Iznenada nas je, u 48. godini, napustio fotoreporter HRvoje Polan. Gotovo tri desetljeća Hrvoje se bavio news i dokumentarnom fotografijom. Radio je za brojne novine i agencije, od Feral Tribunea do Reutersa, a zadnjih desetak godina za Agence France Presse. Posljednjih godina bio je freelancer. Objavljivao je u svim vodećim svjetskim medijima (IHT, The Guardian, Newsweek, Time…), donosi portal HND.
Hrvoje Polan svojom je kamerom pokrivao sve ratove i socijalne konflikte na prostoru bivše Jugoslavije, Albanije, Iraka, Gaze, Zapadne obale… Fotografije su mu više puta izlagane, a jedan od radova uvršten je u kolekciju ‘100 najboljih slika dekade 1990-2000’, koja je izložena u Museum of Modern Art (MoMA) u New Yorku.
Ostat će posebno upamćen kao fotoreporter Feral Tribunea u njegovim najboljim danima, kada je s kolegama novinarima obilazio ratna i poratna područja i svojom kamerom bilježio sva tragična događanja koja su zadesila ljude s ovih prostora. Feral Tribune tih devedesetih godina bio je nezamisliv bez njegovih sjajnih fotografija. Pripadao je kategoriji onih izvanrednih fotoreportera profesionalaca koji su u priču ulazili iz pozicije novinara te bi počesto kolegama novinarima na terenu bio od presudne važnosti, ukazujući na samu srž teme o kojoj su pisali, dok su njegove fotografije govorile same za sebe. Posljednjih godina sve više je vremena provodio u prirodi aktivno planinareći, a obožavao je Velebit čije je padine, vrleti i vrhove često obilazio i fotografirao.
Zadnji projekt u Polanovom bogatom stvaralačkom opusu je fotomonografija ‘Iza sedam logora – Od zločina kulture do kulture zločina’, koju je izradio zajedno s Viktorom Ivančićem i Nemanjom Stjepanovićem.
‘Polanova fotografija ulaza u Vojno-istražni centar Lora u Splitu, ‘poligon za mučenje zatočenih Srba i Crnogoraca’, uhvatit će, s leđa, slučajne dokone prolaznike: oca i dijete u majici s uzorkom šahovnice, na pozadini spomenika pred ulazom u kompleks; sugestija namjernog, projektiranog, hotimičnog zaborava s elementima prijetnje svakome tko se usudi pitati više nego što je dopušteno.' O tom zaboravu, o toj prigušenoj prijetnji, kao i o dosad uglavnom neosviještenom fenomenu preplitanja nacionalne kulture i ratnog zločina u eseju ‘Spomenici razbratnosti’ piše Viktor Ivančić.
Hrvoje je pak u jednom intervju za Novi list kazao kako je fotografija izrazito subjektivan medij, koliko god se govorilo da fotografija ne laže.
‘To je samo nečija interpretacija situacije viđena kroz komad tehnike s bezbrojnim varijantama načina upotrebe’, kazao je tada veliki fotoreporter koji je živio za pravednost i stvaranje boljeg društva od onoga koje i kakvo imamo. Na žalost, nije ga doživio, a nama je preostalo da se za takvo društvo i nadalje borimo i prisjećamo našeg Polana
