Izborna groznica prestala je tresti Srbiju. Od prošle jeseni pa do prvih dana ovog ljeta izbori su prekrili sva druga zbivanja i priče o njima. U srpskoj javnosti još uvijek se vuku postizborni repovi, ali se polako otvaraju i druge teme. Ilustrativan je primjer Fiskalnog saveta Srbije koji je nakon višemjesečne "izborne šutnje" ovih dana objavio novi dokument u kojem je analizirao politiku srpskih javnih investicija u proteklih desetak godina, a nešto više pažnje medija privukla je i rasprava u parlamentarnom odboru o njegovom godišnjem izvještaju o radu.
U svom već prepoznatljivom stilu "ljuljaj me nežno", Fiskalni savet i njegov predsjednik Pavle Petrović prvo pobroje dobre prakse u srpskoj ekonomiji i ekonomskoj politici, a potom je seciraju i otkrivaju bolesti koje bi trebalo liječiti. U svemu tome i vlast i opozicija, ali i njihovi simpatizeri mogu probrati novu municiju za međusobna prepucavanja, ali i izvući pouke za kreiranje svojih programskih ciljeva i svakodnevni politički angažman. Sve dosadašnje vlade Vučićevih naprednjaka u pravilu su prvo negativno reagirale na analize i preporuke Fiskalnog saveta, a potom ih u dobroj mjeri prihvaćale i ugrađivale u svoje ekonomske politike. Opozicija se uglavnom držala negativnih ocjena koje su o vladinim ekonomskim politikama izricali članovi Fiskalnog saveta.
Tako će biti i s najnovijim njegovim dokumentom "Politika javnih investicija u Srbiji: Analiza stanja i preporuke za moguća unapređenje". Vladajućem uhu bit će ugodne uvodne ocjene Fiskalnog saveta jer u njima piše: "Javne investicija su jedna od najvažnijih tema čitave ekonomske politike Srbije. U prethodne tri godine (2021. – 2023.) za investicije države odvajalo se neuobičajeno mnogo budžetskih sredstava, a slična ekonomska politika nastaviće se i u narednim godinama. Trenutno na javne investicije odlazi oko pet milijardi evra godišnje, odnosno preko 15 odsto ukupnih javnih rashoda – što je treći najveći budžetski izdatak, odmah posle penzija i plata u javnom sektoru. Posmatrano iz međunarodnog ugla, dostignuti nivo javnih investicija u Srbiji od preko sedam odsto BDP-a ubedljivo je najveći u Centralnoj i Istočnoj Evropi i retko gde se beleži u svetu."
Hvaleći tako visoka izdvajanja za javne investicije, Fiskalni savet nabraja i njihove pozitivne efekte na srpsku ekonomiju, ali i ističe da one nisu produkt sustavno uređenog vođenja investicijske politike države, nego nestandardnog, poprijekog realiziranja javnih investicija donošenjem posebnih zakona kojima se zaobilazi tromost administracije i uklanjaju administrativne prepreke koje su godinama prije toga kočile njihovu realizaciju. Fiskalni savet priznaje da je od 2018. takav pristup vladajućih urodio plodom i rezultirao brojnim pozitivnim učincima na ekonomski rast i razvoj Srbije i njezine privrede, ali i da već sada pokazuje brojne slabosti i počinje davati trule plodove.
Fiskalni savet zato zaključuje da je "sadašnji model nestandardnog vođenja investicione politike države iscrpio svoje pozitivne efekte i Srbija bi trebalo da se kontrolisano vrati u uređen sistem", pa nastavlja: "Proces vraćanja u uređeni sistem morao bi da bude postepen, ali dosledan i čvrsto kontrolisan. Nije racionalno, a verovatno ni moguće, naglo prekidati ili modifikovati započete projekte koji se već sprovode po nestandardnim procedurama. To međutim, ne važi za nove važne projekte koji će se ugovarati od 2024. godine. Oni bi morali da počnu da se realizuju uz punu primenu Zakona o javnim nabavkama, Zakona o eksproprijaciji i Uredbe o kapitalnim projektima."
Vraćanje u "uređeni sistem vođenja investicione politike", osim što je nužno, moguće je i zato što je srpska ekonomija u dobroj kondiciji pa može podnijeti i krupnije reforme. Fiskalni savet, naime, tvrdi da je "prošla godina završena sa niskim deficitom od 2,2 odsto BDP-a i sa dugom od 52 odsto. I jedna i druga veličina obezbeđuju fiskalnu stabilnost. Ovi parametri su dobri! Ono što se očekuje u ovoj godini jeste da deficit bude nizak, oko 2 procenta, a dug će biti oko 50 odsto, što je prihvatljivo. A projekcije za sledeću godinu su da uz dug od oko 50 odsto, deficit bude oko 1,5. To znači da se ta fiskalna stabilnost drži pod kontrolom!" U takvim povoljnim uvjetima vladajući bi po preporukama Fiskalnog saveta morali odmah krenuti, prije svega, u reforme sustava "obrazovanja, zaštitite čovekove sredine, zdravstva i socijalne zaštite" jer su do sada bili zapostavljeni i "ne daju dobre rezultate".
No već u raspravi na parlamentarnom odboru naprednjak Veroljub Arsić poručio je "da razume Fiskalni savet koji nije obavezan da u svojim analizama uzme u obzir i političke prilike i da se sa nekim njegovim konstatacijama slaže, a sa drugim ne slaže". Izbori su prošli, ali ostala su brojna predizborna obećanja pa i vladajući i opozicija nastavljaju voditi računa o "političkim prilikama" i kad odlučuju o ekonomiji, a pogotovo o javnim investicijama. Oko toga se i najlakše slože i brišu razlike koje ih naizgled nepomirljivo dijele. O tome svjedoči i postizborno slaganje vlasti u pojedinim općinama i gradovima u kojima se poslije izbora činilo da će opozicija s manje ili više muke preuzeti vlast.
Zasad se to najbolje vidi u centralnoj beogradskoj općini Stari Grad. U njezinu općinsku skupštinu izabrano je 56 vijećnika pa je za formiranje vlasti potrebna većina od 29 vijećnika. SNS-ova koalicija ih ima 21, a četiri nominalno opozicijske liste zajedno 35. Najviše vijećničkih mandata ima lijevo-liberalna opozicijska koalicija "Biramo Stari grad" 23 i vlast bi mogla preuzeti zajedno s deset vijećnika s liste "Čuvari Starog grada Marko Barać", koju je predvodio bivši predsjednik općine i bivši član Đilasovog SSP-a Marko Barać. Lideri Zeleno-levog fronta, koji je predvodio pobjedničku opozicijsku koaliciju, uvjereni su da su i za Baraćevu listu glasali opozicijski nastrojeni birači i očekivali su brzo sklapanje postizbornog dogovora, ali je Barać odlučio saslušati i ponudu naprednjačke koalicije jer predizborne projekte koje je ponudio svojim biračima lakše će s njima realizirati nego nadmudrujući se s naprednjačkom beogradskom gradskom vlašću koja skoro apsolutno kontrolira gradske financije, uključujući i većinu financija pojedinih općina. "Političke prilike" guraju Baraća i njegove vijećnike u zagrljaj vladajućih naprednjaka, ali on poručuje da još uvijek s njima vodi pregovore preko posrednika i da će konačnu odluku donijeti kad sve odvaže jer za to ima još dosta vremena. Sumnje da sklapanje koalicije uvjetuje njegovim izborom za predsjednika općine, Barać otklanja političkom floskulom da je "razgovor o funkcijama na poslednjem mestu. Prvo program i kako vidimo Stari grad, pa ostalo."
Izbori dođu i prođu, ali ostaju licitirani predizborni projekti koji se realiziraju u "nestandardnom upravljanju javnim investicijama" u kojemu o njihovoj sudbini diljem postizborne Srbije pretežno odlučuju naprednjačke vlasti. I bit će tako dok ih loše strane i sve više negativnih posljedica tog modela ne natjeraju da prihvate preporuke Fiskalnog saveta. Neuobičajeno obilno javno investiranje u proteklih pet-šest godina bilo je presudno za uvjerljive izborne pobjede SNS-ovih koalicija, ali Fiskalni savet Srbije ih upozorava da bi ih model nestandardnog upravljanja javnim investicijama mogao skupo koštati na budućim izborima jer je počeo pokazivati "sve veće anomalije" i "zbog toga bi morao da se napusti pre nego što počne da donosi preteranu štetu državi".
