Pakistanski zdravstveni radnici u zajednici – Community Health Workers – izborili su nedavno veliku prekretnicu u svojoj borbi za priznanje i bolje radne uvjete. Uspjeli su osnovati Pakistansku federaciju zdravstvenih radnika u zajednici (PCHWF), prvi nacionalni sindikat koji organizira tu skupinu radnica i radnika. PCHWF ujedinjuje pet sindikata koji zastupaju oko 20 tisuća radnika, uglavnom žena angažiranih u poslovima koji se tiču primaljstva i dječje paralize.
U pakistanskom zdravstvenom sektoru radi oko 125 tisuća radnica i radnika u zajednici, a njihov radni status proizlazi iz programa pokrenutog 1994. za pružanje primarne zdravstvene zaštite u ruralnim područjima. Unatoč esencijalnoj ulozi u pružanju skrbi i zdravstvene zaštite, te zdravstvene radnice ostaju nedovoljno valorizirane i u najnesigurnijim radnim uvjetima. Organizacije poput Globalne sindikalne federacije radnika u javnim službama (PSI), kao i lokalni sindikati, već dugo zagovaraju bolje radne uvjete za te radnice, uključujući osiguravanje minimalnih plaća.
Osim potplaćenosti, mnogim radnicima kasni plaća i psihički ih se uznemirava. U septembru je zdravstvena radnica u zajednici Kinza Malik za PSI kazala da radnice poput nje zarade samo 8.000 rupija (25 EUR) za pet dana rada tijekom nacionalnih kampanja cijepljenja, a stalno su izložene fizičkim napadima.
Problema je mnogo i na drugim razinama zdravstvenog sektora u Pakistanu. U toj zemlji s 240 milijuna stanovnika svake godine diplomira približno 33 tisuće liječnika, a 40 posto njih odlazi u inozemstvo. Kao glavne razloge za odlazak navode niske prihode te duge i iscrpljujuće radne smjene. Prema studiji provedenoj na dva različita pakistanska medicinska fakulteta, 33 posto studenata planira napustiti zemlju kako bi se zdravstvenim radom bavili u inozemstvu.
U Pakistanu je 2021. službeno registrirano 266 tisuća liječnika i 121 tisuća medicinskih sestara, što je nedovoljno za adekvatno pružanje zdravstvene skrbi diljem zemlje – prema nedavnom izvještaju u pakistanskom parlamentu, zemlji nedostaje čak milijun medicinskih sestara. Prema nevladinoj organizaciji Sehat Kahani, više od 50 posto Pakistanaca nema pristup osnovnim uslugama primarne zdravstvene zaštite.
Stanje nije bolje ni u susjednoj Indiji, gdje su krajem ljeta prosvjedovali zdravstveni radnici i radnice. Okidač za prosvjede bilo je silovanje i ubojstvo 31-godišnje medicinske pripravnice u državnoj bolnici u Kalkuti. Mlada radnica navodno je zaspala u sobi za seminare nakon 36-satne smjene, a njezino teško ozlijeđeno tijelo otkrili su kolege ujutro 9. augusta. Tisuće ljudi marširale su nakon tog događaja u gradovima diljem Indije zahtijevajući veću sigurnost za zdravstvene radnice i radnike na poslu, kao i bolje radne uvjete.
Mnogi su zdravstveni radnici stupili u štrajk, a nakon vijesti o ubojstvu u Kalkuti u jednom trenutku se očekivalo da će ih više od milijun sudjelovati u nekom obliku štrajka. Međutim, najviši indijski sud naredio je štrajkašima da se vrate na posao. U toj zemlji koja broji milijardu i 429 milijuna stanovnika, samo je medicinskih sestara registrirano preko tri milijuna, što na prvu europskom uhu može zvučati kao enorman broj, ali je nedostatan za pružanje zdravstvenih usluga čitavoj populaciji. Indija trenutno ima 1,9 sestru na tisuću stanovnika, dok bi prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije omjer trebao iznositi tri na tisuću.
Kako se objašnjava u zborniku "Who Cares? Care Extraction and the Struggles of Indian Health Workers" migracija u zemlje s višim dohotkom često je jedina isplativa opcija za medicinske sestre koje imaju studentske kredite i trebaju uzdržavati svoje obitelji. I one, kao i radnice iz Pakistana, masovno odlaze na rad u inozemstvo. Indija inače ima najveći broj medicinskih fakulteta na svijetu i veliki je izvoznik zdravstvene radne snage u Europu, SAD, Australiju, Zaljevske zemlje. U Indiji su pritom i globalno najekstremnije razlike u plaćama liječnika i medicinskih sestara (jaz od preko 80 posto), a drastična je i diskriminacija njegovateljica i zdravstvenih radnica u zajednici u odnosu na ostale radnike u zdravstvenom sektoru.
