SOS Rijeka i Centar za građanske inicijative Poreč, članice Neformalne mreže za suzbijanje seksizma, provele su društveni eksperiment?
U sklopu projekta "Seksizam naš svagdašnji", podržanog kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova, provele smo društveni eksperiment kako bismo osvijestile javnost o brutalnosti seksističkih i mizoginih komentara na internetu i štetnosti medijskog izvještavanja kojim se često okrivljavaju žrtve, banalizira i romantizira nasilje te opravdavaju nasilnici. Kroz direktan susret s riječima izraženim na društvenim mrežama, želja nam je bila potaknuti razmišljanje o posljedicama koje takvi komentari imaju na stvarne živote žena.
Rezultat eksperimenta bila je očigledna nelagoda i tuga kojom su prolaznici i prolaznice žrtvama u lice čitali komentare pune osude i mržnje. Nadamo se ovime potaknuti medije da prestanu sa štetnim izvještavanjem koje obeshrabruje žrtve da iz nasilja izađu i potiču javnost da piše komentare pune osude i mržnje. Seksistički komentari ne smiju ostati nekažnjeni, a mediji moraju preuzeti odgovornost za svoj utjecaj.
Eksperiment je dio kampanje "Reci to naglas"?
Kampanju "Reci to naglas" pokrenule smo s ciljem osvještavanja apsurda mrzilačkih komentara upućenih žrtvama ispod seksističkih medijskih članaka te senzibiliziranja javnosti i medija dijeljenjem priča žena žrtava nasilja. Pozvale smo žene da svoje priče podijele javno ili anonimno, a gotovo sva svjedočanstva su anonimna, što govori u prilog strahu i sramu koji žrtve osjećaju, čak i godinama nakon proživljenog nasilja.
Često u komentarima čitamo "što je toliko čekala, tek sad se sjetila da je bila silovana" i slično - ljudi ne znaju i ne razumiju da nasilje ostavlja trajne i duboke posljedice po žrtve te da su često potrebne godine osnaživanja, skupljanja hrabrosti, terapije da bi se žrtva osnažila i prijavila nasilje. Brojne žrtve obeshrabruju i niske kazne za počinitelje nasilja, česta je i sekundarna viktimizacija, sustavno okrivljavanje žrtve, medijsko propitivanje krivice žrtve, opravdavanje počinitelja, romantizacija i banalizacija nasilja, kao i mrzilački komentari na društvenim mrežama.
Želimo osvijestiti što je nasilje, kako ono funkcionira, sa čime se žrtve suočavaju i utjecati na smanjenje mizoginih komentara s jedne strane te poticati odgovorno medijsko izvještavanje s druge strane. Iskustva žena važna su kako bismo kao društvo osvijestili štetnost stereotipnih, nasilnih poruka punih predrasuda upućenih ženama žrtvama nasilja od strane njima potpunih stranaca, ali i najbližih osoba u koje imaju puno povjerenje.
Koliko je prisutno takvo medijsko izvještavanje?
Kao pokazatelj ozbiljnosti problema i potrebe za obzirnijim medijskim izvještavanjem, kao i strožim sankcijama za medije koji ih se ne pridržavaju, jasno govori brojka od 4.150 primjera seksističkih i homo/bi/transfobnih članaka koje je od ožujka prikupila Neformalna mreža za suzbijanje seksizma u medijima i oglašivačkoj industriji. Ne postoje ozbiljne sankcije za medije koji se ne pridržavaju zakona i kodeksa te upravo zato ovim projektom zagovaramo strože sankcije i njihovu primjenu.
Većina medija koji seksistički izvještavaju svjesno bira klikove i zaradu na račun žena producirajući takav sadržaj te se oglušuju na preporuke i upozorenja nadležnih tijela. Upravo zato su potrebne strože kazne, zbog kojih produkcija seksističkog sadržaja više ne bi bila financijski isplativa.
Kako na komentare utječe način izvještavanja?
Postoji velika razlika u komentarima na društvenim mrežama potaknutih medijskim člancima. Na primjer, ispod članka u kojem se izvještava o suludo niskim kaznama za silovanje maloljetnice, u komentarima se ljudi zgražaju kakvo pravosuđe imamo i na strani su žrtve. S druge strane, članak naslova "Mirni poljoprivrednik djevojčici 12 plaćao seksualne usluge", u kojem se iznose detalji silovanja, navodi se nacionalnost djevojčice, nagađanja susjeda, protivan je svim pravilima izvještavanja o nasilju. Ispod tog teksta u komentarima ljudi okrivljuju djevojčicu, optužuju je da ga je prijavila kad je prestao plaćati, ili da je on s njom prekinuo pa mu se osvećuje. Takve komentare odrasle osobe upućuju djevojčici staroj 12 godina, žrtvi silovanja, a dijete ne može dati pristanak u toj dobi. Vrlo je jasna poveznica između načina na koji se izvještava i komentara koje takvo izvještavanje potiče. Mediji su dužni odgovorno izvještavati i morali bi biti svjesni svog utjecaja na javno mnijenje.
Kako riješiti takvu situaciju?
Nju nije moguće promijeniti preko noći i samo zagovarajući promjene u medijskom izvještavanju – potrebno je sustavno educirati djecu i mlade o rodnoj ravnopravnosti, seksizmu, rodno uvjetovanom nasilju te paralelno sankcionirati diskriminaciju, nasilje i govor mržnje. Sustavne promjene zahtijevaju vrijeme te je potrebno raditi na svim segmentima, posebice u društvu koje je dubinski patrijarhalno. Mi smo se ovim projektom odlučile fokusirati na medije kao jedne od glavnih kreatora javnog mnijenja s velikim utjecajem na društvo te zahtijevamo da odgovorno izvještavaju.
Nastavit ćemo objavljivati i prijavljivati primjere seksizma iz medija, educirat ćemo javnost o štetnim posljedicama seksizma u medijima te zagovarati strože sankcije za medije koji opetovano seksistički izvještavaju i to putem serije sastanaka sa saborskim zastupnicima/ama, nadležnim ministarstvima, političkim strankama, itd.
