Vrh Mostarsko-duvanjske biskupije u više je navrata prije desetak godina upozoren na seksualno zlostavljanje u Domu za djecu bez roditeljskog staranja ‘Ivan Pavao II’ iz Čitluka, doznaju Novosti iz više vjerodostojnih izvora. Osim anonimnim pismom, biskupu Ratku Periću je osobno, kroz razgovor s osobama upućenima u događanja u toj instituciji, potvrđena vjerodostojnost optužbi protiv franjevca Kornelija Kordića. Biskup je, kako smo doznali, u izravnoj komunikaciji detaljno obaviješten o tome kako Kordić bludniči nad djevojčicama u domu koji i dalje vodi sa svojom sestrom Kornelijom. Jedan od razgovora odvijao se 2010., iste godine kad je Perić o optužbama obavijestio Kordiću nadređenog fra Ivana Sesara, u tome trenutku mjerodavnog provincijala Hercegovačke franjevačke provincije koji je trebao voditi istragu, a potom i Vatikan.

Osim anonimnim pismom, biskup Ratko Perić bio je i izravnim razgovorom upozoren na seksualno zlostavljanje u Domu za djecu bez roditeljskog staranja ‘Ivan Pavao ii’

‘Nakon što je ovaj Biskupski ordinarijat, nemjerodavan za navedeni slučaj, ono što je bilo potrebno prenio na kompetentno mjesto, na Vaša ponovna pitanja nemamo nikakvih daljnjih ni odgovora ni komentara’, odgovorio je u ime Biskupskog ordinarijata don Ante Luburić na pitanje tjednika Novosti o tome koga su obavijestili o sadržaju tih neanonimnih razgovora. Po vjerodostojnim informacijama do kojih smo došli, najmanje jedan razgovor odvijao se prije nego što je biskup Perić obavijestio Sesara i Vatikan.

Na pitanje je li ga Biskupski ordinarijat obavijestio i o tim razgovorima, fra Sesar nam je odgovorio da mu se ‘osim anonimnog i nedatiranog pisma nitko nikada nije obratio ni pisanim ni usmenim putem s bilo kakvom optužbom protiv fra Kornelija Kordića’.

Ponovio je prošlotjednu izjavu da anonimno pismo o kojem ga je obavijestio Perić nije zadovoljavalo minimume za pokretanje istrage koji su propisani kanonsko-pravnim zakonodavstvom i praksom. ‘Ni biskup ni ja, kao redovnički poglavar, a ni Vatikan, kojeg također prozivate za ‘zataškavanje skandala’, nismo mogli ni zakonski ni praktično kontaktirati osobu – žrtvu/žrtve, niti pokrenuti ikakvo istraživanje u pismu navedenih tvrdnji’, naveo je Sesar, koji nije odgovorio na pitanje zašto policija nije obaviještena o zaprimljenim sumnjama na zlostavljanje u domu. Perićev Biskupski ordinarijat također je prešutio potonje pitanje.

Sesar je u svom odgovoru izrazio žaljenje bilo kojoj osobi koja je pretrpjela bilo kakvo zlostavljanje, ‘čije se teške posljedice pogoršavaju ako se žrtvi ne vjeruje ili ako se pokušava štititi zlostavljača’. ‘No ta činjenica ipak ne daje pravo ni crkvenim ni državnim institucijama osuditi navodnoga zlostavljača na temelju anonimnih pisama ili anonimnih izjava objavljenih u medijima, nego na temelju postupaka koji osiguravaju poštovanje načela pravednosti i istinitosti’, poručio je Sesar.

Najnovije otkriće Novosti, da su visokopozicionirani ljudi u crkvi upozoreni na zlostavljanja u domu putem razgovora, a ne samo anonimne prijave, pokazuje da su imali dodatne argumente za prijavu slučaja nadležnim državnim institucijama. To se, međutim, nije dogodilo. Tek deset godina nakon opisanih događaja, Hercegovačka franjevačka provincija prijavila je Kordića policiji. Povod za prijavu nisu bila saznanja koja imaju najmanje jedno desetljeće. Iako su iz njihove pozicije jednako ‘anonimna’ kao ono pismo od prije deset godina, svjedočanstva koja su prošloga tjedna izašla u javnost potaknula su ih da ovaj puta uključe državne institucije.

Što je točno Perić znao o Kordiću? O čemu je Sesar razgovarao s Kordićem 2010. godine? Koje su informacije preko Perića proslijeđene Vatikanu? Zašto nije pokrenuta istraga? Zašto Vatikan nije reagirao i zašto se i dalje odbija očitovati u ovom slučaju? Zašto, u konačnici, Kordića već tad nisu prijavili svjetovnim vlastima? To su pitanja koja bi trebala postati interes policije. Nadležnu postaju u susjednoj državi pitali smo planira li povodom opisanih saznanja razgovarati u sklopu istrage s vrhom Mostarsko-duvanjske biskupije i Hercegovačke franjevačke provincije. Odgovor još nismo dobili, ali poznato nam je da policijski istražitelji već prikupljaju iskaze svjedokinja iz doma.

Žrtve prate sve objave vezane uz priču i u nevjerici promatraju koje djevojčice iz njihova djetinjstva danas brane fra Kordića i na koji se način iživljavaju nad onima koje su progovorile o svojim traumama

Istraga u slučaju fra Kornelija Kordića pokrenuta je prije nekoliko dana. Po informacijama kojima raspolažemo, neke od žrtava izrazile su želju da razgovaraju s istražiteljima, unatoč nesmiljenoj huškačkoj kampanji i pritisku koji se širi iz crkvenih krugova od prošloga tjedna, s naglaskom na hercegovački kraj u kojem su se zlostavljanja odvijala. Iako se od prošloga petka kroz medije, priopćenja, izjave Kornelija Kordića i njegove sestre Kornelije žrtve prikazuju kao kradljivice, nezahvalnice, problematične i nemoralne lažljivice koje će gorjeti u paklu, one se ne daju zastrašiti. Dapače, nakon objave prošlotjednog teksta u Novostima, nove Kordićeve žrtve odlučile su istupiti sa svojim pričama. Radi se o dvije, danas punoljetne djevojke koje ga optužuju da ih je godinama neprimjereno dodirivao u brojnim prilikama.

- Iako mi je teško pričati o tome, i premda mi je sad dobro u životu, nakon objave prvih svjedočenja osjetila sam obavezu da istupim. Glavni razlog su djeca koja i dalje žive u domu. Ne želim da im se dogodi ono što sam ja morala proživljavati - kaže nam prva sugovornica, koja je u dom došla sredinom dvijetisućitih.

Tvrdi da je dodirivanje trajalo godinama, cijelo vrijeme boravka u domu. Počelo je kad je imala devet godina.

- Dolazio bi od 21 sat, kad idemo spavati. Zavlačio je ruku u pidžamu. Nakon toga ugasio bi svjetlo i izašao. Tako je bilo svaku noć pred spavanje, kad god bi bio tu. A bio je često - kaže, dodajući da je koristio svaku priliku i tijekom dana.

- Za vrijeme ispovijedi, u dvorištu, ali ne uvijek isto. Ovisilo bi o tome gdje se nalazi i tko je bio oko nas – napominje.

Poput više drugih svjedokinja, i ona potvrđuje događaje za vrijeme ljetovanja u Neumu. Sjeća se da je i tamo ‘koristio priliku’ kad bi nju i druge djevojčice mazao po tijelu, ali i da je ‘znao davati novac kad bi pipao’. Nakon nekog vremena počela je pružati otpor.

- Govorila sam mu da to ne radi, ali nije htio prestati - prisjeća se.

O svemu je pričala i s nekim drugim djevojčicama u domu. Priče su znale doći do časne sestre Kornelije koja ih je zbog toga, tvrdi, kažnjavala i govorila im da lažu. Nikome se od odraslih u domu nikad nije izravno povjerila.

- Svi su bili čudni. Predstavljali su se kao časne i svećenici, a radili su sve i svašta. Pojedina djeca su me isto osuđivala. Kad bi spominjala što radi taj svećenik, nazivali su me pogrdnim imenima - veli.

Ispričala je kasnije i članovima obitelji, ni oni joj nisu vjerovali.

- Osjećala sam se jadno i nezaštićeno - kaže nam, dodajući da se taj osjećaj vratio kad je u medijima vidjela svjedočenja drugih djevojaka.

Unatoč tome, drago joj je što se napokon sve otkriva.

- Ljudi sa strane koji dolaze u dom i tamo ne žive imaju mišljenje da je tu sve divno i lijepo. Hoću da izađe na vidjelo kako mi, žrtve tog svećenika, govorimo istinu - zaključuje.

Pogodile su je optužbe nekih drugih bivših stanarki, koji su dosadašnje svjedokinje optužili da lažu i da su problematične.

- Zašto bi, kako neki tvrde, lagale o ovakvim stvarima? Koji bi njima i meni bio interes u tome da godinama nakon svega lažemo? - pita se, dodajući da razumije strah koji sprječava djevojke da istupe protiv toga svećenika.

Više bivših stanarki doma u Čitluku s kojima smo razgovarali potvrdilo nam je da u privatnim prepiskama brojne druge djevojke na svojim primjerima potvrđuju istinitost napisa u Novostima. Prate sve objave vezane uz priču, i u nevjerici promatraju koje točno djevojke odnosno djevojčice iz njihova djetinjstva brane fra Kordića i na koji se način iživljavaju nad onima koje su progovorile o svojim traumama. Koja bi odrasla osoba imala ikakvog interesa, osim otkrivanja istine, da s javnošću podijeli užasne životne epizode, i to u ambijentu u kojem žrtve doživljavaju nepovjerenje, osudu i novo zlostavljanje putem pojedinih medija i društvenih mreža, pitaju se.

- Svi se boje, više ili manje. Ne Kornelija, nego njegove obitelji. Imaju dosta novca, moćni su i utjecajni – navodi samo neke od razloga za šutnju ili anonimnost naša druga sugovornica koja je također godinama tamo živjela.

Prije više od deset godina vidjela je kako u domu tretiraju osobe za koje su sumnjali da su biskupa Perića obavijestile o Kordićevim nastranim sklonostima. Sigurna je da se o tome počelo pričati prije 2010. godine kad je Perić prvi puta obavijestio Vatikan.

- Osobe na koje su sumnjali postale su oličenje zla. I stalno se, dobro se sjećam, spominjalo biskupa Perića u kontekstu priče da je netko išao kod njega. Tada se zapravo po prvi puta počelo otvorenije pričati o tome. Ali nikad pred sestrom Kornelijom, ona nije htjela čuti. To je bila zabranjena tema – prisjeća se.

Godinama prije toga, i u njenom slučaju zlostavljanje je počelo kroz noćne posjete.

- Neku bi djevojčicu dirao diskretnije, neku manje diskretno. Odmah na početku sam znala da nešto nije u redu, iako sam bila jako mala. Sjećam se da sam plakala, tražeći od roditelja da me odvedu - kaže.

Ubrzo se povjerila pojedinim djevojčicama, ne znajući da se isto događa i drugoj djeci. Nastavilo se na drugim mjestima. Za vrijeme ispovijedi, ministriranja, i njegovih ‘zaduženja’ oko mazanja djevojčica na moru. Sve je češće viđala da isto radi drugim curicama.

- Dirao je u svakoj prilici. Uopće nije pazio. Bilo nas je strah pričati, ali smo svi vidjeli i znali. Znali smo, ali nije nam padalo na pamet da kažemo časnim sestrama. To je bilo opće poznato i učestalo. Kao da su djeca bila naviknuta – dodaje ona.

Na pitanje je li, po onome što je vidjela, većina djevojčica prošla istu stvar u domu, odgovara potvrdno.

- Jedino možda nisu samouvjerenije među nama. Sad kad razmislim o tome, mislim da se njih i bojao. Omiljene mete su bila najslabija djeca kojima nitko ne bi vjerovao. Njih nitko ne pita za mišljenje – kaže.

Smatra da su ti događaji kod brojnih djevojaka mogli ostaviti trajne posljedice, pogotovo kod djece s emocionalnom uskratom iz nefunkcionalnih obitelji.

- Svaki dodir im je značio. Tumačile su to kao odobrenje, iako svjesne da nešto nije u redu. Imaš emocionalnu prazninu koja traži ispunjavanje. I onda osoba kojoj vjeruješ taj prazni prostor ispunjava zlostavljanjem - ističe naša sugovornica, dodajući da takvo ponašanje u djetinjstvu izaziva zbunjenost, ali kasnije može uzrokovati trajne posljedice na emocionalnoj i tjelesnoj razini.

- Svako nedopušteno diranje je spolno zlostavljanje. Kad mi nešto uzimaš, znači da ti to nisam dala, dopustila. To se godinama događalo djeci u domu u Čitluku - zaključuje.

Istraga koja je u tijeku trebala bi rasvijetliti makar dio opisanih događaja u dječjem domu. S obzirom na informacije s početka teksta, jedan od glavnih izvora morala bi biti Katolička crkva. Mogući istražiteljski interes za crkvene vlasti ne bi se pritom trebao ograničiti samo na rasvjetljavanje događaja u domu. Zakoni Federacije BiH navode da je svatko dužan prijaviti kazneno djelo kakvo odgovara optužbama na račun fra Kordića. Osobito se to odnosi na pojedince koji su za to saznali u vršenju svoje dužnosti. Po Zakonu o krivičnom postupku dužnost i obaveza prijavljivanja takvog kaznenog djela policiji ili tužilaštvu predviđena je za one koji ‘saznaju ili ocijene da postoji sumnja da je maloljetna osoba žrtva seksualnog, fizičkog ili nekog drugog zlostavljanja’. Dva puta smo pitali Perićev Biskupski ordinarijat jesu li prije desetak godina obavijestili policiju, ali nisu odgovorili na to pitanje. Na tužilaštvu i sudu je da utvrde jesu li navedene zakonske odredbe prekršene u slučaju postupanja pojedinaca iz Katoličke crkve u BiH.

Za davanje informacija državnim institucijama, nisu pritom postojale samo svjetovne odredbe nego i jasne crkvene instrukcije. U prošlotjednom odgovoru, Biskupski ordinarijat naveo je da je o slučaju obavijestio Vatikan 2010., ali i 2011. godine. Po prvi puta u svojoj povijesti, te je godine Sveta stolica poslala naputak svim biskupijama da istoga trenutka nakon saznanja o seksualnom zlostavljanju maloljetnika među klerom obavijeste policiju. Novi set pravila, donesen kao reakcija na masovni pedofilski skandal koji je u Irskoj buknuo 2010. godine, nalagao je lokalnim crkvenim ispostavama da ‘pruže svaku moguću moralnu i socijalnu podršku žrtvama’. Osam godina nakon objave tih instrukcija, Katolička crkva daje ‘svaku moguću moralnu i socijalnu podršku žrtvama’ tako što dozvoljava Kordiću da bivše stanarke doma u Čitluku po medijima opetovano naziva ‘lažljivicama’ i ‘nezahvalnicama’ koje mu se navodno osvećuju jer ih nije materijalno zbrinuo.

Unatoč bešćutnosti toga franjevca i enormnom javnom pritisku koji je od dana objave našeg teksta poprimio oblik organizirane hajke na hrabre svjedokinje, uz prešutno odobrenje iz crkvenih krugova, istina nezaustavljivo izlazi na vidjelo.