Prije dvije godine predsjednik vlade Etiopije Abiy Ahmed bio je čašćen i slavljen. Kako i ne bi, dobio je Nobelovu nagradu za mir zbog uspješnog završetka sukoba s Eritrejom. Danas je Ahmed izgnanik iz međunarodne zajednice, čovjek koji se odlučnim koracima približava statusu optuženika pred Međunarodnim kaznenim sudom. Prije godinu dana izbila je pobuna u provinciji Tigraj koju predvodi Fronta za narodno oslobođenje naroda Tigraj (TPFL), a koja je do dolaska Ahmeda na vlast više od četvrt stoljeća vladala državom. Ahmed je TPFL eliminirao iz savezne vlasti i odlučio je slomiti njihovu vlast u Tigraju, a zauzvrat je dobio pobunu i sada mu prijeti gubitak vlasti. Prošloga petka TPFL, njegov saveznik Vojska oslobođenja Oromo (OLA), oružana skupina naroda Oromo i još sedam pobunjeničkih skupina sklopili su savez protiv Ahmeda i prijete maršem na glavni grad Adis Abebu. Trenutačno su od njega udaljeni nešto više od 300 kilometara. Procjenjuje se da će im, možda, trebati i tjedni da dođu do glavnog grada, zbog teškog terena, ali nedavno se procjenjivalo i da će talibanima trebati mjeseci da dođu do Kabula.
Dva dana nakon formiranja protuvladinog saveza u etiopskim gradovima "spontano" se okupilo više stotina tisuća ljudi koji su podržali Ahmeda. I to nije sve. Vladine snage sigurnosti su u Adis Abebi uhitile brojne pripadnike naroda Tigraj i odvele ih na nepoznatu lokaciju. Javnost je obaviještena o tome da je provedena "operacija čišćenja", a i iz domaćih iskustava znano je da nakon "operacija čišćenja" treba čistiti krv i kopati grobove. Obje sukobljene strane imaju krvave ruke. Brojni međunarodni izvještaji navode izvansudske egzekucije, protupravna zasužnjenja, protjerivanje stanovništva, silovanja. Uglavnom, sav onaj instrumentarij koji se i inače koristi u građanskim ratovima. Vlada je proglasila izvanredno stanje, a to joj omogućuje da bez naloga pritvori svaku osobu osumnjičenu da podržava "terorističke skupine" i da jednostavno onemoguće rad medijima koji "pružaju izravnu ili neizravnu moralnu podršku" TPLF-u. Vlada je pozvala i narod, onaj vjerni joj dio, da uzme oružje u ruke protiv TPLF-a.
Međunarodna zajednica za sada reagira onako kako se od nje očekuje u ovakvim situacijama u kojima ne zna što bi i kako činila. Šalju se priopćenja, energično se poziva na prekid sukoba, nešto se i oštro osuđuje, u sve se uključilo i Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija, a State Department je pozvao američke državljane da što prije napuste Etiopiju i taj je poziv u ovome času vjerojatno, barem za američke državljane, najefikasnija mjera međunarodne zajednice. Etiopske vlasti odbijaju bilo kakvo vanjsko miješanje u sukob, a "spontano" okupljeni su imali transparente na kojima je pisalo "ne trebamo miješanje izvana". A izvana bi se nekako mogla umiješati Kenija, Etiopiji susjedna zemlja koja je doista iskreno zabrinuta i strahuje od mogućeg izbjegličkog vala.
Posljedica jednogodišnjeg sukoba je i znatno pogoršana ionako loša socijalna slika Etiopije. Naglo raste broj ljudi koji gladuju ili koji su, kako bi se to pomodno kazalo, u riziku od gladi. Njihov broj i razmjeri gladi trenutačno nisu kakvi su bili sredinom osamdesetih i ne očekuje se da će biti potreban neki novi Bob Geldof koji će organizirati neki novi Live Aid, ali iskustvo nas uči da nijednu lošu mogućnost ne treba isključivati, posebno zato što se humanitarna situacija pogoršava iz dana u dan i na sjeveru zemlje glad ugrožava 400.000 ljudi.
U svemu tome sve se jasnije ocrtava i paradoks: Ahmed ima sve manju međunarodnu podršku, ali manje-više nitko ne želi da Adis Abebom zagospodare pobunjenici. Procjenjuje se da bi njihov ulazak u glavni grad i preuzimanje vlasti u državi izazvao kolaps Etiopije, u svakom pogledu. Što bi kolaps zemlje u kojoj živi oko 120 milijuna ljudi (koliko zbrojeno živi u Njemačkoj i Poljskoj) značio, bolje je i ne zamišljati. Međutim, budući da u ovom trenutku nikakvi pregovori između sukobljenih strana nisu realni, upravo o toj mogućnosti treba možda i najviše razmišljati. U protivnom, kao u brojnim već viđenim slučajevima, naknadna razmišljanja i naknadna pamet mogli bi se svesti na zbrinjavanje izbjeglica i traganje za masovnim grobnicama.
