Pod okriljem Srpskog demokratskog foruma održan je ljetni kamp "Pilipenda kampuje" u Manastiru Krka, namijenjen djeci s područja Like, Korduna i Banije. Kroz sportske, rekreativne i kreativne aktivnosti, radionice i putovanja, sedamdesetak učesnika kampa upoznali su Dalmaciju, učili srpski jezik i pismo, ali i ponijeli uspomene za čitav život.
- Kamp smo odlučili nazvati Pilipenda kako bismo usmjerili pažnju svih na istoimenu pripovijetku velikog srpskog pisca Sime Matavulja. Željeli smo odati počast njemu i njegovom djelu koje je svevremeno i univerzalno. Pripada svim vremenima, prostorima i svim ljudima - govori jedna od organizatorica kampa i predsjednica SDF-a Jelena Nestorović. Dodaje da su "borba za slobodu, vlastito ja, identitet i životni odabir, bili prikazani kroz priču o Pilipendinoj istrajnosti o očuvanju njegove pravoslavne vjere".
Kako bi tematika bila približena dječjem uzrastu, dani u kampu bili su formulirani u odnosu na pripovijetku i likove u njoj prikazane. Tako su nastali nazivi "Kurijel ekspres" (kada su djeca putovala po Dalmaciji), "Nađi Pirgu" (jedna od disciplina na Dalmatinskoj dječjoj olimpijadi), "Simin putokaz" (odlazak u Šibenik, Matavuljev rodni grad) i "Jelina traveža" (završna priredba i slavlje). Ne smijemo izostaviti zaštitni znak samog kampa, a to je bio Pilipendin magarac Kurijel. Djeca su također oslikavala navedene likove, obrađivala pripovijetku kroz igrokaze, posjetila farmu magaraca, napravila male novine Magozin, učila o manastirskoj kulturi življenja i prošla kroz pregršt drugih aktivnosti koje su im omogućile da upiju znanja i informacije koje ranije nisu imali. S obzirom na to da je Dalmacija mjesto gdje su likovi pripovijetke Pilipenda, Jela, Simo i mnogi drugi, vodili svoje bitke ili izvlačili inspiraciju za svoja djela, Milena Šuša, zaposlenica SDF-a i volonterka u kampu, sudjelovala je iz sličnih razloga – da svojim radom i idejama doprinese uspjehu projekta.
- Iako sam bila jedna od nadležnih autoriteta, uz priču sa djecom i osmijeh sve je bilo lakše izdržati. Posebno bih izdvojila četvrtak i subotu kada su nam se na aktivnostima pridružila djeca iz Dalmacije. Igralo se, pjevalo, a priredba nas je sve raznježila i razgalila do srži. Također, moja autorska pjesma o zavičaju oživjela je kroz aktivnosti Kampa, a to je za mene neopisivo važno - govori Milena.
Kula Stojana Jankovića, slapovi Zrmanje, Krupa, Ervenik i Šibenik ostali su u posebnom sjećanju Slađane Vuletaš, volonterke Novosadskog volonterskog servisa.
- Pripovetka Pilipenda se kod nas u Srbiji uči u 7. razredu iz književnosti. Na kampu smo imali radionice gde smo imali priliku da vidimo Pilipendu drugačije nego samo da smo pročitali pripovetku i potom brzo zaboravili ko je on i za šta se zalagao. Upravo su nas te radionice podsetile da ne zaboravimo da svi mi pomalo treba da budemo Pilipenda kako bi poštovali tuđe i da ne zaboravimo ko smo ali da ostanemo dosledni sebi, da imamo jak karakter, da ne damo na svoju veru - govori Slađana.
Tokom kampa djeca su bila podijeljena u šest grupa pod vodstvom izabranih mentora, a kroz nazive grupa poput mali vranac, vidra starog svijeta, čančara, lastin rep, crvenkrpica i svjetlica, organizatori Kampa odlučili su da ožive ugrožene životinjske vrste nacionalnog parka.
Korištenje mobitela u kampu nije bilo dozvoljeno osim kada bi mentori polaznicima davali odobrenje. Svako je imao pravo barem jednom dnevno dobiti telefon da se može javiti roditeljima, ali je korištenje Interneta u kampu bilo ograničeno. Tako je digitalna detoksikacija prijala svima, a zbog graničara, balotanja, briškule, pecanja jabuke ustima, balansiranja jaja, prebacivanja vode, utrke svezanih nogu i traženja Pirge – mobiteli nisu bili ni potrebni.
- Ja sam mnogo srećan što sam imao priliku da budem u prvoj generaciji Kampa. Najviše su mi se svidjeli balotanje i kupanje na Zrmanji i moru. Puno je tu uspomena kojima ču se vraćati kasnije u svojem školovanju i životu - govori učenik iz Korenice Aleksa Čortan.
Od osnivanja pa do našeg vremena, Manastir Krka je bio i ostao duhovni centar pravoslavnih dalmatinskih Srba, a i drugih. Rijetkost je imati priliku boraviti u njemu, kao i u svakom drugom manastiru, a da to nije turistička posjeta. SDF-ov ljetni kamp djeci i volonterima omogućio je drugačiju perspektivu suživota sa sveštenstvom. Tako su neki, poput Nikole Drakulića iz Korenice, proslavili čak i rođendan u samom manastiru.
- Iznenađenje za rođendan nisam očekivao nimalo, ali su me jako razveselili, pogotovo što je posnu krempitu spremao otac Sevastijan. Najviše sam se povezao sa djecom iz Like jer sam s njima bio susjed u sobama pa smo se dosta zbližili. Život u manastiru mi se jako svidio zato što je sve posloženo i ima svoj red. Tako je na primjer određeno kada ručak počinje i koliko traje. Volio bih da imam priliku doći i nagodinu, jer sve je bilo tako lijepo - govori učenik Nikola.
Kamp "Pilipenda kampuje" je bio izvanredna prilika da se djeca povežu sa svojom kulturom i jezikom na način koji se ne može postići u učionici. Oni su kroz igru i stvaralaštvo usvajali važnost očuvanja svog identiteta i tradicije. Profesorica srpskog jezika i književnosti Jovana Rašeta, koja je također učestvovala u organizaciji kampa, kaže da je dobar dio djece poznavala otprije.
- Većini i predajem srpski jezik. To su djeca koja dolaze iz ruralnih krajeva u kojima nema sadržaja koji bi njima bili zanimljivi i prilagođeni, odnosno kako bi ispunili slobodno vrijeme nakon škole. Zato smatram da je kamp obojio dane ljeta djeci koja u svojoj svakodnevnoj rutini nemaju mogućnost uživati u radionicama i dodatnim edukacijama. Kroz upoznavanje i druženje, djeca stvaraju prijateljstva za čitav život - govori Rašeta. Dodaje da ovakve vrste ljetnih kampova motiviraju djecu da pohađaju nastavu srpskog jezika, jer kroz igru, smijeh i učenje jezika stvaraju senzibilitet prema svojoj zajednici.
