U prošlog mjeseca, u svečanom foajeu Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku, uručene su nagrada i priznanja ‘Krunoslav Sukić’, koje osječki Centar za mir, nenasilje i ljudska prava dodjeljuju od 2009. godine u čast uglednog intelektualca Krunoslava Sukića (1952 -2008.), disidenta u vrijeme bivše Jugoslavije i hrabrog mirotvorca za vrijeme rata u Hrvatskoj, koji je jedan od najzaslužnijih što je u Osijeku 1992. godine osnovan spomenuti Centar.
Nagradu za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava ‘Krunoslav Sukić’ 2019. dobila je aktivistica za ljudska prava Božena (Božica) Ciboci za doprinos izgradnji mira nakon rata ustrajnim, a samozatajnim istraživačkim radom na utvrđivanju ljudskih gubitaka.
Priznanje za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava ‘Krunoslav Sukić’ 2019. dobili su: Inicijativa #spasime za otpor nasilju i pokretanje kreativne snage davanja od srca, solidarnosti, povezivanja i suradnje; rektorica Sveučilišta u Rijeci dr. sc. Snježana Prijić-Samaržija za doprinos u stvaranju institucionalne podrške studiranju, izgradnji, očuvanju i unapređivanju mira; Centar za nenasilnu akciju za rad na uključivanju ratnih veterana iz svih strana u mirovno obrazovanje, dijalog, suradnju i komemoracije te posthumno Marijana Mitrović (1945 – 2008.), koja je bila kamen temeljac suvremenog odgoja i obrazovanja u Osijeku, Slavoniji, ali i mnogo šire.
Priznanje Mirotvorna škola 2019. uručeno je dvjema školama: učenicima i učiteljima Komercijalne i trgovačke škole Bjelovar, za zajedništvo u poduhvatu da njihova škola postane učeća zajednica za mir, te učenicima i učiteljima Osnovne škole ‘Antun i Stjepan Radić’ Gunja, kao primjer kako se uvažavanje, proslava različitosti i mirotvorno djelovanje iz škole ‘prelijevaju’ na obitelj, prirodu i zajednicu.
Priznanje ‘Krunoslav Sukić’ Knjiga godine 2019. dobili su autori triju knjiga: Hrvoje Klasić za knjigu ‘Bijelo na crno’, Luka Tomac za knjigu ‘Stories from the front lines of climate change – 1 °C rising’ te trojac Hrvoje Polan (posthumno), Viktor Ivančić i Nemanja Stjepanović za knjigu ‘Iza sedam logora: od zločina do kulture zločina’.
Za treću knjigu u obrazloženju se kaže da ona izaziva nelagodu, ali je dragocjen prilog i putokaz za daljnja istraživanja i tematiziranja prešućenih dijelova vlastite povijesti, nužnih za procese koji dovode do suočavanja s prošlošću, a time i do toliko potrebnoga pomirenja. Ta knjiga pomaže tražiti odgovore na pitanja koja ne bi trebala ostati samo retorička: ‘Što nam se to dogodilo i kako je moguće da nam se to dogodilo?’
