U teoriji i prema ovdašnjem senzacionalističkom doživljaju svijeta, direktor CIA-e John O. Brennan je prošlog petka ušao u avion na aerodromu u Rijadu, pričekao da se letjelica podigne na oko deset tisuća metara iznad zemlje, pa tajnici rekao da nazove Veleposlanstvo SAD-a u Bosni i Hercegovini i naloži im da mu organiziraju sastanak sa nekolicinom ministra, direktora policijskih agencija, državnim tužiteljem i tri člana Predsjedništva BiH. Kako je BiH veća kolonija čak i od Hrvatske, pa u njoj osmorangirani službenici američke ambasade u državne institucije i kabinete čelnih ljudi vlasti ulaze kao u ćevabdžinice, e tako je za nekoliko sati leta pripremljeno ono što će biti opisano kao iznenadna, nikom najavljena posjeta šefa CIA-e Sarajevu. A tamo su, normalno, čim im je rečeno zašto ih se zove, svi ostavili poslove, žurno otišli na šišanje i brijanje, pa kući odjenuti najskuplja odijela i svezati nove kravate.
John Brennan zbilja jeste ušao u avion u Rijadu, samo što je bio četvrtak a ne petak, i nikome nije morao reći ništa osim ‘how are you’. Pilot, kopilot, tajnica, osiguranje, svi dakle, znali su da idu u Sarajevo, na sastanak koji je dogovorio sa ravnateljem Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) Bosne i Hercegovine, Osmanom Mehmedagićem, još prije dva mjeseca, kada je bivši prvi pratitelj Alije Izetbegovića i samim tim svjedok mnogo čega službeno boravio u Americi. Uglavnom, Mehmedagić je Brennana u četvrtak uvečer i dočekao u sarajevskoj zračnoj luci. Noć prije nego će, kako je rečeno, doći u iznenadnu posjetu Sarajevu, prvi američki obavještajac je proveo u hotelu u centru bosanske prijestolnice.
Narednog dana, osim sa Mehmedagićem, susreo se i sa ministrom sigurnosti BiH Draganom Mektićem, ministrom unutarnjih poslova Federacije Aljošom Čamparom, direktorom Agencije za koordinaciju policijskih tijela BiH Mirsadom Vilićem i glavnim tužiteljem Tužiteljstva BiH Goranom Salihovićem.
Brennan je u Sarajevo stigao iz Saudijske Arabije, čiji je režim na različite načine pomagao islamske militante tokom rata u BiH, čime je oslabljen utjecaj Irana, ali je odmah zatim začet višedesetljetni proces promjene bošnjačkog i bh. društva
‘BiH kao trusno područje je interesantna za SAD jer se nalazi u srcu Evrope. Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić jer upoznao Brennana da postoji namjera da se osnuju operativna tijela na nivou regije zapadnog Balkana. Dobili smo podršku i rečeno nam je da možemo računati na saradnju s CIA-om, te razmjenu podataka’, rekao je nakon sastanka Čampara za portal Slobodna Bosna i dodao kako je Brennan informiran i o aktivnostima poglavara Islamske zajednice BiH Huseina efendija Kavazovića, točnije o njegovom inzistiranju da se takozvani paradžemati – odnosno njihova sjedišta, uglavnom improvizirana okupljališta za molitvu i štošta još – koji nisu djelovali u skladu sa pravilima Islamske zajednice ili integriraju u nju ili nastave funkcionirati bez ikakve institucionalne zaštite, kakvu su ranije neslužbeno, ali čvrsto uživali.
Većina detalja sa pomenutog, kao i sa susreta šefa CIA-e sa članovima Predsjedništva BiH, ostala je i ostat će nepoznata, jer naprosto to o čemu obavještajci pričaju se ne oglašava, kao što se ne najavljuju posjete šefa najpoznatije špijunske organizacije na svijetu. Ni on, naravno, ne ide na put osim ako nema dodatni povod, često i značajniji od službenog poziva. Osim što je prva u povijesti, posjeta direktora CIA-e zanimljiva je dakle iz puno drugih, važnijih razloga i događa se u trenutku u kojem SAD ima ozbiljnih problema u odnosima sa državom kojoj su ranih 1990-ih godina dopustili da u Bosnu izvozi učenje koje će stotine domaćih muslimana na kraju početka jedne velike nedaće učiniti ratnicima takozvane Islamske države.
Brennan je u Sarajevo stigao iz Saudijske Arabije, čiji je režim na različite načine pomagao islamske militante tokom rata u BiH, čime je, prvo, oslabljen utjecaj Irana, ali i odmah zatim začet višedesetljetni proces promjene bošnjačkog i bh. društva. Danas, kada se Washington i Rijad svađaju zbog saudijske uloge u terorističkim napadima na New York jedanaestog rujna 2001., balkanski nasljednici misionara pristiglih prije dvadeset i pet godina ili u BiH šire ideje vehabizma ili ratuju po sirijskim gradovima i pustinji.
Bosna je, kako se to kaže, regionalni lider u izvozu ratnika i balkanska zemlja sa najvećim brojem stranih boraca u takozvanoj Islamskoj državi. Od više stotina njih, nekoliko desetaka se vratilo kući, gdje postoji i zakon o zatvorskom kažnjavanju zbog sudjelovanja u terorističkim organizacijama i tuđim vojskama. Osim toga, nakon godina ignoriranja i nesnalaženja, policijske su snage očito pod strogi nadzor stavile sumnjivce i mjesta njihova okupljanja, poput onih u koje je navraćao Enes Omeragić, ubojica dvojice pripadnika Oružanih snaga BiH u Rajlovcu pored Sarajeva, odnosno Nerdin Ibrić, napadač na policijsku stanicu MUP-a Republike Srpske, gdje je ustrijelio jednog policajca.
Odbijanjem odluke poglavara Islamske zajednice Huseina Kavazovića o integraciji u IZ, dvadesetak takozvanih paradžemata samo se, recimo tako, izoliralo i legitimiralo kao dio infrastrukture za širenje radikalizma, čime će, vjerojatno, privući dodatni fokus sigurnosnog aparata. Posebno zato što odnedavno i među bošnjačkim prvacima postoji politička volja za obračun sa fanaticima. Naime, član Predsjedništva BiH i lider SDA-a Bakir Izetbegović nedavno je konačno prevalio preko usta kako se ‘opasnost od islamskog radikalizma i terorizma dugo podcjenjivala’.
Prije dvadesetak godina američki su dužnosnici na privremenom radu u Sarajevu ignorirali upozorenja muslimanskih intelektualaca da svojom potporom ratnicima financiranim najviše saudijskim novcem i sebi i Bosni i Hercegovini stvaraju problem za naredna desetljeća. Istina, zbog niza okolnosti, taj problem još nikada nije dostigao moguće dimenzije, ali niti je mali, niti ga se smije ignorirati, pogotovo nakon propagandnih poziva kojima se sljedbenici IS-a u BiH motiviraju na djelovanje, nalaza prema kojima se upravo tu, preko granice, pere i transferira novac za kalifat, ogromne količine naoružanja zaostalog iz rata, te nagomilanih frustracija kako njegovim krajem, tako i kasnijom socijalnom propašću društva.
Direktor CIA-e došao je u, riječima ministra Čampare, trusno područje u kojem pomoć SAD-a domaćim snagama u dugo čekanom procesu deradikalizacije može ispraviti davnu, veliku grešku kojom je džihadistima dopušteno izvođenje generalne probe rata u Europi i puštanje korijenja u jednoj od ukupno dvije autohtone, prozapadne i prosekularne muslimanske zajednice na kontinentu.
