U Čukovcu pokraj Ludbrega, održani su šesti Sportski susreti vijeća srpske nacionalne manjine pet sjeverozapadnih hrvatskih županija. U organizaciji VSNM-a Zagrebačke županije, nadmetalo se prvo u nogometu, pa beli i pikadu, a naposlijetku i u rekreativnom potezanju konopa. Posljednja disciplina svršila je na neobičan način: nakon nekoliko potezanja, konop je puknuo, a potezači – ne samo evidentni snagatori nego i 'nježniji spol' te omladina svake dobi – popadaše po betonu na sve strane, nasreću bez ozbiljnijih posljedica.

Od jutra su se pred čukovački društveni dom slijevale kolone iz Zagrebačke, Varaždinske, Međimurske, Koprivničko-križevačke i Bjelovarsko-bilogorske županije, a dočekivalo ih se baš kako spada – uz rakiju. Čim su domaćini, predsjednici manjinskih vijeća Zagrebačke i Varaždinske županije Dragan Pilipović i Milan Mirčetić, pozdravili okupljeni narod, čelnik varaždinskog VSNM-a Mile Sekulić uručio je Branku Dulikraviću iz Velikog Poganca foto-album s uspomenama na nedavnu folklorašku smotru održanu u Varaždinu, kojoj su velik obol dali i plesači iz tog mjesta.

- Nadam se da ćemo i današnji dan ovjekovječiti nekim albumom, da ove Sportske igre i njihovi sudionici ostanu zabilježeni ne samo u sjećanjima nego i na fotografijama. Jer, kako gubimo u popisima stanovništva, pitanje je hoće li ovakvih naših susreta biti za dvadesetak godina - kazao je Sekulić, nakon kojeg nam je i Dulikravić elaborirao svoje zadovoljstvo što su i ovogodišnji Susreti, inicijalno njegova ideja, uspješno organizirani.

- Drago mi je da su zaživjele naše Sportske igre, inače ideja VSNM-a Koprivničko križevačke županije i mene kao tadašnjeg predsjednika koju su dijelovi zajednice odmah prihvatili, pa smo na njima sve brojniji i brojnije. Svake godine drugo manjinsko vijeće organizira Igre kao nositelj, s time da ih ono Zagrebačke županije priređuje u nekoj drugoj administrativnoj jedinici – kazao nam je.

Poslije prijava zainteresiranih natjecatelja ustvrdilo se da ih je najviše za pikado, njih 23, pa za belu u kojoj se odlučilo okušati dvanaest četveročlanih ekipa. Za nogomet se ove godine prijavilo manje igrača, pa su sastavljena svega tri tima – iz Bjelovarsko-bilogorske i Križevačko-koprivničke županije te zagrebački, pojačan fudbalerima s područja Međimurske i Varaždinske županije. Valja napomenuti da neki natjecatelji u tom sportu nisu mogli doći radi drugih poslova (pa i onog sušenja sijena), a onda i podcrtati da je u tri utakmice odigrane pod vrelim suncem najbolja bila koprivničko-križevačka ekipa koja je konkurenciju iz susjedne županije porazila sa 7:2, a mješovitu zagrebačku s još jačim 'skorom', odnosno 8:1. Drugoplasirani su bili Bjelovarci i Bilogorci, koji su Zagrepčane i goste potukli s 3:1. No svi su se poslije, i to uz hladno pivo, sportski složili da je dobro druženje važnije od svake pobjede. Tu su 'tezu' u praksi prihvati i pasionirani kartaši, koji su marljivo pamćenje belinih zvanja i aduta prekinuli radi ručka. Letjele su i strelice na takmičenju iz pikada.

- Budući da je bilo puno prijavljenih, svatko je imao pravo na jedno bacanje po pet strelica. Najbolja je bila Nada, stanovnica Varaždinske županije, koja je prikupila 116 bodova. Drugo i treće mjesto pripalo je Nikolini s 83 i Dejanu sa 78 bodova, inače iz Koprivničko-križevačke županije – kazala nam je Jagoda Maksimović, voditeljica tog dijela Susreta.

U očekivanju ručka, dok zdrava snaga još nije sasvim okopnila, pristupilo se potezanju konopa koji je, rekosmo već, puknuo nakon nekoliko odmjeravanja suprotstavljenih strana, radi čega je otkazano najavljeno bacanje kamena s ramena; netko se, pretpostavljamo, zabrinuo da bi krivo bačen ili kojim čudom raspolućen kamen mogao izazvati još teže posljedice od relativno bezbolnog puknuća konopa.

Dodatnu važnost ovogodišnjim Susretima dao je ludbreški gradonačelnik Dubravko Bilić, koji je u Čukovac došao s jakom gradskom delegacijom izraziti podršku.

- Srpska nacionalna manjina živi u Ludbregu već stoljećima i dio su ovoga grada; mi smo oduvijek bili inkluzivna sredina koja svim svojim stanovnicima omogućuje da žive u punini. Intenzivno surađujemo s predstavnicima manjina u Gradu i u Varaždinskoj županiji. Proveli smo jako puno projekata da poboljšamo uvjete života u istočnom dijelu Ludbrega, jer oduvijek brinemo jedni o drugima i nastojimo živjeti normalnim europskim životom. Kod nas to tako funkcionira - rekao je Bilić.

Zadovoljstvo šestim Susretima nije krio ni Milorad Sarap, predstavnik srpske zajednice Međimurske županije koji je nogometnu čast svoje ekipe sam branio na golu, a fizičku spremu dokazao i 'špagom' nakon koje se pridigao u jednom potezu.

- Sretan sam što sam dio ove manifestacije, to me na neki način i definira.  Jako se dobro osjećam među svojim ljudima, a ovo su rijetki trenuci kad ostvarujemo atmosferu pripadanja svojoj zajednici. Ljudi su se zabavili i družili spontano, prijateljski, pa je i time skup ispunio svoje ciljeve - rekao je.

Milan Mirčetić dobio je priznanje za pomoć i sudomaćinstvo Susreta, a Đuro Jančić za doprinos organizaciji. Zajedno s njime, primilo ga je četvero od ukupno jedanaestero djece koje u ovom trenutku udomljuje.

- Različitih su uzrasta, a među njima je čak devetero Roma, jer njih praktički nitko ne želi udomiti. Odlična su to djeca, svaki dan su sa mnom i uvijek nešto zajednički radimo. Pored svega, dobri su u školi, a jedno od njih je dobilo i Nagradu Luka Ritz. Mogu reći da su se svi koje sam udomio kroz više od dvadeset godina snašli u životu, imaju svoje poslove i svoje obitelji – kazao je čovjek koji je već dvaput proglašen za najudomitelja u Hrvatskoj.