‘Zna se ko je izveo to, zašto je izveo, ko mu je naložio i koliko ga je platio, i koliko je njih bilo, i koje vozilo su koristili to veče, sve se zna, ali policija ne vodi istragu… To znaju svi u Mitrovici. To da pitate malo dete ko radi, ko pali automobile u Mitrovici, ono će vam reći tri grupe. To su ovaj, ovaj i ovaj.’

Kada je pre četiri godine ubijen naš zajednički prijatelj Dimitrije Janićijević, pitao sam Olivera: ‘Znaš li, čoveče, da si ti sledeći?’ On mi je rekao: ‘Znam, ali samo ja mogu da izvučem ovaj grad iz haosa’ – priča Petar Miletić

Ovako je o paljevini automobila nakon izbora govorio nedavno ubijeni srpski političar na Kosovu Oliver Ivanović u intervjuu televiziji N1. Automobil mu je zapaljen u srpnju prošle godine, izbori su bili u listopadu, intervju je bio 6. studenoga, a ubijen je 16. siječnja ove godine. U istom intervjuu jasno je rekao odakle lokalnim kriminalcima tolika moć i do kada će trajati: ‘Onog trenutka kada oni izgube podršku vlasti, oni više nemaju taj ‘imunitet’ i onda će se otvoriti priča i protiv policajaca koji su uključeni u to, kao i protiv kriminalaca koji stoje iza takvih paljevina. Jer to je, par ekselans, političko delo – zapaliti automobil dvojici kandidata za gradonačelnika samo zbog toga što nisu na vladinoj listi.’

Dva dana prije Ivanovićevog, u Zvečanu je zapaljen i automobil Dragiše Milovića, još jednog kandidata. Ivanović je na N1 izgovorio i riječi koje danas svuče puno zlokobnije: ‘Meni su uradili sve što su mogli do sada, samo što još nisu pucali na mene. Ali, tko zna, ni to nije isključeno.’ Uzme li se u obzir da mu je prije više od deset godina prvi put zapaljen automobil, da mu je podmetnut požar u stranačke prostorije, da su mu huligani upali i u kuću, gdje su fizički nasrnuli na suprugu, nikoga nije iznenadio nastavak nasilja prema njemu.

Zorka Đukanović, novinarka Radio Beograda, poznavala je Ivanovića cijeli život i čudi se njegovom ostanku u Mitrovici nakon izlaska iz zatvora.

- To graniči i sa ludilom. Pitala sam ga više puta, pogotovo što su mu tada i deca bila u školi, da li brine za bezbednost. On je uvek smetao nekome, da li Albancima što je bio umeren i što je zaustavio ljude tu, da li radikalnim Srbima jer je pregovarao s Albancima i ušao u privremeno kosovsko veće. Imao je neprijatelje samo zato što je želeo razgovor sa svima. Svim ekstremistima je bio meta, ali nikada nije pomislio da ode iz Mitrovice. Nemam odgovor na pitanje zašto. Čak i posle iskustva sa suđenjem i zatvorom, on nije došao u Beograd, on se i tada odlučio na politiku i to ne na onoj strani gde bi mu bilo lakše, uz vlast u Srbiji. On je želeo drugačije i mislio drugačije i prosto mu se to, očigledno, osvetilo - kaže Zorka Đukanović.

Bivši potpredsjednik Skupštine Kosova Petar Miletić preživio je atentat 2010., kada su mu nepoznati počinitelji propucali obje noge. Upozoravao je Ivanovića.

Ako vi vršite pritiske i žigošete svakoga ko ne podrži Srpsku listu, onda to nemilosrdno vodi nečemu šta se ovih dana i desilo u Kosovskoj Mitrovici – kaže Ivanovićev suradnik Goran Bogdanović

- Kada je pre četiri godine ubijen naš zajednički prijatelj Dimitrije Janićijević na potpuno isti način kao i Oliver, prišao sam Oliveru pre sahrane. Izdvojio sam ga na stranu i pitao: ‘Znaš li, čoveče, da si ti sledeći?’ On mi je rekao: ‘Znam, ali samo ja mogu da izvučem ovaj grad iz haosa u kome se nalazi.’ Bio je spreman na ličnu žrtvu da bi spasio grad i ljude prema kojima je osećao ogromnu odgovornost - kaže Miletić.

O tome što se događalo prije četiri godine, kada su Ivanović i ubijeni Janićijević bili gradonačelnički kandidati, priča nam urednica portala KoSSnet (Kosovo Sever) Tatjana Lazarević.

- U trenutku kada počinje briselski proces i kada treba da dođe do dogovora između Beograda i Prištine o postepenom gašenju srpskih institucija i integraciji kosovskih Srba u kosovsko društvo, dolazi do toga da najuticajniji političar Marko Jakšić bude derogiran od svih političkih moći, a to radi Beograd. Gase se srpske opštine i svi tadašnji lokalni političari gube svoj uticaj. To je period predizborne kampanje za prve lokalne kosovske izbore na severu. Janićijević je tada ubijen, a Ivanović odlazi u zatvor - priča Lazarević o izborima koje je obilježilo ekstremno kriminalno-političko nasilje.

- Do danas se zvanično ne zna ko je pred kraj izbornog dana u severnoj Mitrovici sa fantomkama upao na jedno od centralnih biračkih mesta i polomio kutije. Postojao je trač da je te izbore navodno dobio Oliver Ivanović i da ga je trebalo neutralisati tako što će da se izazove eksces. Izbori su se ponovili. U drugom krugu pobedio je Krstimir Pantić koji se povlači posle dva dana. Nepotvrđena je informacija da je dva dana bio udaljen i da je dobio batine. Usred priprema za treći krug ubijaju Janićijevića, koji je bio lični prijatelj, saborac i kum Oliveru Ivanoviću. Nakon toga, usred kampanje, dolazi do hapšenja Ivanovića i kasnije pobede kandidata koji je i dan-danas gradonačelnik - dodaje Tatjana Lazarević.

Tada dolazi do zaokreta u politici kod mnogih za koje je Ivanović ranije bio izdajnik srpskog naroda, jer se zalagao za mir, suživot i dijalog s Albancima. Goran Bogdanović bio mu je suradnik skoro 15 godina. Bogdanović je bio na čelu Ministarstva za Kosovo i Metohiju, a Ivanović na funkciji sekretara ministarstva. Godinama su nosili glavu u torbi, dok ih je sadašnja opcija na vlasti u Srbiji, koja je tada bila u opoziciji, optuživala za izdaju.

- Danas imate garnituru na vlasti u Srbiji koja se protivila razgovorima, dogovorima. Samo da vas podsetim na pregovore u Beču 2005. i 2008. na kojima sam sudelovao, tada su nas nazivali izdajnicima i albanskim ljudima, stranim plaćenicima. Napadali su nas i 2010., kada smo ponovno krenuli u razgovore s Albancima. To pokazuje odnos trenutne vlasti u Beogradu ne samo prema nama, nego i prema svim Srbima na prostoru Kosova i Metohije. Ako vi vršite pritiske i žigošete svakoga ko ne podrži Srpsku listu, onda to nemilosrdno vodi nečemu šta se ovih dana i desilo u Kosovskoj Mitrovici - kaže Bogdanović.

Po riječima Petra Miletića, ljudi u Mitrovici su zbunjeni. Gledaju kako su oni koji su bili najglasniji u osuđivanju Olivera Ivanovića za tobožnju izdaju ušli u koaliciju s Ramušem Haradinajem. U ljude se, kaže, uvukao još veći strah od budućnosti.

- Atmosfera je prvo tužna, a onda i napeta. Za kosovske Srbe puno je značilo i samo prisustvo Ivanovića u gradu, čak i kada nije bio na funkciji. Sada ga nema i ljudi su uplašeni. Uplašeni su i zbog lokalnih kriminalaca koji praktički vode grad i sever Kosova - kaže.

Oliver Ivanović proveo je tri godine u pritvoru pod optužbom za ratni zločin. Na suđenju, koje svi naši sugovornici nazivaju farsom, osuđen je na devet godina zatvora. Suđenje je na kraju vraćeno na početak, koji optuženi neće dočekati. Nakon izlaska iz zatvora odmah se uključio u političku borbu, ali je na prošlim lokalnim izborima dobio samo 18 posto glasova. Ispratile su ga hiljade ljudi i u Kosovskoj Mitrovici i u Beogradu. Kako je onda moguće da je na izborima izgubio? Prema izvještaju evropskih promatrača, na njima je bilo višekratnog glasanja, zastrašivanja i raznih drugih nedozvoljenih radnji, tako da ih je smiješno nazvati slobodnima, smatraju Petar Miletić i Zorka Đukanović.

- Oliver je bio izložen prljavoj kampanji i ljudi koji su mu želeli dati glas to nisu smeli. A one koji rade u državnim institucijama vodilo se organizovano na glasanje, prećeno im je da će da izgube posao - kaže Zorka Đukanović.

Ivanovića će se pamtiti kao hrabrog i principijelnog čovjeka kojeg su ratne okolnosti pretvorile u političara. Kada je 1999. masa Srba s Kosova krenula u paničan bijeg ispred jedinica OVK-a, u Kosovskoj Mitrovici ostalo je par stotina ljudi. Ivanović je bio poznati sportaš, karatist, i sa svojim prijateljima stao je na most preko Ibra. Ostalo je povijest. Tatjana Lazarević bila je tada u gradu i svjedočila kako historija od karatista pravi najprije heroja, a onda i političara.

- Sećam se njegovih govora. Umirivao je ljude, govorio da je važno da budemo hrabri, da budemo na ulici, da svojim telima pokažemo da ne idemo dalje i da se suprotstavimo bilo kakvoj nasilnoj najezdi sa juga, ali da istovremeno mora da se razgovara i sa Albancima i sa strancima - priča nam.

Milivoje Mihajlović bio je u to vrijeme dopisnik stranih medija, a danas je pomoćnik direktora RTS-a. Ivanovića poznaje od rane mladosti. U trenucima kada se nije znalo što donosi sutra, gledao ga je u akciji.

- On je tada bio glas razuma u atmosferi gde je vladala ravnoteža straha. Albanci su se plašili nekih imaginarnih četnika na severu, a Srbi nekih imaginarnih OVK-ovaca. Svi su mislili da na drugoj strani sede hiljade ljudi i oštre noževe da pobiju sve što nije njihove vere i nacije. Sećam se da smo organizirali tada susret njega i Redžepija, i to u vreme kada se Srbi i Albanci nisu smeli susretati. To je trebalo da bude tajni susret, ali mi smo to snimili i pustili da narod vidi da postoje neki ljudi koji mogu da se vide, a da se ne ubiju - kaže Mihajlović.

Srpski predsjednik Aleksandar Vučić u telefonskom se razgovoru udovici Olivera Ivanovića zakleo na vlastitu djecu da će pronaći ubojice. Moguće, ali bilo bi vrlo važno da se, za razliku od desetaka paljevina automobila, ranijih ranjavanja i ubojstava, ovoga puta pronađu i nalogodavci. Oliver Ivanović svakako je to zaslužio.

Vesna Pusić: Nudio je ljudima nadu

Olivera Ivanovića upoznala sam negdje početkom 2000-ih, na jednom skupu u Prištini vezanom uz civilno društvo, poslije svih ‘naših’ ratova, koji su od Slovenije do Kosova trajali više od deset godina. Blistav susret, kakvi se događaju u opasnim i neizvjesnim vremenima. Tada nisam znala mnogo o Kosovu iz prve ruke. No s obzirom na perfidnost predratnog razdoblja i brutalnost rata tamo, očekivala sam drastičnu podijeljenost i odsustvo bilo kakve smislene komunikacije između kosovskih Albanaca i kosovskih Srba.

I onda, Oliver Ivanović. Govorio je podjednako i srpski i albanski. Na skupu su ga podjednako podržavali ili se s njime nisu slagali i neki Srbi i neki Albanci. Ozbiljan, a opet pun energije. No najvažnije je, naravno, što je govorio. Govorio je o zdravom razumu, komunikaciji, zalagao se za povećanje kvalitete života za sve ljude na Kosovu. Svjestan realnosti, svjestan podjela, svjestan da svatko sebe vidi kao žrtvu, pristupao je toj situaciji kao empirijskoj početnoj točki, od koje treba naći put prema nečem boljem, a ne cilju koji je trajna, zadana budućnost. Zemlja i društvo koji imaju takve ljude, pa makar u nekim razdobljima bili i sasvim mala manjina, imaju perspektivu, imaju izlaz, imaju nadu. Oliver Ivanović je spašavao obraz Kosovu, Srbima i svima onima koji se bave politikom. Jer eto, ima i takvih kao on.

Najveći cinizam je bilo njegovo hapšenje pod sumnjom za ratne zločine nad Albancima. Nakon više od deset godina ratovanja na Balkanu, ratnih zločinaca, profitera i drugih sumnjivih tipova sigurno ne manjka. Ivanović je netko za koga se sa sigurnošću može reći da to nije bio, ali EULEX hapsi baš njega! Kao ministrica vanjskih i europskih poslova u to vrijeme telefonski sam nazvala predstavnika EULEX-a na Kosovu da pitam o čemu se radi. Dobila sam neki birokratizirani odgovor da treba ‘pustiti institucijama da rade svoj posao’ i da postoje ‘čvrsti svjedoci optužbe’. Kasnije se ispostavilo da je ‘čvrsti svjedok’ bio općepoznati lažni svjedok, a institucije su odradile svoj posao tako da su jednog od najvećih kosovskih mirotvoraca osudile na devet godina zatvora za ratne zločine. Ta presuda je kasnije poništena, ali je Oliver Ivanović sjedio tri godine u pritvoru. Tako je jedan od ljudi koji je čak i fizički sprečavao zločine i dosljedno radio na mirnom i kvalitetnom životu za sve na Kosovu platio svoju hrabrost i svoj angažman. I to mu nije bilo dosta! Po izlasku iz pritvora 2017. krenuo je s pripremama za kandidaturu za gradonačelnika Kosovske Mitrovice. To je ‘kabadahijama i kriminalcima’, kako ih je sam nazivao, bilo previše. Nije se ‘urazumio’ ni kad su mu zapalili automobil, nego je javno prozvao policiju, koja u preko 50 slučajeva zapaljenih automobila na 2,5 kvadratnih kilometara, potpuno pokrivenih nadzornim kamerama, nije otkrila nijednog počinitelja. I tako su ga te kabadahije i kriminalci ubili. To nije bilo etničko, već političko ubojstvo. Atentat. Tko ga je fizički izvršio, možda će se službeno otkriti, a možda i neće. Ali naručitelji su sigurno bili oni koji žele zlo i Albancima i Srbima na Kosovu.