Predstavnici srpske zajednice i osobe iz društvenog i političkog života Srba Brodsko-posavske županije skromno su u dvorištu Crkve svetog Georgija u Slavonskom Brodu obilježili 198. godišnjicu rođenja slavnog pjesnika Branka Radičevića.
Članovi gradskog i županijskog VSNM-a, pododbora Prosvjete i KUD-a Branko Radičević ispred spomen-ploče položili su vijence i održali kratke govore.
- Branko se uveliko trudio lijepim stvarima zamijeniti ružne koje mu je bolest nanosila i kada mu je bilo teško, vjerovao je u sebe. Branka je pokretala strast i energija, pa mu naporan rad nije bio težak. Ovim našim skupom dokazujemo da ga nismo zaboravili - rekao je Đorđe Rakić iz slavonskobrodske Prosvjete.
Spomen-ploča danas se nalazi u porti pravoslavne crkve u izgradnji
- Brankov rodoslov počinje sa djedom Stevanom, bakom Stanom, ocem Teodorom i majkom Ružom. Imao je još i brata Stevana i sestru Amaliju koja je umrla godinu dana po rođenju. Majka Ruža umrla je u 31. godini života, otac mu umire kad je Branko imao svega osam godina. Mnogi prožive dugi život, a da ga uglavnom ne vide u pravom smislu. Branko imade kratak život, ali je obraćao dovoljno pogleda oko sebe, vidio što ne vide mnogi te veliki dio toga prenosio na papir – kazao je Rakić i naglasio da je "Branko dokaz da će sjeme poezije proklijati i u budućim naraštajima".
Podsjetio je i da je spomen-ploča koja se danas nalazi u porti pravoslavne crkve u izgradnji prvobitno bila postavljena na zgradi Gimnazije u kojoj je danas Strojarski fakultet.
- Nakon što je 1991. godine skinuta, godinama je čuvana u depou gradskog muzeja da bi je gradski VSNM 2018. postavio na ovo sadašnje mjesto. Pored ovog obilježja, Branko je prije 1991. u Slavonskom Brodu imao i spomen-ploču na mjestu rodne kuće, kao i ulicu nazvanu po njemu - rekao je Rakić.
Podsjetimo, Branko Radičević rođen je 28. marta 1824. Prvu pjesmu napisao je 1841. na njemačkom jeziku u Sremskim Karlovcima gdje je pohađao gimnaziju koju je završio u Temišvaru. Studirao je pravo koje nije završio, a oduševljen jezičnim reformama Vuka Karadžića počeo se intenzivnije baviti književnim radom. Uz Đuru Daničića bio je najodaniji sljedbenik Vukove reforme pravopisa srpskog jezika i uvođenja narodnog jezika u književnost, pa je prvu knjigu pjesama objavio u Beču 1847. godine na čistom narodnom jeziku.
Zbog revolucije 1848. Radičević je napustio Beč i živio po raznim mjestima u Srijemu, postajući slavan i u Kneževini Srbiji koju je nekoliko puta posjećivao. U strahu da njegovo prisustvo ne izazove nemire među studentima, vlasti su ga protjerale iz Zagreba. Bolestan od tuberkuloze, 1849. upisao je studij medicine u Beču, a 1851. je objavio još jednu zbirku pjesama. Umro je 1. jula 1853. u bečkoj bolnici, a treća zbirka pjesama postuhmno je objavljena 1862. Iako je stvorio relativno mali opus od 54 lirske i sedam epskih pjesama, 28 pisama i jedan odgovor na kritiku, Branko Radičević ostao je popularan do danas.
