Kako kao dugogodišnji aktivist Srpskog kulturnog društva ‘Prosvjete’ vidite njen rad u Moravicama?
Pododbor u Moravicama i muzičku sekciju osnovali smo 1995. godine, a još tri godine ranije osnovali smo crkveni hor, pa smo nakon 1995. djelovali zajednički. Bavili smo se i dodatnom nastavom srpskog jezika i kulture, kao i ljetnim školama. Kako nismo imali svoje prostorije, paroh Jelenko Stojanović, kome smo vrlo zahvalni za njegov rad i privrženost, ustupio nam je prostor u crkvenoj opštini. Tih smo se godina uz očuvanje naše tradicije bavili i skupljanjem brojnih knjiga koje su izbacivane iz škola i knjižnica. Kad smo od školskih vlasti dobili staru školsku zgradu u Dokmanovićima, oformili smo i knjižnicu. Ta se zgrada uređuje zahvaljujući Primorsko-goranskoj županiji koja je dala sredstva za promjenu krova, kao i Gradu Vrbovskom, a dio smo dobili i od SNV-a. Ono što dobivamo preko ‘Prosvjete’ smijemo trošiti samo za kulturni program.
Koliki je interes za rad u ‘Prosvjeti’ i nastavu srpskog?
Brine nas pad broja djece: sada imamo 53 đaka od prvog do osmog razreda, od čega je Srba 50 posto. Osim toga i moderna tehnologija ‘preuzela’ je djecu, pa malo tko želi svirati i pjevati. U Pododboru imamo 30 članova, mahom starijih, ali su ove godine dvojica umrla. Osim orkestra tu je i hor, ali za rad škole ima dosta interesa, zahvaljujući radu mlade profesorice Vanje Vukadinović. Ima tu i djece iz nacionalno miješanih brakova, tako da na području Vrbovskog - u Gomirju, samom Vrbovskom i Moravicama nastavu po modelu C pohađa 41 dijete. To je dobro, ali broj djece se smanjuje. Otišao je osmi razred sa 13 đaka od kojih je šest bilo na dodatnoj nastavi, a u prvi se upisalo petoro - šestoro djece.
Koliko su dobri međunacionalni odnosi?
Jako dobri; ključno je što u ratu nije pala ni jedna glava, a svatko je ‘svoje’ budale ‘klepao’ i micao. Otac Jelenko i ja, kao i katolički župnik iz Vrbovskog posjećivali smo se za svaki Božić i Uskrs. To je narod vidio, tako da nikad nije bilo problema. Dobro da je za predizbornu kampanju SDSS uzeo slogan da treba prevladati strah. Ljudi se ovdje još uvijek boje političkog i manjinskog angažmana, ali njihova djeca sviraju sa mnom, zahvaljujući tome što sam profesor i što im predajem u školi. U orkestru je više Hrvata nego Srba - bili su mi đaci, pa nastavljaju tradiciju i nikad se ne srame da nastupaju pod imenom ‘Prosvjete’.
Vi ste do predavali u svakoj Ljetnoj školi ‘Prosvjete’?
Zajedno s profesorom Dušanom Rapom, Sinišom Tatalovićem i Dušanom Radakovićem prije 20 godina krenuli smo s ljetnom školom u Peroju kod Pule. Zadnjih godina se održava na Viru i ove godine bile su dvije grupe, svaka sa 80 učenika.Velik je interes, ali smo limitirani sredstvima; financirao nas je Savjet za nacionalne manjine, a onda Ministarstvo obrazovanja, dok dio sredstava dobivamo i od VSNM-a Zagreb.
Kad spominjete narodnu baštinu, što ona znači u Gorskom kotaru?
To je nedefinirano. Mi možemo plesati Užičko kolo kao što se plesalo u Moravicama, a ne kao što plešu u Užicama. Pojedini pododbori plešu izvorno srpsko kolo, ali nije to naša baština. Ona je pod srpskim, hrvatskim, pa i slovenskim utjecajem. Uostalom, do Drugog svjetskog rata kod nas se svirala harmonika ‘štimerica’ s dugmićima. Imamo udrugu žena koje njeguju stare običaje, a postoji i folklorna udruga koja pleše kola od Vardara do Triglava i odlično surađujemo s njima.
Kakav odaziv očekujete na izborima?
Mnogi Srbi smatraju da ako će ako uzmu manjinski listić, odmah biti obilježeni. Ipak na nedavnom predizbornom skupu SDSS-a bilo je 45 ljudi što je za naš kraj puno. Poslije su me i neki Hrvati pitali što ih nisam zvao da čuju Milorada Pupovca, iako ne bi glasali na toj listi. A ‘Novosti’ imamo i u gostionici, jer želimo da svi budu informirani.
Kako ocjenjujete zbivanja u ‘Prosvjeti’?
Ovako nešto nikad se nije dešavalo; politika se previše umiješala u ono što bi trebala biti kultura. Slažem se sa stavom da treba mladima prepustiti vođenje, ali s trenutnim vodstvom možemo samo očekivati stagnaciju i nazadovanje, a ne boljitak.
