Tek što se proteklih godina povjerovalo da Rijeku i njezin zapušteni ili upropašteni ekonomski potencijal više nitko ne želi, jednog se jutra taj grad probudio pod svojevrsnom veleposjedničkom okupacijom. Dobro, ajde, nije se to zbilo baš preko noći, ali nije sasvim jasno ni da su se svi njegovi žitelji već u tom smislu probudili. Zaposjedanje se ipak odvilo u puzajućem stilu, uz sedativne metode i odvlačenje pažnje s merituma, dok nije preraslo u svršen čin, a sad više-manje preostaje samo još izvjestan epilog u istom smjeru. Recimo stoga da se čeka završni blagoslov gradskih i državnih vlasti za preuzimanje grada, onaj trenutak od kojeg će sva obećanja blistava zadobiti svoje istinsko nakazno obličje.
Lani, prije nepunih godinu i pol dana, isključivo su pojedini neprofitni mediji upozoravali na takvu opasnost, a oni drugi uglavnom su držali ritam budućem gospodaru. Ime mu je Lürssen; točnije, to je prezime slavne njemačke brodograditeljske familije, ujedno naziv njezine kompanije iz Bremena. Prvi put uplovili su na Kvarner još prije četiri godine, otkupivši Liburnia Riviera Hotele u Opatiji, da bi se zatim počeli širiti po Rijeci. Tamo su se najprije udružili s našim ACI-jem i pompozno preuzeli koncesiju nad područjem riječke Delte na kojoj će izgraditi kompleks Porto Baroš s luksuznom marinom i popratnim atraktivnim objektima te podosta impresivno skupih stanova u pozadini.
Osim političara i medija, njemačkog industrijalca aktivno servisira i dio akademske scene, odnosno Sveučilište u Rijeci čija rektorica Snježana Prijić Samaržija općenito pokazuje sklonost kooperaciji s dubioznim vanjskim partnerima
Sad se pak najavljuje mogućnost širenja te državne koncesije na zonu s druge strane centralnoga obalnog predjela grada s trgovačkim i kulturnim sadržajima, stisnutog između Senjskog pristaništa i Korza. Tu je npr. i glavna placa i povijesna zgrada ribarnice i HNK Ivana Zajca, a na pravcu daljnjeg proširenja između Rive boduli i zgrade Lučke uprave, znanom kao Putnička obala, Lürsseni bi gradili marinu za superjahte i megajahte. Posrijedi su naime zasebne kategorije plovećih dvoraca iznad 40, odnosno 60 metara dužine, koji ne bi lako stali u Porto Baroš, iza današnjeg Sušačkog lukobrana.
U međuvremenu, duži niz mjeseci traje operacija grozničavog okrupnjavanja nekretninskog portfelja u okolnom području, a i nešto šire. Preskočimo li u ovom pregledu opatijsku rivijeru i okolne akvizicije, u samoj Rijeci ističu se ponajprije adrese koje omeđuju naznačeni pojas središnje gradske luke, Delte i Korza. Posredstvom vezanih firmi, Lürssenov kapital pružio se tako na Demetrovu ulicu, s južne strane tržnice, i na Jelačićev trg, uz Korzo i Mrtvi kanal, a prekoputa Delte. Posebno je zapasana Putnička obala gdje isti subjekt već drži par zdanja temeljem otkupa posjeda jednog bivšeg koncesionara na dijelu gradske rive. Opkoljavanje se dalje odvija u širem krugu, naročito zahvaljujući kupnji Brodokomerca, propaloga kvarnerskog trgovačkog diva s desecima odvojenih prostora.
Konture toga rastućeg imetka poprimaju utoliko izgled nekakve perverzne, karikaturalno predimenzionirane šampionske mape iz dječje igre Monopoly, pri čemu je od popisa osvojenih riječkih nekretnina zasad duži samo popis vezanih poduzeća koja su upisana u vlasništvo. S krovnom tvrtkom Gitone, u Hrvatskoj Gitone Kvarner, i uz dodatne izdvojene firme, njih je preko 70 okupljeno pod ravnanjem Lürssenova glavnog direktora poslova u turizmu i nekretninskom biznisu Johannesa Böcka. Ipak, s te strane je na pitanje novinara Jutarnjeg lista o Brodokomercu, prije tri mjeseca, kazano da preuzimanje nema veze s poslima Lürssena ili Gitonea.
Na upit u vezi s Porto Barošom, dodano je kako Gitone "razmišlja o vizuri čitavog prostora" oko kompleksa i da im je na srcu njegova "još veća pristupačnost građanima i svim posjetiteljima Rijeke". No uputno nam je te dvije skupine, građane i posjetitelje, čim prije razdvojiti s obzirom na upadljiv jaz u potrošačkom kapacitetu. Gitone nastupa s očitom željom hiperkomercijalizacije postojećeg javnog prostora u kakvom neće imati što tražiti slojevi s prosječnim riječkim i hrvatskim primanjima. Visoki turizam i skupe nekretnine zauzeli bi središte toga grada u procesu tipične gentrifikacije i zaključali ga za suvišnu većinu lokalnog življa, a sve to uz frenetično odobravanje vlasti na čelu s riječkim gradonačelnikom Markom Filipovićem iz SDP-a.
O tome diskretno svjedoči jedna nedavna objava u gradskom dnevniku Novom listu, inače napadno benevolentnom prema Lürssenu, ovaj put na temu planiranog redizajna spomenute place. Ključne riječi su tu – manifestacije, atraktivnost, degustacija, destinacije; valjat će zato Riječanima obratiti pažnju na kretanje cijena zakupa prodajnih štandova, kao i vezova za ribarske i druge kaiće u Mrtvom kanalu. Prilagodba centra grada potentnijoj klijenteli ogleda se i na tretmanu brodogradnje, dojučerašnje špice riječke privrede. Gitone je prošle godine u historijskom prostoru Torpeda otvorio Lürssen Design Center Kvarner, ali još nema pokazatelja da će se tamo baviti ičim od strateškog projektiranja brodova. Ono valjda ostaje povlastica njemačkih pogona, dok je riječkima navodno dobačen manje zavidan posao izrade radioničke dokumentacije.
Uz ponešto iskrenja na relaciji s konzervatorima oko uređenja Delte, međutim, teško je povjerovati da Lürsseni nemaju senzibilitet za povijesne razvojne aspekte. Kompanija je zapravo narasla u prvoj polovini 20. stoljeća, a u struci je odonda čuven Lürssen-efekt svladavanja otpora valova pomoću dodanih bočnih kormila. Proslavljen je na njemačkim torpednim i drugim najbržim brodovima u Drugom svjetskom ratu, mada Kriegsmarine nije bio konkurentan neprijateljskim zapadnjačkim ratnim mornaricama poput drugih sastavnica nacističkog Wehrmachta, s izuzetkom podmorničke flote.
No baš Lürssen mu je itekako osigurao relaksirajući dašak izvrsnosti na moru, da bi se nakon rata obnovio i počeo raditi vojne brodove za razne inozemne sile, a uskoro prešao na jahte. Danas također polažu dosta na inovativnost, bar deklarativno što se tiče Rijeke, pa je za horizont inženjera u bivšem Torpedu onomad postavljeno inoviranje drugog samoplovećeg objekta s tog navoza, ali možda ne za samo jednu plovidbu. Najavljena je tamo dakle izrada e-brodova, čime dobivamo projekt koji se uz stanovitu dozu imaginacije može poimati i kao Rimac-na-moru. A dok ne porinu to čudo maritimne tehnike, zacijelo će Lürssenu na Kvarneru dostajati prihod od ugostiteljstva te nekretninskog prometa.
Nisu toj perspektivi kvarnerske postindustrijske metamorfoze nakloni jedino gradonačelnik Filipović ili npr. ministrica turizma RH Nikolina Brnjac koja je lani zdušno pozdravila dolazak Lürssena u Rijeku. Osim političara i medija, njemačkog industrijalca aktivno servisira i dio akademske scene, odnosno Sveučilište u Rijeci čija rektorica Snježana Prijić Samaržija općenito pokazuje sklonost kooperaciji s dubioznim vanjskim partnerima, o čemu smo ovdje već pisali. Iz redova stranačko-političkih, na prodor Lürssena u Rijeci je pozornost javnosti skrenuo primarno tamošnji Možemo!, uz razmjernu neugodnost po njih kad im je iz Radničke fronte predbačeno zbog izostanka kritičnosti ili viška pristranosti spram vodstva sveučilišta u tom kontekstu. Stoga možemovskom uvidu dodajemo i tom zgodom podcrtanu činjenicu ugovorne suradnje Gitonea i sveučilišta u djelokrugu onog istog alibi-studija u prostoru Torpeda.
Zaključno, širenju Lürssena po gradskoj rivi stoji na putu isključivo još službena prostorna regulacija Putničke obale koja tom prostoru zadaje nedvosmislenu svejavnu funkciju. Izuzev nepovoljne imovinske strukture lokalnog stanovništva, viziju razvoja jadranskog Monte Carla remeti tako i neki tip administrativnog recidiva socijalističke provenijencije, ali to će biti lako prevladati s ovakvim vlastima HDZ-a i SDP-a, državnim i lokalnim. One redovno pokazuju upravo bolećiv sentiment prema stranim investitorima; takvi u njihovim mokrim snovima imaju kompenzirati svu razvojno-političku nemoć domaće stranačke i preostale elite našeg doba.
Pitanje je kakva to konkretno sada dodatna kormila montira grupacija Lürssen radi svladavanja otpora u hrvatskim političkim vodama. U svakom slučaju, bilo bi dobro razmisliti o nastavku ove riječke priče i kad je o gradskom nazivlju riječ, odvojiti mogućnost za preimenovanje Putničke obale na koju se iza susjednoga gata nadovezuju Bečko i Budimpeštansko pristanište. Putničko se može nazvati Berlinskim ili makar Bremenskim, dok se Lürssen ne protegne dalje, negdje za vezivanje tzv. gigajahti, dužine iznad 90 metara, jer kvragu više jednom i putnici i boduli.
