liječnicima da navode javno da su spremni obavljati pobačaje - govori za Novosti Nicole Frenken iz feminističkog kolektiva Frauenkollektiv iz Kölna.
Frenken nam predočava kako stvar izgleda u praksi: osim proizvoljne i neusklađene provedbe savjetovanja kojim se na različite načine žene nastoji odvratiti od pobačaja, problem kod takvog modela su i jezične barijere (ne govore sve trudnice njemački), kao i duge liste čekanja, koje lako mogu dovesti do pogubnog odugovlačenja, s obzirom na to da je 12. tjedan trudnoće posljednji tjedan u kojem je dozvoljen pobačaj. U razgovoru se osvrćemo i na najave nove njemačke vladajuće koalicije da će izmijeniti zakon koji zabranjuje liječnicima davanje informacija o postupcima pobačaja.
- U zakonskim odredbama koje su još uvijek na snazi nalazi se takozvani Werbeverbot (zabrana reklamiranja), što navodno postoji kako bi se spriječila komercijalizacija pobačaja. Stvarni učinak je ipak drugačiji, takav da se žene koje žele pobaciti ne mogu dovoljno informirati. Medicinsko osoblje se osuđuje na visoke novčane kazne ako daju podatke o, primjerice, svojoj web-stranici. Jedan primjer je liječnica Kristina Hänel koja je objavila podatke o postupku pobačaja i naknadnoj njezi. Nova vlada se ove godine planira riješiti dijela odredbi tog zakona. To je važan korak, ali dolazi kasno i nije dovoljan - objašnjava Frenken.
Ističe kako zakoni koji ograničavaju pristup pobačaju moraju biti potpuno ukinuti, a usluga pobačaja i liječničke skrbi u cijelosti podmirena u sklopu javnog zdravstvenog osiguranja.
- Informacije moraju biti pružene na svim jezicima, a tema pobačaja mora biti uključena u nastavni plan i program svih studenata medicine. Zahtijevamo i zagovaramo da naša vlada osigurava adekvatnu medicinsku praksu za pobačaje u svakoj regiji. Trenutno se situacija u Njemačkoj pogoršava jer je sve manje liječnika spremnih obavljati prekide trudnoće. Jedan od razloga je teška pravna situacija, a drugi sve češći napadi i zlostavljanja od strane protivnika pobačaja. Zakonske promjene koje su najavljene smatramo progresivnima, ali ne idu dovoljno daleko - zaključuje Frenken.
U kontekstu u kojem je u Hrvatskoj pravo na pobačaj u praksi već ozbiljno ugroženo, propovijed iz Knina kojoj smo bili izloženi, informacijska pustoš kojoj smo prepušteni i njemačko iskustvo daju nam jasno naslutiti kako bi savjetovanje moglo izgledati kada bi bilo uvedeno kao obavezno. I zašto je to ne samo opasno nego i pogubno.
