Akademik Slavo Kukić preminuo je u 71. godini života nakon duže borbe s bolešću, ostavivši bosanskohercegovačku intelektualnu scenu siromašnijom za jednog od njezinih najistaknutijih članova. Profesor Kukić bio je istinski intelektualac, javni radnik i neumorni autor, čiji je cijeli radni vijek obilježen aktivnim društvenim angažmanom, poznat po svojoj hrabrosti i nepokolebljivosti u borbi za demokratske vrijednosti i ljudska prava.
Rođen je 1954. u Vinjanima kod Posušja. Diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu 1977. godine, a doktorirao sociologiju 1986. Radio je najprije kao suradnik u SO Posušje, a zatim kao profesor i ravnatelj u Srednjoškolskom centru u Posušju. Od 1992. godine predavao je na Ekonomskom fakultetu u Mostaru, gdje je radio do umirovljenja 2018. i gdje je bio prodekan za nastavu te voditelj poslijediplomskih magistarskih i specijalističkih studija. Pored toga, predavao je na mnogim fakultetima u Bosni i Hercegovini i regiji. Bio je član uredništava brojnih časopisa i zbornika, te kourednik časopisa Dijalog ANUBiH. Aktivno je sudjelovao u radu mnogih nevladinih organizacija, uključujući Centar za zaštitu prava manjina i Helsinški komitet BiH. Devet godina bio je na čelu Federalne RTV, od njenog osnivanja 2000. do 2009. godine. Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti BiH izabran je 2012., a za redovnog 2018. godine.
Slavo Kukić bio je čovjek sa stavom te kritičar nacionalističkih i uopće političkih elita u BiH. Istovremeno, dugo vremena podržavao je bosansko-hercegovački SDP, a koalicija okupljena oko te stranke Kukića je 2011. neuspješno kandidirala za predsjedavajućeg Vijeća ministara (premijera) BiH.
Kada je ratnom zločincu Dariju Kordiću po njegovom puštanju iz zatvora 2014. godine organiziran javni doček u Busovači na kojem se pojavio i šef HDZ-a BiH Dragan Čović, Kukić je taj događaj nazvao negiranjem zločina u Ahmićima. Već sutradan u vlastitom je fakultetskom kabinetu napadnut te udaren palicom po glavi.
Slavo Kukić savršeno se uklapao u princip koji se veže za znamenitog sociologa i filozofa Karla Mannheima, po kojem se intelektualcem ne postaje pukom naobrazbom, nego i stavom o društvenim pitanjima, koji osobu izdižu iznad društvene svakodnevice. O tome je Kukić i sam govorio: "Ja se ponašam prema toj manhajmskoj krilatici. Zbog nje sam stekao puno poštovanja, ali zbog te krilatice, puno je onih koji mi pripisuju kojekakve epitete i prefikse, kao one da sam 'hrvatski izdajnik', da sam 'Alijin Hrvat', sam Bog zna što sve ne. Meni je, međutim, savjest čista. Samo želim živjeti kao normalno ljudsko biće i želim imati svoju glavu. Na tomu ću ustrajati, bez obzira na to kolika cijena mi bila ispostavljena."
