Većina zemalja s knedlom u grlu ulazi u sklapanje aranžmana s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), a kad ih i sklope gledaju da što prije vide leđa njegovim globalnim financijskim policajcima. Srbija je u ožujku uspješno završila trogodišnji stend baj aranžman s MMF-om, dobivši pohvale. No umjesto da poput većine drugih MMF-ovih školaraca sama krene dalje pjevajući neke svoje ekonomske pjesme, Vlada Srbije odlučila je ući u novi aranžman s tom institucijom, ovaj put savjetodavni, odnosno Instrument koordinacije politika (PCI).
Radi se o aranžmanu koji je novost i za MMF jer je PCI u praksu uveden sredinom prošle godine u okviru reformi kroz koje MMF i sam prolazi. Novi aranžman svodi se na savjetodavnu i stručnu tehničku pomoć u kreiranju vladinih ekonomskih politika. Najveća korist koju Srbija može dobiti od novog aranžmana je bolji rejting, odnosno veće povjerenje stranih investitora i jeftinije zaduživanje u inozemstvu. Naravno, uvjet je da prihvati i realizira prijedloge MMF-ovih stručnjaka u provođenju pojedinih segmenata svoje politike. Ako to ne učini, Srbija bi se suočila s osekom stranih investicija koje su lani iznosile rekordnih 2,6 milijardi eura, dijelom i zahvaljujući uspješnom provođenju stend baj aranžmana.
U središtu su novog aranžmana i financijska konsolidacija, makroekonomska stabilnost i provođenje strukturnih reformi, odnosno restrukturiranje i privatizacija javnih i državnih poduzeća, reforma državne uprave i financijskog i poreznog sistema te politike mirovina i plaća u javnom sektoru. Iako dio srpskih ekonomista smatra da MMF nema iskustva, ali ni znanja potrebnog za provođenje savjetodavnog aranžmana, ipak procjenjuju da bi trebao koristiti Srbiji kako bi se provele strukturne reforme javnog sektora koje su bile i dio ranijeg aranžmana s MMF-om.
Novi aranžman itekako ima i političku dimenziju. Vučićeva Srbija je uspješno okončani stend baj aranžman s pravom proglasila jednim od svojih najvećih međunarodnih uspjeha, pa je odlučila pokušati još jednom dobiti pohvale za suradnju s globalnim financijskim policajcima, jer nakon desetljeća međunarodne izolacije i pribijanja Srbije na razne stupove srama svaka pohvala na njezin račun jača njezine međunarodne pozicije, a doprinosi i ostvarenju njezina glavnog cilja: približavanju punopravnom članstvu u Europskoj uniji. Neće MMF srpskoj Vladi predložiti nešto bolje i kvalitetnije od onoga što joj godinama unatrag, primjerice, kao neovisna i stručna institucija predlaže Fiskalni savjet Srbije, ali njegov se glas čuje dalje i glasnije nego glas srpskih stručnjaka.
U kombinaciji s pristupnim pregovorima s EU-om, aranžman s MMF-om među najjačim je adutima koje Vučićeva vlast ima i na unutarnjem političkom terenu na kojemu se natječe s opozicijskim takmacima. Zajednički nazivnik opozicijskih optužbi protiv Vučića svodi se na tvrdnju da je izgradio sustav autokratske vlasti, zbog čega ga svrstavaju rame uz rame s Orbanom, Erdoganom, Putinom… No pritom ga ne mogu optužiti da je poput njih i drugih autokratskih lidera u sukobu s razvijenim demokratskim zemljama i međunarodnim institucijama u kojima one vode glavnu riječ. Istovremeno je i činjenica da Vučić svoju politiku provodi u okviru sustava koji je naslijedio od današnje opozicije, a on mu je omogućio da i kao neposredno izabrani predsjednik države zadrži funkciju stranačkog predsjednika preko koje kontrolira i zakonodavnu i izvršnu vlast, barem sve dok njegov SNS na izborima dobija uvjerljivu podršku birača koja mu omogućuje da sam ili uz malu pomoć koalicijskih partnera ima apsolutnu parlamentarnu većinu.
No pristupni pregovori s EU-om i suradnja s MMF-om, Svjetskom bankom i drugim međunarodnim institucijama guraju Vučića i SNS da mijenjaju i popravljaju politički i ekonomski sistem Srbije kako bi dosegli standarde razvijenih demokratskih zemalja, a to, valjda, podrazumijeva i dokidanje onih njihovih dijelova koji hrane i potiču autokratski tip vladanja, od strančarenja u upravljanju javnim sektorom, preko kontrole medija do kontrole i uplitanja u rad sudova i pravosuđa u cjelini. Odluka predsjednika Vučića i Vlade Srbije da sklope novi aranžman, iako im on nije nužno potreban i nitko ih ne tjera da ga prihvate, ukazuje da su, među ostalim, spremni odreći se političkog utjecaja i neposredne vlasti u javnim i državnim poduzećima, ili njihovom privatizacijom ili restrukturiranjem po uputama i pod paskom MMF-ovih stručnjaka.
Još jedan uspješan aranžman i otvaranje novih poglavlja u pristupnim pregovorima Vučićevoj Srbiji donosi i bolje pozicije u pregovorima s Kosovom, koje se i formalno odavno odvojila od Srbije, ali se i samo muči sa svojom samostalnošću, a srpsku javnost i politiku drži u talačkoj krizi u kojoj bi ga se trebali odreći žrtvujući dio svoje povijesti i stanovništva. Ankete pokazuju da se većina građana još uvijek tome protivi, ali i da ne žele nove ratove zbog Kosova. Problem je što vjeruju da je najbolje taj konflikt držati u sadašnjem zamrznutom stanju do nekih boljih vremena za Srbiju i njezine kosovske interese koji se svode na njegovo vraćanje pod srpsku kapu, iako se time usporava i zaustavlja put Srbije u EU.
No opozicijski dnevnik Danas ovih dana, pozivajući se na svoje diplomatske izvore, piše da je na nedavnom sastanku operativaca zaduženih za Kosovo u zemljama ‘kvinte’ (SAD, Njemačka, Francuska, Velika Britanija i Italija) inicirano održavanje nove međunarodne konferencije na kojoj bi sudjelovala i Rusija, a možda i Kina, a na kojoj bi Beograd i Priština pod njihovom paskom i patronatom konačno raspetljali kosovski čvor. Po tim informacijama, inicijativa je rođena na krilima nezadovoljstva zbog jalovosti Briselskog dijaloga koji Beograd i Priština vode uz posredovanje EU-a. Već sama ideja o održavanju nove međunarodne konferencije, ako su Danasove informacije točne, ukazuje da su međunarodne pozicije Srbije i kad je riječ o Kosovu poboljšane, jer godinama unatrag se iz istih krugova tvrdilo da je za Srbiju kosovska priča završena i da joj jedino preostaje da se s njome pomiri. Sada bi joj se ipak dala još jedna šansa da u dijalogu s Prištinom pokuša pronaći i za sebe prihvatljivije rješenje. Kao što to, uostalom, radi u pristupnim pregovorima s EU-om i sklapajaću aranžmane s MMF-om, a ne kao dugi niz prethodnih godina sama i izolirana, prkoseći čitavom svijetu.
