Srpska djeca iz Bosne i Hercegovine, koja se još od vremena svjetskoga rata nalaze u Vojvodini, ovih dana će se napokon vratiti svojim kućama. "Transporti tih mališana koji su uslijed gladi morali napustiti svoje roditelje i ognjišta započet će čim se za to steknu normalni uvjeti, odnosno čim se osigura željeznički prijevoz…" pišu bosanske novine.
Prava je rijetkost, pišu dnevne novine, da se u jednom danu, u mirnodopsko vrijeme, izvrše četiri smrtne kazne nad okorjelim zločincima. Upravo to dogodilo se u Krivoj Palanci, u Srbiji. "U poljani kraj državnog druma", navodi beogradski "Balkan", "streljana su četiri zlikovca iz čuvene 'čete' bugarskog komitadžijskog 'vojvode' Petka Stevanovića, poznatijeg po nadimku Palanački. Svi su ih sudovi redom osudili, odnosno potvrdili njihovu smrtnu presudu radi zvjerstava u vrijeme bugarske okupacije. Osim 'Palanačkog' još su strijeljani Simo Spasojević, zvani Bijač, i Jovan Stojanović, zvani Pode, te najokrutniji među njima – Anđel Trajković, zvani Pamuk, koji je pred streljačkim strojem proklinjao Bugare što ga ne dođu spasiti. Jedva je stajao na nogama od straha, pa su ga morali svezati za obližnji stup, kako bi ga mogli ustrijeliti…" piše "Balkan".
Konačno je dolijao i jedan od najvećih srbijanskih kriminalaca, stanoviti Dadirac. Novine uopće ne spominju njegovo pravo ime, pod kojim ga zapravo nitko i ne zna. Ali kad se kaže Dadirac svima se, kažu, sledi krv u žilama. Ubio je 12 osoba, a cilj mu je bio – kako je sam izjavljivao – ubiti njih točno 1000. I to iz osvete i isključivo žena, jer su mu "nezakonito internirali sestru…" Ubili su ga žandari, a u potjeri za njim pomoglo je i mnoštvo građana, zbog čega je ministarstvo unutrašnjih poslova odredilo 20.000 dinara nagrade za najupornije učesnike potjere.
Ovu nevjerojatnu vijest čak su prenijele i neke evropske novine. A glasi: "Jedna gospođa iz Tratinske ceste u Zagrebu uzela je u službu neku djevojku iz okolice Vojnića. Ali malo zatim predala ju je policajcu, a ovaj je odveo u stražarnicu u Petrinjskoj ulici. Djevojka je, naime, imala tako ušljivu kosu da se to rijetko može vidjeti. Na svakoj vlasi bilo je na stotine ušiju, a na čitavoj njenoj glavi vrvjelo je toliko te gamadi da je izgledalo kao da djevojka na glavi nosi – mravinjak! Redari koji su je vidjeli nemalo su čudili, govoreći da su na ratištu vidjeli mnoštvo ušljivih vojnika, na ulici mnoštvo ušljivih prostitutki, prosjaka i skitnica, ali da takvo nešto još doista nikada u životu nisu vidjeli. Kad su djevojku dovezli u kužnu bolnicu tamo je kazala: 'To mi je baš drago, jer su me te uši učinile silno nervoznom!' A na upit gdje je pokupila tolike uši odgovorila je: 'Nisam se godinama češljala, jer nemam češalj'…"
