To što se događa u Zagrebu prevršilo je svaku mjeru. Guli bez prestanka i koliko god možeš! Tako započinje priča o novoj pošasti, a riječ je "o divljem, bezdušnom i skandaloznom lihvarenju koje se više ne dade trpjeti. Trgovci, obrtnici i prodavači upravo se natječu u dizanju cijena." Autor razlaže da "radnici i činovnici više nisu kadri da si kupe jednu košulju, rubeninu, a kamo li odijelo ili jedne cipele, dok se neki bogati trgovci obijesno natječu po zagrebačkim kavanama tko će isprazniti više boca skupocjenog šampanjca… Cijene, dabome, ne bi bile tako užasno visoke da se u gradu užasno ne – lihvari! Da je tomu tako najbolji su dokaz cijene u Sloveniji. Daleko su niže nego kod nas…"
Slovenski listovi donose pisma Slovenaca koji su nekoliko dana boravili u Zagrebu i koji tvrde da je u hrvatskoj metropoli – nemoguće preživjeti! U isto vrijeme zagrebački listovi objavljuju dopise svojih čitalaca iz Ljubljane koji pišu da su tamo cijene upola manje nego u Zagrebu. "Ali, to je zato što u Slovenaca ima više sposobnosti i energije da u svojoj zemlji uvedu red i onemoguće bezdušne lihvare… Ovih dana sam razgovarao s jednim obrtnikom, postolarom iz Slovenije. Kaže mi da sve što proizvede prodaje u Zagrebu i to po dvostruko višoj cijeni. Imam i priču jednog mladića koji nije bio kadar da kupi metar sukna da bi si sašio odijelo. Otišao je krojaču da mu okrene staro odijelo. I znate koliko mu je naplatio? Dvostruko više nego što bi platio metar sukna! Pljačkaju vas i konobari u kavanama i restoranima. Ostatak sitnog novca nikad ne vraćaju, bez pitanja ga zadržavaju za sebe. Skandal i sramota!"
Klasična krađa s nevjerojatnim završetkom odigrala se u okolici Broda. Neki seljak prodao je na sajmu dobre konje i poprilično se potkožio. Na povratku kući svratio je u gostionicu i malo se jače predao čaši. Tako pijan došao je kući, spremio novac u ormar, legao u krevet i zaspao. Novine pišu: "Kad su mu ukućani došli s posla probudiše ga, a on onako raskostrušan htio je zasukati i dotjerati brkove. Objeručke će za brkove, ali avaj – nema lijevog brka. Što sada? Pogleda u ormar, a tamo nema ni novca. Dok je on pijan spavao došao lopov i ukrao novce. Da mu se posve naruga odrezao mu je i lijevi brk. Siromah okradeni sad ne zna bili više žalio za brkom ili za novcem…".
U Zagrebu opet operira varalica poznat pod nadimkom Vrećar. Novine podsjećaju na njegove ranije žrtve, među kojima je bila i Mileva Ćelap, udova uglednog zagrebačkog profesora. Na vratima joj je tada pokucao neki uglađeni muškarac rekavši: "Malo prije sam na kolodvoru sreo vašeg sina Đorđa. Kupio je od mene vreću brašna i šećera. Sada vam to moram dostaviti, pa mi trebaju dvije vreće i 47 kruna kojima moram platiti skladištara na kolodvoru." Gospođa Ćelap mu je dala dvije vreće i novac, a kad se sin Đorđe vratio kući, majka mu se odmah pohvalila kako je "onom čovjeku dala i vreće i novac." A sin se iznenadio: "Kakve vreće i kakav novac?" Gospođi Milevi odmah je bilo jasno da je prevarena. Na policiji su joj tada rekli da je već dvadeseta po redu koja je nasjela.
