Pala je prva, kako se čini, nepotrebna žrtva saniranja Petrinje nakon razornog potresa. Riječ je o simbolu i ponosu Petrinje – armiranobetonskoj zgradi Petrinjka s atomskim skloništem, građenoj 1979. po svim protupotresnim standardima uvedenim nakon potresa u Skoplju 1963. Iako je ova robna kuća bila jedina zgrada u samom centru koja nije imala vidljiva konstrukcijska oštećenja i ispod čijeg su pročelja kuhari volonteri tjednima kuhali za stradale, po odluci Stožera civilne zaštite, a na zahtjev gradonačelnika Darinka Dumbovića, Petrinjka se našla prva na popisu za rušenje. Protiv rušenja zgrade, koja je odnedavno u vlasničkim rukama države, apel javnosti bili su uputili ugledni arhitekti, autor građevine Davor Salopek, zatim Antun Gajšek, Domagoj Vuković i inženjer građevine Ivan Vuković.
Salopek za Novosti ističe da je nakon potresa zgrada ostala stabilna i sigurna za obnovu, da je njena konstruktivna armiranobetonska struktura samo bila okrznuta: zapadni dvoetažni trakt bio je bez oštećenja, a na istočnom glavnom traktu s 48 stupova bio je samo jedan oštećeni armirani stup.
- Kao arhitekt, autor i glavni projektant ove građevine osjećam se duboko povrijeđen, jer mi nije pružena mogućnost da arhitektonskim argumentima spriječim ovaj ekonomski i urbarhitektonski delikt. Kao Petrinjac žalim za potencijalom korisnog prostora od 3.750 m2 tlocrta i 22.500 m3 volumena, koji nam je nasušno potreban za bilo koju centralnu funkciju u gradu nakon potresa. Nakon brze sanacije od navedenih minimalnih potresnih oštećenja, te sanacije od atmosferskih oštećenja, koja nisu ugrozila armirano-betonsku strukturu, taj prostor je mogao biti brzo priveden svrsi. Samo su ljuskaste eternit obloge na pročelju glavnog trakta, u skladu s novim ekološkim propisima, trebale biti pažljivo demontirane i materijal propisno zbrinut, a čelična podkonstrukcija sačuvana za novo ruho građevine - kaže Salopek podsjećajući da se Petrinjka u devastiranom postratnom prostoru dobro držala i prethodne tri decenije unatoč uzastopnom zanemarivanju.
- Tridesetak godina držala se bolje nego što sam očekivao, ali s obzirom na to da je postala, kako se govorilo, javni WC i nastamba golubova, psihološki je odavala mučnu sliku zanemarenosti u samom poslovnom centru grada, a vjerujem da je postala i simbol nečiste savjesti onih koji su joj mogli udahnuti poslovni život - govori autor srušenog simbola Petrinje.
Iznenađenje ne krije ni Svjetlana Lazić, predsjednica gradske organizacije SDP-a.
- Cijeli centar grada je ruševina. Mnogo je opasnijih zgrada za građane od Petrinjke, ali bilo je najjednostavnije nju srušiti kako bi se poslala poruka da se nešto počelo raditi. Gradonačelnik Dumbović je potencirao to rušenje i napokon je došao u situaciju da zgradu može ukloniti. Svih ovih 25 godina nakon rata gradske vlasti nisu znale što će s njom. Nažalost, izgleda da je ovo bila odlična prilika: nisu im trebali pristanak vlasnika, elaborat rušenja, plan buduće obnove i cjenovnik. Možda se u nekim fondovima mogao pronaći novac za obnovu Petrinjke. Zanima me koliko će proći do sljedećeg rušenja nekog objekta - kaže Lazić.
Inače, na formiranju negdašnjeg trga s robnom kućom u Petrinji radio je tim poznatih urbanista i arhitekata, Velimir Neidhardt, Marijan Hržić, Zvonimir Krznarić i Davor Mance, koji su projektirali i Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu i Krematorij u Zagrebu.
