Škoro
Vjerojatno negdje u nekom priručniku za velike Hrvate, nevidljivom običnim ljudima, stoji ultimativna zabrana pridržavanja važećih propisa. Dala bi se složiti najdeblja knjiga na svijetu s primjerima iz sadašnjosti te bliske i dalje nacionalne prošlosti koji potkrepljuju ovu pretpostavku. Vjerojatno ne baš sasvim neutemeljenu jer da je jednom, hajde, moglo bi biti slučajno, možda i dvaput, treći put već bismo posumnjali, no dvjestohiljaditi put gotovo smo sigurni u postojanje uzročne veze između velikog hrvatstva i prezrivog odnosa prema zakonima, podzakonskim aktima i raznim normama koje reguliraju ljudske živote. Nakon ovog uvoda očekivalo bi se nešto više od informacije da saborski zastupnik, predsjednik Domovinskog pokreta i Hrvat nadasve Miroslav Škoro nije prenio upravljačka prava u svojoj tvrtki Campus d.o.o., kojom vodi estradnu karijeru, na nekog, premda je po zakonu to dužan učiniti. Navodno je ovih dana predao izmijenjenu imovinsku karticu i iz nje bi se moglo doznati je li konačno ispunio obavezu. Campus je lani imao nešto više od tri milijuna kuna prihoda, s dobiti nešto većom od 293 tisuće kuna. Očekivalo bi se dakle nakon onakvog uvoda nešto više, jer naviklo se na mnogo, ali, majku mu, zar je jednom hrvatskom zastupniku u Hrvatskom saboru zaista toliki hrvatski problem prebaciti svoju hrvatsku tvrtku na hrvatskog nekog, a u skladu s hrvatskim propisima? Jest, problem je, očito. Vjerojatno zbog onog priručnika koji nismo vidjeli, ali sve smo sigurniji da postoji. Kako inače objasniti duboki velikohrvatski prezir prema propisima?
Hadezenjare
Hadezenjare se spremaju na izbore – 22. studenoga birat će predsjednike i potpredsjednike općinskih, gradskih i županijskih organizacija. Za 6. prosinca zakazan je drugi krug izbora, a na njima će članstvo "naše najveće stranke" birati izaslanike za Opći sabor. On bi se pak, nagađaju unutarstranački izvori pouzdane štampe, trebao održati 16. siječnja. Dakako, 2021. godine, čak ni HDZ nije u stanju lažirati održavanje sabora u siječnju ove godine. Na njemu se očekuje kompletiranje stranačke vrhuške nakon što su u ožujku izabrani predsjednik i potpredsjednici. Spominje se neizvjesnost u Zagrebu, gdje bi Andriju Mikulića, dosadašnjeg poglavnika gradskog ogranka, trebao zamijeniti netko bliži Plenkoviću. Navodno će kandidati biti liječnici Pavo Kostopeč i Mislav Herman, koji u političkom svijetu znače malo manje od malo.
Popovi
Trideset milijuna, dame i gospodo, Hrvatice i Hrvati, katolkinje i katolici... a i ostali. Trideset milijuna kuna Crkva u Hrvata galantno je odbila ove godine, rekla ne hvala, nećemo, voljena hrvatsko državo, ne treba nam... poručuju ovih dana nacionalni mediji raznježeni velikodušnošću crkvenjaka. Vlast se naime pobrinula proširiti glas da se Crkva odrekla spomenutih 30 od 300 milijuna kuna koliko joj velikodušno dajemo. Odnosno, "Katolička crkva u Hrvatskoj odrekla se deset posto ukupnog prihoda iz državnog proračuna za ovu godinu koji Hrvatska biskupska konferencija od države dobiva prema jednom od četiri Vatikanska ugovora". Objavljeno je to nakon sastanka premijera Andreja Plenkovića s predsjednikom HBK-a Želimirom Puljićem. Neimenovani crkveni izvori medijima su prišapnuli da ih nitko nije natjerao na odricanje, nego su oni to onako, iz čistog altruizma, znaju da su vremena tegobna, imaju osjećaja za duh vremena i patnju naroda. Bit će im, vele teško, ali neka, veliko je crkveno srce, veće i jače lupa od crkvenih zvona. Naravno, Vlada je reagirala zahvalom, "predsjednik Vlade Andrej Plenković osvrnuo se na aktivnosti Vlade u borbi protiv pandemije koronavirusa usmjerene na očuvanje zdravlja hrvatskih građana te izložio gospodarske i socijalne mjere koje Vlada poduzima za zaštitu radnih mjesta te standarda građana. U tom kontekstu, predsjednik Vlade zahvalio je predstavnicima HBK-a na dobrovoljnom smanjenju obveze od deset posto u provedbi ugovora sa Svetom Stolicom o gospodarskim pitanjima u 2020.", ganuto su javili iz Vlade. Teško da će ikad itko zbrojiti koliko Crkva i njezine udruge zaista dobivaju novca od budžetskih korisnika. Ne vjerujemo da će potonuti u blato skromnosti i ozbiljnog odricanja. Vjerujemo u ono što smo pročitali – da će se Plenković i Puljić ubuduće sastajati dva puta godišnje, na proljeće i jesen.
Pop
Jedan drugi svećenik Puljić, don Vinko mu je ime, vodi Hrvatsku katoličku misiju Göttingen u Donjoj Saskoj. Ali ne još dugo i to zbog pritiska njemačkih katolika. Sluga Božji don Vinko pozivao je na financiranje Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, opskurne družine posvećene borbi za širenje laži o ustaškom logoru Jasenovcu kao polušaljivom okupljalištu delinkvenata. Za Puljićev odlazak založila se župa Hildesheim koja je zapazila da fašizam nije kompatibilan s evanđeljem.
Kandidati
O opoziciji su ispisane gomile rečenica, a odgovor na ključno pitanje – zašto? – nismo dobili. Zašto ljudi koji nisu u HDZ-u i njegovim desnim satelitima, a programski nisu previše udaljeni, kreiraju posve besmislene i unaprijed izgubljene konflikte? Na primjer, platforma Možemo! namjerava kandidirati Tomislava Tomaševića za zagrebačkog gradonačelnika. Čovjek se godinama suprotstavlja bandićizmu, izgradio je ime u politici, pripada socijaldemokratskoj opciji koja raste... Ukratko, nema niti jednog ozbiljnog razloga da ne bude gradonačelnički kandidat. I da ga ne podrže kolege iz navodno također socijaldemokratskog SDP-a koji ionako nema suvislog kandidata, ali raspolaže s nekakvom infrastrukturom i još uvijek može mobilizirati dio birača. No umjesto jasne poruke, iz SDP-a stiže mrmljanje o ambicijama nekih ljudi, ponajprije Gordana Marasa, predsjednika zagrebačkog ogranka. Peđa Grbin, novi lider SDP-a, napravit će veliku stvar za sebe, svoju stranku, a možda i politiku u Hrvata, objasni li Marasu razliku između ambicija i realnosti.