Koalicija Srpske napredne stranke iz još jednog je izbornog frontalnog sudara s opozicijom izašla kao uvjerljiv pobjednik. Na lokalnim izborima u 89 gradova i općina Vučićeva naprednjačka koalicija pobijedila je u njih 81, a relativni izborni pobjednik nije bila u samo osam općina u kojima su, osim u Svrljigu kod Niša, Mađari, Albanci i Bošnjaci većinsko stanovništvo. Ishod lokalnih izbora, pogotovo gradskih izbora u Beogradu, Novom Sadu i Nišu, otvorio je još jedan krug rasprave o funkcioniranju sustava političkih stranaka u Srbiji.

Profesor s beogradskog Fakulteta političkih nauka Miloš Bešić još je u izbornoj noći na N1 televiziji upozorio da je "rascep koji postoji između vlasti i opozicije još ozbiljniji. U svakom narednom izbornom ciklusu to dublje ulazi u građansko tkivo. Sve je izraženiji među samim građanima". Bešić je svoju tvrdnju pojasnio podsjetivši da se i u izbornoj kampanji za netom održane lokalne izbore i s vladajuće i opozicijske strane moglo "videti veoma ostrašćene ljude koji imaju potrebu za konfliktom. Ta konfliktna atmosfera koju smo kreirali ovde u Srbiji, taj diskurs podela, već negde ulazi u zonu mržnje građana koji su opredeljeni na različiti način. To je veoma opasno, to je veoma štetno, to je štetno po sve političke aktere, da ne govorimo o državi i o građanskom tkivu."

I lider nekad utjecajne, a danas marginalizirane Liberalno-demokratske stranke Čedomir Jovanović ističe da je "Srbija jedino društvo u kome ako ne osvojiš 50 odsto na izborima, izgubio si izbore", pa zaključuje: "Ovo je postalo ludilo. Satiranje ljudi, urnisanje. Kada je borba na život i smrt, onda tu nema previše obzira." I pokušaj Aleksandra Vučića da još u izbornoj noći primiri strasti u naprednjačkim redovima – kako bi u sredinama u kojima su vlast, primjerice u Nišu, osvojili kao na klackalici izašli iz klinča s opozicijom – zasad nije urodio plodom. Umjesto da poslušaju Vučićeve poruke da "ne žure s formiranjem vlasti", da "sto puta prebroje glasove", da "ponude ruku, razgovaraju, vide šta ti ljudi traže", niški naprednjaci su u pratnji trubača trijumfalno objavili pobjedu i najavili formiranje gradske uprave, iako još uvijek s opozicijom vode mrtvu postizbornu utrku u kojoj će na kraju presuditi jedan ili dva vijećnička mandata.

Lider pokreta "Kreni-promeni" Savo Manojlović, kojemu su nakon najboljeg opozicijskog rezultata na beogradskim gradskim izborima porasla krila, prvi je pokušao nišku postizbornu pat-poziciju iskoristiti za novi konflikt s vladajućim naprednjacima. Manojlović je pozvao opoziciju da "zbog očigledne manipulacije glasovima i izmenama biračkih zapisnika u Nišu i na opštini Novi Beograd" u roku od 24 sata donesu odluku da njihovi predstavnici napuste gradske skupštine Beograda i Niša, ali i Narodnu skupštinu Srbije, "kako bismo u subotu mogli da uđemo u potpunu građansku neposlušnost sa građanima".

Među prvima se Manojloviću suprotstavio dr. Dragan Milić, koji je sa svojom izbornom listom grupe građana na gradskim izborima u Nišu dobio najuvjerljiviju podršku opozicijskih birača. Milić je poručio da nije suglasan s Manojlovićevom inicijativom, "mislim da taj put oko te građanske neposlušnosti ne vodi nigde. Nadam se da niko neće da se ljuti zbog toga. Ako izađemo na izbore i ne dobijemo adekvatno poverenje to nas ne opravdava da ćemo mi sada biti neposlušni da bismo dobili više glasova."

U izjavi za beogradsku TV Nova Milić je rekao da "ne želi da diže tenzije" jer je on "lekar koji je uvek bio za neke druge metode, kao što je na poslednjim izborima to bila olovka, kojom su građani zaokružili broj na glasačkom listiću nakon čega je SNS doživeo debakl". "Niš je jedini pokazao potencijal za promenu vlasti i sad bi neki hteli da izvuku neki profit, da gledaju da to požure, hajde da organizujemo demonstracije, ovo ili ono, ali mi to nećemo da radimo. Mi ćemo da branimo izbornu volju naših građana do poslednjeg daha na kulturan i civilizovan način, sačuvaćemo glasove ljudi koji su glasali za nas i saćuvaćemo naš grad", nastavio je Milić pa zaključio: "Ako krenemo da se ponašamo kao vlast i dovedemo trubače da slavimo pobedu, ako mi budemo izašli i počeli da vršimo pritisak prema Gradskoj izbornoj komisiji, ako budu ubačena tri-četiri elementa pa padne neka krvava glava ili prozor, tog trenutka će to možda političkim subjektima da znači podizanje tenzija, ali u svakom slučaju to nije način na koji naš grad treba da se čuva. To je moje mišljenje i ne želim da prihvatim dizanje tenzija".

Milić se nada i da će "političke grupacije u Nišu, koje imaju sedišta u Beogradu, prevazići svoje centrale", a zamolio je i "sve ljude iz Beograda da puste opoziciju u Nišu da na miru donese odluku o tome kako će i šta raditi". Milić se i u reakciji na Manojlovićevu inicijativu držao svoje predizborne "lokalne priče" koja je njemu i njegovoj listi donijela najviše opozicijskih mandata na niškim izborima. Udarne predizborne poruke njegove liste grupe građana stoga su bile "Da Beograd ne postavlja Nišu gradonačelnika" i "Očistiti korupciju kao liste čekanja". Milić je u izjavi za Radio DW rekao i da im je pristup bio takav jer "nismo željeli nikakvu centralu u Beogradu, zaista to treba biti neka lokalna priča, ljudi koji su prepoznatljivi u svom gradu i da građani veruju tim ljudima".

Milićeva lista grupe građana nije jedina koja je pomrsila izborne račune vladajućih i opozicijskih stranaka. Slične lokalne priče dogodile su se i u Čačku, Gornjem Milanovcu, Svrljigu i mnogim drugim općinama i gradovima u kojima su također na izborima pomele ili stale uz bok nacionalno etabliranim političkim strankama, koristeći pritom njihove slabosti i megalomanske političke apetite zbog kojih su i na komunalnim izborima biračima nudile rješenja za općenacionalne i globalne probleme.

Iz postizbornih reakcija, prije svega opozicijskih stranaka, nije sigurno da su izvukle pouku iz lekcija koje su dobile i od izbornih listi grupa građana. Lideri opozicije i dalje su zaokupljeni opsesijom "rušenja Vučićevog režima" svakoga dana i na svakome mjestu, iako su zbog takvog frontalnog referendumskog pristupa uvjerljivo izgubile izbore u Beogradu, Novom Sadu i Nišu u kojima su na lanjskim prosinačkim izborima kao udružena opozicija dobili podršku birača koja im je davala više nego dobre šanse da preuzmu vlast na netom održanim izborima. Šanse su sami prokockali međusobno se natjeravajući oko izbornog bojkota zbog čega su se raspali i u paramparčad razbili mukotrpno prikupljeno opozicijsko biračko tijelo.

Koalicija Srpske napredne stranke navodno je izbore u Beogradu dobila upravo zato što ih je bojkotiralo pet od dvanaest stranaka donedavno udruženih u koaliciji "Srbija protiv nasilja", ali pitanje je onda zašto je uvjerljivo pobijedila u Novom Sadu u kojem je opozicija na izbore izašla u još brojnijoj zajedničkoj koaliciji od "Srbije protiv nasilja". Osim toga, kao što rezultati izbora u Nišu i vladajućima i opoziciji nameću preispitivanje stranačkih politika, tako i trijumfalne izborne pobjede naprednjačke koalicije diljem Vojvodine i zapadne Srbije sugeriraju da birači itekako vode računa i o razvojnim projektima koji su realizirani u dosadašnjem mandatu naprednjačke koalicijske vlasti. Brze pruge do Niša i južne Srbije još nisu došle, a i novih visokotehnoloških kompanija nema ni približno toliko koliko ih je u proteklih desetak godina pristiglo u "gornje" dijelove Srbije. Kad se tome dodaju i teške unutarfrakcijske borbe u SNS-u i međusobne optužbe za korupciju, naprednjaci su i u Nišu zapravo dobro prošli na izborima jer su protiv sebe imali kilave i zapjenjene opozicijske stranke, što su najuvjerljivije dokazale razumne i trezvene izborne liste grupe građana kojima politički konflikt koji hara Srbijom nije osnovna svrha djelovanja.