Budući da ste ponovno izabrani za predsjednika karlovačke Udruge antifašista, kako ocjenjujete rad te organizacije u proteklih pet godina?
Bilo je to izuzetno uspješno razdoblje u kojem smo realizirali i više od zacrtanog. Pored uobičajenih komemoracija i obilježavanja značajnih datuma NOB-a, lani smo od 7. do 22. lipnja u Karlovcu organizirali Dane antifašizma. Isto tako, stabilizirali smo i započeli pomlađivanje članstva naše Udruge, a taj višegodišnji proces još traje, pa je sada prosjek godina članova i članica predsjedništva oko pedesete. Morali smo se prilagoditi i novopropisanom načinu vođenja računovodstva, a da smo u tome uspjeli, govore i jednoglasno prihvaćana izvješća o radu. Napominjem da kroz tih pet godina nismo zaboravljali svoje starije drugove, koji nas svesrdno podupiru i daju nam poticaj da nastavimo u dobrom smjeru.
Jesu li vas pandemijski uvjeti posljednje dvije godine ipak ometali u ispunjavanju planiranih aktivnosti?
I mi smo se morali prilagođavati epidemiološkim mjerama, pogotovo onima vezanima uz javna okupljanja, pa smo važne obljetnice i komemoracije odrađivali po delegatskom principu, jer si ne smijemo dopustiti luksuz da ne svrćemo pozornost cijele javnosti na značajne datume zajedničke slavne prošlosti.
Nije li se stav karlovačkih gradskih i županijskih vlasti o antifašističkom nasljeđu bar malo promijenio nabolje?
S gradskim vlastima imamo dobru komunikaciju, dolaze na događanja u našoj organizaciji, prate naš rad i podržavaju nas makar deklarativno; bile su pokrovitelji lanjskih Dana antifašizma, na čemu smo zahvalni unatoč tome što smatramo da je novčana podrška mogla biti izdašnija, pogotovo kad se zna da osim simboličnih iznosa članarina i povremenih natječajnih sredstava nemamo drugih stalnih izvora financiranja. Na svu sreću, u pomoć nam nerijetko uskaču partnerske i srodne organizacije, poput VSNM-ova Karlovca i Županije, gradskog pododbora Prosvjete i SNV-a. Što se odnosa sa Županijom tiče, dožupan Dejan Mihajlović posjećuje naše aktivnosti i podržava nas u radu, a vjerujem da će se izboriti i za financijsku podršku s te strane, pogotovu pošto smo oživjeli rad županijske Zajednice antifašističkih udruga.
A kakav je općeniti odnos prema antifašizmu, pogotovu na državnoj razini? Ima li tu kakvih pomaka?
Na toj razini baš i ne vidim neka poboljšanja: tako je, primjerice, projekt uređenja groblja hrvatskih vojnika od 1941. do 1945. na zagrebačkom Mirogoju još jedan revizionistički pokušaj rehabilitacije kvislinških snaga. Jer osim što se ustaše i domobrane naziva hrvatskom vojskom, u obrazloženju nadležnog odbora stoji da je među ondje sahranjenima i "predsjednik Hrvatskog državnog sabora u doba NDH Marko Došen". Mislim da se tvrdnja da su ustaše hrvatska vojska nipošto ne smije prihvatiti. S druge strane, odnos državne vlasti prema antifašizmu pokazuje i to što obnova partizanskog groblja i spomenika Talijanskoj brigadi, koji su oštećeni tijekom 1990-ih, još nije dovršena. Još drastičniji primjer je da još uvijek nije zabranjen ustaški pozdrav "za dom spremni", iako je SABA RH inicijativu za zabranu pokrenula preko manjinskih saborskih zastupnika. Slučajno ili ne, o zabrani tog 'pozdrava' koji već desetljećima izaziva brojne oprečne reakcije u javnosti, glasno se započinje pričati pred svaki Dan antifašističke borbe u Hrvatskoj, koji obilježavamo 22. lipnja. Nažalost, ta važna inicijativa nas antifašista još uvijek nije 'službeno' ugrađena u zakonski okvir.
Kako stoje stvari, pogotovu one financijske prirode, s antifašističkim udrugama u Ogulinu, Dugoj Resi, Krnjaku ili Vojniću, gdje postoje čak dvije?
U nedavnom razgovoru s ogulinskim kolegama sam doznao da je kod njih novčano stanje slično kao i naše, a za ostale ne znam. Što se Vojnića tiče, navodno jedna od udruga dobiva općinsku pomoć, a druga ne. Novi predsjednik županijske Zajednice antifašističkih udruga Rade Kosanović već je započeo razgovore o njihovu objedinjenju, u što ću se i ja izravno uključiti bude li potrebe.
