Spomenik NOB-u i palim partizanima iz Drugoga svjetskog rata na Trgu kralja Tomislava u središtu Pitomače preživio je surove devedesete tek djelomično devastiran: uklonjena mu zvijezda petokraka i to stoga da taj partizanski simbol, govorili su, ne provocira građane. Zadovoljni što to spomen-obilježje nije doživjelo sudbinu gotovo 3000 onih kojima se širom Hrvatske pod okriljem noći presuđivalo dinamitom ili odvozom na smetlišta, potomci žrtava, predstavnici antifašističkih udruga i SDP-a polagali bi za prigodnih praznika i obljetnica vijence i pred tim spomenom na narodnooslobodilačku borbu. Danas pak strahuju da ono što zatiračima povijesne istine onomad nije uspjelo batinom sada možda pođe za rukom mrkvom, odnosno finom, umivenom i vrlo sofisticiranom metodom: usvoji se urbanistički plan uređenja, detaljne rekonstrukcije i prenamjene prostora tako da – prema, kao, arhitektonskim vizijama ili željama naručitelja - više nema mjesta takva sjećanjima. Jer, eto, baš je tu planirana šetnica s pozornicom za scensko-glazbena i slična, mahom komercijalna događanja.
Trg u Pitomači, sa svoja tri spomenika, detaljno je obnovljen u svibnju 2011., pri čemu se uredila simulacija starog korita Drave, posađena su po tri stabla magnolije i vrbe, po dvije smreke, bukve i divlje trešnje, osam javora te, uz božikovinu i drugo ukrasno bilje, stabla lipe, brijesta, ginka, breze, katalpe, kestena i cedra. No općinske su vlasti u veljači 2016. objavile rezultate natječaja za izradu idejnog rješenja Trga, koji će poslužiti kao podloga za izradu daljnje projektno‐tehničke dokumentacije. Ocjenjivački sud nagradio je tada dva rada, onaj Tatjane Đuranec i onaj Hrvoja Marinovića. No na nijednom od njih ne vide se spomenici, premda zasad ondje, spomenusmo, stoje tri – NOB-u, Franji Tuđmanu i hrvatskim braniteljima. I dok je za dva posljednja, dojavljuju nam naši pitomački izvori, osiguran prostor u središtu mjesta, onaj prvi, partizanski, najvjerojatnije seli na mjesno groblje. Unatoč tome što je na upit arhitekata uoči natječaja iz Jedinstvenog upravnog odjela Općine Pitomača odgovoreno, citiramo, ‘da se sva spomen-obilježja zadržavaju u prostoru i da moraju imati dominantnu poziciju vezanu uz pješaku komunikaciju’.
Zanimljivo je i to da su idejna rješenja uklonjena iz arhive službenih općinskih web-stranica, ali smo ih pronašli u lokalnim virovitičkim novinama pod opremom ‘Spektakularno: Ovako bi trebalo izgledati središte Pitomače u budućnosti’.
- Rekonstrukcija trga još je daleko. Istina je, planiramo premještanje spomenika, ali prije toga želimo razgovarati s predstavnicima antifašista - rekao nam je općinski načelnik Željko Grgačić.
Predsjednica Udruge antifašističkih boraca i antifašista Virovitice Vesna Hercigonja potvrdila nam je da su dobili neslužbeni upit, ali do sastanka još nije došlo. Stav antifašista je da spomenik mora ostati u Pitomači i biti vidljiv. S njom se slaže i predsjednik županijske organizacije SDP-a Mate Vukušić, koji se godinama zalaže za obnovu partizanske spomeničke baštine.
- Priču oko pitomačkog spomenika, kao i onog na groblju u nedalekom Starom Gracu koji je posvećen palim borcima 51. vojvođanske divizije, zanimljivom čini to što ga nakon djelomice neuspjele devastacije sada iz vidokruga građana žele ukloniti sinovi i unuci onih zbog kojih su svojedobno partizani dali svoje živote; to je, valjda, način na koji se ‘zahvaljuje’ njihovoj žrtvi. Bilo bi najbolje da se planovi prilagođavaju zatečenom stanju, odnosno da se spomenici ukomponiraju u novi izgled i funkciju nekog prostora kadgod je to moguće. A u Pitomači jest: spomen-obilježje onima koji su dali živote u borbama za oslobođenje grada od fašističke čizme 70 je godina na istom mjestu i ondje bi trebao ostati. Možemo pristati na kompromis pa ga izmjestiti pedesetak metara dalje, slično kao u Pakracu, ali nam je predviđena selekcija, da spomenici Tuđmanu i braniteljima ostanu a da se partizanski preseli, krajnje neprihvatljiva - ističe Vukušić.
Spomenik pred kojim je neizvjesna budućnost već je jednom bio u fokusu medijske pozornosti: 2016., uoči Dana antifašističke borbe, tadašnji predsjednik Skupštine Virovitičko-podravske županije i potpredsjednik Hrvatske obrtničke komore Josip Novogradec, inače član HSS-a, na nekom je skupu sasvim ozbiljno predložio da obrtnici umjesto petokrake koja je krasila spomen-obilježje do 1991. obrtnici izrade - spomenik tamburici!?! Na tu grubu i neumjesnu izjavu tada je reagirala virovitičko-podravska Zajednica antifašističkih udruga: ‘S nevjericom smo poslušali ovaj primitivizmom obojen govor osobe koja je, nažalost, tom prilikom predstavljala i županijsku vlast. Tim riječima je ponizio obitelji poginulih boraca i omalovažio antifašizam koji je temelj Ustava RH. Nepravdu je nanio i tamburici, tom vrlom instrumentu koji je sastavni dio života na prostorima Slavonije i Podravine kojoj nije mjesto tamo gdje bi je predsjednik Skupštine smjestio.’ Novogradec se nakon tog priopćenja javno ispričao svima koje je uvrijedio svojim riječima.
Kosturnica i spomenik u čast 70 poginulih Titovih partizana i pripadnika Crvene armije postavljeni su 1957. na pitomački trg, tada još zvan po Josipu Brozu, jugoslavenskom maršalu. Postavljač, mjesna organizacija SUBNOR-a, dala je na obilježje uklesati posvetu ‘Palim borcima i žrtvama fašizma koji su svoje živote žrtvovali za slobodu najljepših ideala čovječanstva’.
Podsjetimo zaboravne, Pitomača je oslobođena 5. listopada 1944. godine partizanskom ofanzivom jedinica VI. i X. Korpusa NOVJ-a. Pitomačani su od tada posebno ponosni na svoje prvoborce i političke komesare Dragutina Mađerića Luju i Ivicu Mesarića, čiji su posmrtni ostaci u zajedničkoj kosturnici, pa su tako na drugoj lokaciji, također u središtu mjesta, podigli bistu u čast Mađerića, koja je rad akademskog kipara, konzervatora i restauratora Josipa Fluksija. To je spomen-obilježje, nažalost, nestalo 1990-ih, pa nije čudo što svoja razmišljanja o neizvjesnoj budućnosti središnjeg pitomačkog spomenika NOB-u Vukušić zaključuje sljedećim riječima: ‘Možda pušemo na hladno, možda nakraju sve ispadne dobro, ali puno smo se puta već opekli, pa ne želimo da nam se to i dalje događa.’
