Na božićnom prijemu Srpskog narodnog vijeća dodijeljene su tradicionalne godišnje nagrade zaslužnim pojedincima i jednom kolektivu za doprinos u izgradnji boljeg društva u Hrvatskoj; nažalost, njihova su imena i djela ostala u sjeni analiza i reagiranja na izjave i govore dane tom prigodom. Zato ćemo podsjetiti da je nagrada ‘Nikola Tesla’ za doprinos razvoju srpskih institucija pripala Novici Vučiniću, profesoru i dugogodišnjem aktivistu SKD-a Prosvjeta iz Moravica, nagrada za humanost Mirti Trninić, pravnici iz Slavonskog Broda koja se niz godina bori za prava izbjeglica i povratnika, a nagrada ‘Svetozar Pribićević’ za unapređenje hrvatsko-srpskih odnosa historičaru Hrvoju Klasiću. Nagrada ‘Dr. Gojko Nikoliš’, koja se tradicionalno dodjeljuje za antifašističko djelovanje, pripala je mještanima Srba – nagrađeni su zbog svoje ustrajnosti u njegovanju antifašističkih tradicija unatoč nebrojenim napadima ne samo u medijima nego i u stvarnom životu, poput onog lanjskog, kada su im uz odobrenje određenih državnih službi dio sela privremeno okupirali ‘crnokošuljaši’ Dražena Keleminca, čemu su se znali oduprijeti. Nagradu su u ime mještana Srba primili Dragan Rodić, predsjednik antifašističke organizacije u Gračacu i aktivist Nebojša Rađenović.
- Nama ovo priznanje znači puno, kao podrška našoj prošlosti i slavnoj historiji, ali i narodu koji je opstao na ovom krškom području. To je podrška ljudima da, uz podršku progresivnih snaga u zemlji, ostanu u svom zavičaju i svojim kućama i da njeguju tradiciju. Uostalom, Srb je simbol ne samo za nas nego i za šire područje Like. Dugo godina bio je simbol ustanka i borbe za slobodu koju su izvojevali svi narodi koji ovdje žive, a sada je simbol nastojanja da se i pored svih napada očuvaju antifašističke tekovine i u Lici i u Hrvatskoj - rekao je Rodić.
I po Rađenovićevim riječima, priznanje mnogo znači i njemu i svim mještanima Srba.
- Koliko smo samo uložili rada i truda da se održi tradicija koja postoji od 1945. i koju je Oluja na neko vrijeme prekinula, ali je nije mogla dokinuti… Ovo je priznanje podrška našoj želji da se poštuju Ustav i zakoni na kojima je Hrvatska utemeljena, a ne onome što kojekakvi keleminci rade i govore. Ne treba nam mržnja nego istina - kazao je čovjek koji je godišnjice ustanka u Srbu, 27. jula, pratio i kao dijete.
Ime Mirte Trninić slabo je poznato izvan kruga pojedinaca kojima je ta pravnica pomogla, državnih tijela u Slavoniji i podružnica međunarodnih humanitarnih organizacija. Od 1983. do 1997. radila je na Općinskom sudu u Slavonskom Brodu, no nakon što nije reizabrana za sutkinju (zašto je odbijena nikada joj nije pismeno obrazloženo), javila se na natječaj američke humanitarne organizacije za međunarodnu pomoć International Rescue Committee (IRC) za mjesto pravne savjetnice u uredu u Slavonskom Brodu; ondje je bila zaposlena od 1. marta 1998. do 30. juna 2002. godine. Potom, jer je upisana u registar Hrvatske odvjetničke komore, nastavlja pro bono raditi za klijente slavonskobrodskog Informativno-pravnog centra.
- Od početka 2013. u svom se uredu bavim neriješenim slučajevima koje sam preuzela zbog profesionalne odgovornosti, ali i osobnog uvjerenja da će to rezultirati pravom i pravdom. Ne marim za to što za ta zastupanja više ne dobivam ni simboličnu naknadu, kao što je to bilo dok sam radila za IRC - kaže nagrađena humanitarka.
- Velika većina stranaka bili su mi Srbi i Romi iz zapadne Slavonije, ali i Bošnjaci i Hrvati koje sam zastupala u predmetima obnove i povrata imovine koju su imali u BiH, u Republici Srpskoj i na području Federacije, u ostavinskim postupcima ili statusnim pitanjima, poput upisa u matične knjige ili ishođenja raznih dokumenata. Jednostavno, nisam mogla odbijati ljude za koje sam znala da moraju ostvariti svoja prava, pa sam radila u dvije smjene: danju na sudovima, a noću, kada prestanu zvonjava telefona i kucanje na vrata, pišući tužbe i zahtjeve, žalbe i predstavke. Nerijetko sam se obraćala i višim instancama, sve do Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu - govori Mirta Trninić.
Iako njezina iskustva za vrijeme dugogodišnjeg humanitarnog djelovanja i pružanja pravne pomoći počesto nisu bila ni lijepa ni pozitivna, nije odustajala.
- Kada to pogledam s današnje distance, vidim gruba vremena u kojima su se mnogi čudili mojoj drskosti da se borim za ljude kojima je oduzeta imovina. Većina njih dolazila bi mi plačući, nakon šikaniranja po raznoraznim uredima i sudskih rasprava za kojih se štošta moralo prešutjeti i ne čuti. Nikada nijednog klijenta nisam pitala za ime, samo za problem. I sama sam proputovala hiljade kilometara, bila im i vozač i socijalni radnik i psihoterapeut, a tek nakraju, za svojim radnim stolom ili u sudnici, i pravni zastupnik - opisuje ova pravnica.
Dodaje da je uz puno truda i rada, strpljenja i optimizma uspjela pozitivno riješiti oko 90 posto sudskih predmeta vezanih uz povratnike, no unatoč tome mnogi su odustali od povratka jer je vrijeme učinilo svoje.
- Najlakše je popraviti krovove, ali mjesta bez infrastrukture ne osiguravaju normalan život, pogotovo ako manjka radnih mjesta. Mnoge slučajeve sam formalno uspješno završila, ali je život učinio drugačije. A što se mojih susjeda i sugrađana tiče, oni za koje sam znala da su čestiti nisu se promijenili, drugi su samo potvrdili da nisu bili vrijedni poštovanja - zaključuje Mirta Trninić.
Nagrađeni Novica Vučinić svojim radom potvrđuje da je profesor po vokaciji: osim što je voditelj područne škole u Moravicama, dugogodišnji je Prosvjetin aktivist, posvećen školovanju djece srpske nacionalnosti, bilo putem obrazovnog modela C koji se provodi u ustanovi čiji je ravnatelj, bilo putem ljetnih škola srpskog jezika i kulture u organizaciji Prosvjete, koje su bez njega nezamislive.
- SNV je prepoznao moj rad i aktivizam oko događaja vezanih uz našu tradiciju i kulturu i doprinos njihovoj afirmaciji u suvremenom društvu - kaže jedan od supokretača obnove SKD-a Prosvjeta 1992. godine, koji je u sklopu te institucije u Moravicama aktivirao i crkveni hor, pridonoseći i time promociji kulture, pismenosti i obrazovanja zajednice kojoj pripada. Širinu svojih nazora potkrepljuje i vlastitim riječima.
- Protiv sam podjela u društvu. Moramo živjeti i s ostalim manjinama i s većinskim narodom i zajednički se boriti za unapređenje kulture i prosvjete - kaže Vučinić.
