Recite nam nešto više o sebi i VSNM-u u Varaždinu, manjinskom vijeću kojem ste na čelu?
Rođen sam 1935. godine na Kordunu, u Primišlju: u Varaždinu sam službovao te i danas, kao umirovljenik, živim. Naš VSNM ovdje je oformljen 2011. godine, a sada djeluje u trećem sazivu, baš kao što je i meni ovo treći predsjednički mandat. Sam grad ima pedesetak tisuća žitelja, od čega je građana srpske nacionalnosti oko 380; u Županiji nas je sveukupno sedamstotinjak, odnosno oko 0,4 posto ukupnog broja stanovnika. Pored varaždinskog, VSNM djeluje i u Ludbregu. Moja zamjenica je poznata glumica, danas umirovljena prvakinja varaždinskoga HNK-a Jagoda Kralj Novak.
Nedavni dan Vijeća koji obilježavate u povodu svoje slave Svetog Nikole došao vam je čestitati i varaždinski gradonačelnik Ivan Čehok: govori li to da dobro surađujete s gradskim vlastima? Financira li se vaš rad u dovoljnoj mjeri?
Imamo vrlo dobru suradnju s varaždinskim vlastima, ali i sa županijskima i županom Radomirom Čačićem, pa smo protekle godine za rad dobili 136.000 kuna, a ove ćemo na raspolaganju imati 150.000, koliko je određeno gradskim budžetom. Nadamo se da ćemo prilikom rebalansa dobiti još novca iz tog izvora. Moram reći da gradsko i županijsko manjinsko vijeće rade u lijepom prostoru koji nam je vlast ustupila na korištenje, radi čega smo gradonačelniku prilikom proslave svoga dana darovali knjigu Filipa Škiljana o prisutnosti i doprinosu srpske manjine u Varaždinskoj županiji unatrag punih šest stoljeća, što nas bez obzira na malobrojnost doista čini autohtonim narodom u ovom dijelu Hrvatske.
No kako danas žive pripadnici i pripadnice srpske zajednice Hrvatske?
To je složeno pitanje na koje je teško dati jednoznačan odgovor, jer se životni uvjeti razlikuju od kraja do kraja zemlje; ponegdje još ima fizičkih napada na ljude neke manjinske nacionalnosti, a nekima se uništava imovina samo zato što su npr. srpskog porijekla. U nekim sredinama, podsjetimo, dolazi i do bacanja i gaženja gradskih ili općinskih akata samo zato što su napisani ćirilicom. U nekim ruralnim sredinama u kojima žive pripadnici naše zajednice još nema struje, a ponegdje mještani mogu samo sanjati o vodi, kanalizaciji, uličnoj rasvjeti ili asfaltu. U mnogim dijelovima Hrvatske loši su javni prijevoz I povezanost sela i zaselaka s općinskim središtem i sadržajima nužnima za svakodnevnicu, od ambulante i apoteke do prodavaonica i banaka – tako je na Kordunu i Baniji, u Lici i zaleđu Dalmacije. U našoj je županiji posljednjih godina zabilježeno nekoliko razbijanja službenih ploča s ćiriličnim natpisima, no počinitelji su brzo pronađeni a neki i kažnjeni, pa se ovdje ne osjećamo ugroženo. Ovo je općenito, kao i Međimurje, tolerantna sredina.
Koje biste lanjske aktivnosti VSNM-a izdvojili kao najznačajnije?
Protekla nam je godina bila vrlo dinamična: najprije smo imali manjinske izbore, potom izbor predstavnika građana u gradskim četvrtima i mjesnim odborima, pa one za zastupnike u EU-parlamentu, a sada i za predsjednika države. To su bila izvanredna događanja koja smo aktivno popratili, a u sklopu redovitih događanja 18. maja smo obilježili Dan nacionalnih manjina. Pored toga, svakoga prvog utorka u mjesecu predstavnici manjina sastaju se sa varaždinskom dogradonačelnicom Sandrom Malenicom i gradskim vijećnikom Draženom Dretarom, pa smo tako već početkom proteklog novembra gradskoj upravi predali naš plan financiranja i program rada za ovu godinu. Također, lani smo uspjeli ugraditi sigurnosne kamere na ulazu te sanirati krovište iznad radnih prostora VSNM-a i ŽVSNM-a, zbog čega još jednom moram izraziti zadovoljstvo našom suradnjom s vlastima Varaždina i Varaždinske županije. U konačnici, to ide u prilog cijeloj našoj zajednici, ali i svim drugim građanima i građankama ovog dijela Hrvatske.
