Mostov tehnički ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić uključio se u predizborno sakupljanje političkih poena dokazujući uspješnost svog kratkotrajnog mandata djelovanjem policije na provođenju Zakona o prebivalištu. Orepić se pohvalio efikasnim policijskim akcijama uvođenja reda u evidencije u što se, kako je rekao, nije upustila nijedna dosadašnja vlada. Ali ne bi to tako zvučno odjeknulo da ministar svojem policijskom trudbeništvu nije dao tako jasan politički cilj – dokazati da Srba u Hrvatskoj ima manje nego što smo mislili, da zbog toga zaslužuju manje prava nego što ih imaju i da su se tih prava ionako domogli na prevaru. ‘Izbrišu li se sva lažna prebivališta, srpska manjina u Vukovaru nema tih 30 posto. Ako je to jedino uporište za korištenje ćirilice u Vukovaru, nakon ovoga toga uporišta više neće biti. Srpska manjima manipulirala je nelegalnim prebivalištima’, kazao je Orepić u intervjuu ‘Večernjem listu’, pojačavši tako svoju nedavno iznesenu tvrdnju da je ‘srpska manjina u rubnim dijelovima Hrvatske manipulirala nelegalnim prebivalištima’.
Nema sumnje da se Mostov ministar, obećavajući da će po kratkom policijskom postupku riješiti problem vukovarske ćirilice tako što će eliminirati prekobrojne Srbe, pokušava dodvoriti desnom dijelu hrvatskog biračkog tijela, služeći se pritom optužbama na račun cijele nacionalne zajednice, iako je sam posegnuo za manipulacijama. Na Orepićeve izjave nisu stigle samo oštre reakcije iz Srbije, već ga je među prvima upozorio bivši SDP-ov ministar uprave Arsen Bauk da njegove tvrdnje nemaju veze s hrvatskim zakonima i Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, jer se prava na upotrebu jezika i pisma ostvaruju na temelju popisa stanovništva, a ne temeljem evidencije prebivališta.
Postavlja se pitanje da li je policija u ovoj zemlji išta drugo radila osim terenskih izvida prebivališta i kakav je to postupak bio s obzirom na propisanu proceduru
Na Orepićev istup reagirao je i predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac poručivši mu da njegove optužbe ne samo zabrinjavaju, već i straše srpsku zajednicu. ‘Kada vi, ministar unutarnjih poslova, ne znate ili namjerno previđate razliku između Zakona o prebivalištu, Zakona o popisu birača i Zakona o popisu stanovništva, onda postoje svi razlozi za pitanje – postoje li elementarne pretpostavke ostvarivanje manjinskih prava’, napisao je Pupovac u otvorenom pismu, zatraživši od Orepića da prestane obmanjivati javnost i podsjetivši na ministrovo nesnalaženje u brojnim nedavnim situacijama koje su tražile sankcioniranje poticanja na nacionalnu mržnju i veličanje fašističkih ideja.
Nakon Pupovčevog upozorenja, Orepić je nešto ublažio svoje stavove, kazavši da samo radi svoj posao, za razliku od onih koji za to nisu imali političke potrebe i odlučnosti, pa je, iako je bio prvi koji je problem lažnih prebivališta povezao s ćirilicom, apelirao na Pupovca i sve druge da problem lažnih prebivališta ne dovode ‘u kontekst međunacionalnih odnosa, što smatra krajnje neodgovornim i neutemeljenim’. Pupovac mu je još jednom uzvratio, navodeći da nema ništa protiv toga da policija i ministar sređuju popis birača, ali da nije ministrov posao da govori o ostvarivanju manjinskih prava. ‘Svojom izjavom je obmanuo javnost i optužio srpsku zajednicu i ponovno otvorio prostor za antićiriličnu kampanju, a time i kampanju protiv Srba u Hrvatskoj. To je odgovornost ministra Orepića, koji je iz neopreznosti i nedovoljnog znanja i želje da na tome zarađuje političke poene u predizbornoj kampanji otvorio tu priču. Nama je toga dosta. To predstavlja čin neodgovornosti i opasnosti’, poručio je Pupovac.
Očigledni politički ciljevi koji stoje iza Orepićeve akcije otvaraju pitanja o kvaliteti posla na koji je ministar tako zdušno prionuo. Naime, prema Orepićevim tvrdnjama, Ministarstvo unutarnjih poslova je u razdoblju od 18. marta do 26. jula, dakle u samo 89 radnih dana, obavilo 84.232 terenska pregleda provjere prebivališta. To bi značilo da je Orepićeva policija u prosjeku izvršila čak 945 pregleda dnevno. Po Orepićevim podacima, u tom kratkom tromjesečnom razdoblju donijeto je 10.876 rješenja o odjavi prebivališta, dok je, usporedbe radi, od početka primjene Zakona o prebivalištu početkom 2013. do danas odjavljeno ukupno 39.328 građana. To bi značilo da Orepićeva policija u jednom kvartalu uspijeva odjaviti više ljudi nego što je policija ranije uspijevala tokom cijele godine. Orepić je pored toga iznio i prognozu da će do kraja avgusta tim tempom Ministarstvo doći do 50.000 rješenja o odjavi prebivališta, koja predstavljaju izborni manipulativni potencijal.
Postavlja se pitanje da li je policija u ovoj zemlji išta drugo radila osim terenskih izvida prebivališta i kakav je to postupak bio s obzirom ne samo na rokove nego i na propisanu proceduru. Za dojavu nije dovoljno izvršiti terensku provjeru, već je potrebno provesti postupak u kojem treba provjeriti i sve ostale činjenice i okolnosti, na primjer da li je osoba prodala stambeni objekt na adresi prijavljenog prebivališta, da li je netko od članova njene uže obitelji zaposlen u mjestu prijavljenog prebivališta ili drugdje u Hrvatskoj, pohađaju li djeca predškolske i školske ustanove, da li je osoba ili netko od članova kućanstva učlanjen i aktivno sudjeluje u sportskim, kulturnim i drugim ustanovama itd. Iako jednokratna terenska provjera nije dovoljna, ljudi su često odjavljeni upravo na taj način, a posebno lake mete brze policijske odjave su oni građani srpske nacionalnosti koji su zbog ratnih dešavanja i poratne tromosti države na dugogodišnjem čekanju postupaka obnove uništenih kuća i stambenog zbrinjavanja. No u brzom postupku odjave donosi se rješenje koje odmah postaje izvršno i protiv kojeg se može pokrenuti samo upravni spor. Odjavljeni građani, koje Orepić vidi kao tuđu glasačku mašineriju, tako postaju brojevi koji ne mogu ostvariti zakonom zajamčena prava.
