U prostorijama Srpskog kulturnog društva "Prosvjeta" u Zagrebu 28. jula otvorena je izložba slika "Mjesta raspada - napuštena industrijska baština grada Zagreba" s radovima članica likovne sekcije zagrebačkog pododbora Prosvjete.

Voditeljica sekcije Lana Kovačević istaknula je da je ideja o temi došla kao rezultat povećanog interesa u EU za staru gradsku industrijsku arhitekturu, pa tako i u Hrvatskoj čiji pojedini gradovi poput Zagreba obiluju tvornicama i postrojenjima nastalima u 19. i 20. vijeku, koja su od 90-ih izložena propadanju.

– Izabrali smo tu temu jer su svi stanovnici grada sudjelovali u njihovom stvaranju i doprinosili njihovom radu. Obišli smo više lokacija, od Badela, čiji kompleks čini nekoliko zgrada, preko Gredelja, Paromlina i Bubare (tvornice svile), pa do klaonice na istoku grada. Svi ti objekti su napušteni i urušeni, ali se u posljednje vrijeme ponovo govori o njihovoj revitalizaciji - rekla je Kovačević i dodala da izložbu čini 36 slika u svim tehnikama koje će se moći razgledati do jeseni.

Prisutnima se obratio i poznati likovni umjetnik Hanibal Salvaro.

- Postoje ljudi koji vole slikati i oni se iskazuju, ne fotografijama, niti pjesmom, nego slikama. Ovo je izložba razvalina industrijske baštine jer su svi ti objekti radili i do 120 godina, ali su od 90-ih napušteni, postajući objekt mešetarenja u smislu čekanja da se uruše kako bi se onda, praktički u centru grada, sagradili novi poslovno-stambeni objekti. Zato sam svojevremeno postavio instalaciju u vidu crvenih stiroporskih cigli na zasad sačuvanom dijelu Paromlina, ali se nitko nije zapitao kako se ona pojavila - rekao je Salvaro, ističući da je problematičan praktički cijeli kompleks između Glavnog kolodvora i Koncertne dvorane Lisinski.

- Osim Paromlina, kojeg su svi napustili nakon požara 1990., brinući se samo kako da iz ruševina izvuku cigle, tu je i zgrada Zagrebačke banke koja se pušta da propada i koju čerupaju huligani koji su vječno opravdanje za sva uništavanja. Blizu je i napuštena stambena višekatnica, inače solidno građena jer nije stradala u potresu, kao i prostor nekadašnje robne kuće - rekao je Salvaro, koji je, govoreći o samoj izložbi, naglasio da nijedna od slika ne iskače i da čine harmoničnu sredinu.

– Ova izložba, pogotovo ako bude postavljena još negdje, sprečava da problem ode u zaborav, ali je potrebno, a tu se mora naći više ljudi, da se problem riješi - podvukao je na kraju izlaganja.

Kako je za Novosti izjavila Lana Kovačević, na tim se slikama radilo tokom 2019. i početkom 2020. godine. Ta je tema sve popularnija među publikom, pogotovo što je EU 2015. proglasila godinom evropske industrijske baštine. Osim toga, na tu temu bilo je nekoliko izložbi u Muzeju grada Zagreba, a na manifestacijama kao što je Noć muzeja industrijska baština je jedna od najpopularnijih tema. Kako se pokreće pitanje revitalizacije tih lokacija i objekata, izložba će sačuvati nešto od sadašnjeg stanja između ruševnosti i buduće obnove.

- Nakon obilaska lokacija i izbora vizura i detalja koji nas zanimaju, radili smo po svojim fotografijama i po sjećanju, tako da osim realizma ima i nadrealizma, kretanja po apstrakciji i variranja elemenata građevina na neki nov interesantan način - rekla je i dodala da je sekcija djelovala i u vrijeme korone.

- Radili smo na daljinu, a od jula se ponovo okupljamo u Prosvjeti. Završavamo temu prirodnih elemenata koja je široka sama po sebi i ima i društveni aspekt, pa izložbu planiramo za oktobar. Sada počinjemo slobodnu temu. Konceptualno nećemo biti toliko čvrsti, ali neke od polaznica su toliko kvalitetne da mogu pripremati neku svoju buduću samostalnu izložbu prema svojim nagnućima - rekla je Kovačević.

Svoje dojmove s Novostima je podijelila i Valerija Jelčić koja je dolazila u Prosvjetu još dok je sekciju vodio pokojni Miloš Popović.

- Idem i na druge tečajeve i imam samostalne izložbe kao što je sada ona u slovenskom mjestu Sevnica. Kako sam Zagrepčanka treće generacije, prvo sam bila osupnuta izborom teme jer sam mislila da nije dobro da izlažemo ono što je našom greškom postalo ruina. Onda sam shvatila da u životu imaš lijepih i tužnih dana; znam ljude koji su radili u tim tvornicama generacijama i slike sam, kao i druge članice, radila njima u čast, sretna što sam ih mogla napraviti - naglasila je Jelčić.