Novosti

Kronika

Most volontera

Građanska inicijativa Petrinjsko proljeće predlaže da na godišnjicu potresa jedan od gradskih mostova bude nazvan po volonterima koji su pružali pomoć stradalima

Large paulina 1a

Jedan od petrinjskih mostova (foto Nikola Čutuk/PIXSELL)

S približavanjem 29. decembra, godišnjice lanjskog banijskog potresa, građanska inicijativa Petrinjsko proljeće uputila je gradonačelnici Petrinje Magdaleni Komes prijedlog da jedan od mostova toga grada bude nazvan Most volontera, po dobrovoljcima koji su odmah, na sam dan katastrofe, pohitali na Baniju pomoći unesrećenima. Tjednima i mjesecima kasnije, ti su ljudi iz svih krajeva Hrvatske nesebično prikupljali i dijelili pomoć stradalima, uklanjali po život opasne  dimnjake i zabate, pripremali tople obroke, donosili onima bez domova peći i grijalice. Time su održali ozbiljnu lekciju mnogim institucijama i državnim tijelima, pokazujući kako se brzo može organizirati akcija pomoći onima kojima je to najpotrebnije, bez nepotrebnog 'administriranja' i sličnog nesnalaženja. Lea Kizilkaya iz Petrinjskog proljeća pojašnjava da su gradonačelnici predložili da se po volonterima nazove most iznad Kupe koji Petrinju spaja s Brestom ili onaj preko Petrinjčice, u Gupčevoj ulici toga grada.

- To predlažemo zbog simboličkog značenja mostova: oni nas spajaju,  nastaju na mjestima na kojima ljudi žele svladati prepreku. Uz to, kupski je most na ulazu u grad, a onaj u Gupčevoj do samog njegovog središta, pa je i u tome dodatna simbolika. Željeli smo, pored svega, izbjeći neke postojeće administrativne probleme. Naime, mostovi preko Petrinjčice nemaju službene nazive, zovemo ih po obližnjim gradskim lokacijama, primjerice mostom kod bolnice ili mostom kod stolarije - tumači Kizilkaya, potičući nas da se i sami prisjetimo kolika je rijeka ljudi, koji su bili spremni pomoći na sve moguće načine, tekla tih dana Petrinjom i okolnim selima.

- Sve petrinjske ulice bile su tada pune vozila s registracijskim pločicama drugačijima od sisačkih. Ne znam postoji li uopće neki zaselak u koji volonteri nisu uspjeli otići. Gorska služba spašavanja, vatrogasci, alpinisti i speleolozi ulazili su u ruševine spašavajući ljude i izvlačeći njihovu imovinu, sanirajući dimnjake i krovove. Išlo se od vrata do vrata i dijelilo hranu i vodu, odjeću i obuću, deke i pelene za bebe, dok nijedna trgovina još radila nije! Sjetimo se samo onih koji su na glavnom gradskom trgu pripremali tople obroke za one koji su ostali bez svojih štednjaka i kuhinja - kaže ta aktivistkinja, pa to vrijeme uspoređuje s današnjim, kad se po Baniji obnavljaju samo kuće sa zelenom naljepnicom; za one s narančastom i crvenom tek valja izraditi elaborate, a one koje su evidentno jedino za rušenje, čekaju presporu administraciju da pokrene bilo kakav korak prema povratku Banije u kakav-takav život.

Volonter Zdravko Miljić u akciji

Volonter Zdravko Miljić u akciji 

- Za razliku od volontera, sve razine vlasti nisu bile spremne ekipirati se i pravodobno odgovoriti na katastrofu takvih razmjera. Zato ti ljudi u najmanju ruku zaslužuju barem da jedan most imenujemo u njihovu čast, a zasigurno i puno veće priznanje. Kako je Petrinja siromašan grad i malo je vjerojatno da će se doskora graditi novi trgovi, parkovi, fontane i slično, valjalo bi bar neku postojeću lokaciju označiti imenom onih koje nikada ne smijemo zaboraviti – zaključuje naša sugovornica. Teških dana za Baniju prisjeća se i jedan od volontera, Zagrepčanin Zdravko Miljić.

- Bio sam kod kuće kada se desio potres, pa sam automatski uključio TV: vidjevši taj užas, odmah smo se organizirali  istog dana otišli u Petrinju, potom Glinu i okolna sela. Proveli smo ondje deset dana, spavajući u nekakvom drvenom kućerku da ne gubimo vrijeme na odlaske i povratke iz Zagreba. Nismo tada na Baniji nikoga znali, ali bismo išli od sela do sela, od kuće do kuće. Budući da sam inače visinski radnik i alpinist s iskustvom, znao sam kako se kretati i što raditi po krovovima – kaže Miljić. Sa svojom se ekipom taj volonter kretao najviše po selima i to onima koja su u potresu najgore prošla, a službena im tijela baš i nisu hitala u susret.

- Usamljene su to kuće, od civilizacije dislocirani zaselci. Preko WhatsAppa smo dojavljivali što se zbiva na terenu, pa odmah slali konkretnu pomoć na konkretne adrese, bez posrednika. Kako su se tada i vremenske prilike pogoršale, temperature su pale i bile popraćene kišom, snijegom i jakim vjetrom. Sve se doimalo apokaliptičnim, pogotovu noću: i sada pred očima imam te ljude bez krova nad glavom, bez struje, vode i grijanja. Već sam prvoga dana ušao u kuću jedne gospođe da joj iznesem neke stvari i odmah uočio da je oštećena toliko da će se morati rušiti, no nisam joj to imao snage reći, a oštećenja se izvana nisu toliko vidjela. Najteže mi je ipak bilo u Majskim Poljanama, te slike nikad neću zaboraviti. Obitelji s djecom sjedile su oko logorske vatre, nisu imale kamo ili nisu željele ostaviti kuću i stoku koja im je glavni, a možda i jedini izvor prihoda. Civilizacijski je to bio šok, nešto što mi u Zagrebu ne možemo ni doživjeti ni pravo zamisliti - kaže Miljić, i sam pod trajnim dojmom da je civilno društvo u tim trenucima funkcioniralo puno bolje od državnog sustava.

- Čudno je da država sa svim svojim financijskim i drugim mogućnostima pala na tom ispitu: bit će da nije spremna ili da nema volje, one političke. Na Baniju smo odlazili još nekoliko puta, jedan od mojih prijatelja to je činio svakog vikenda sve do ljeta. Sada opet stiže zima, a ondje nije mnogo bolje. Pred ljudima su isti problemi, a posla ima i previše, pa vjerujem da će volonteri iz cijele zemlje opet morati onamo - završio je Miljić. O prijedlogu Petrinjskog proljeća očitovala nam se i gradonačelnica Komes.

- Cijelo vrijeme od potresa razmišljamo o tome da neka gradska lokacija dobije naziv sličan ovome što je predloženo. No kako Petrinju još nismo ni počeli ponovno graditi, mislim da će u budućnosti biti puno mjesta za ovakve inicijative. Ovaj prijedlog pohvaljujem, ali predlažem da pričekamo, tek smo na početku obnove grada. Naravno, zahvalni smo svim volonterima i donatorima koji su od trenutka potresa bili s nama – dio je njezina komentara.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više