Nizozemski politički parazit koji se odaziva na ime Geert Wilders i vodi rasističku Stranku slobode (PVV) prošlog je petka na tamošnjem sudu osuđen zbog vrijeđanja etničke skupine i poticanja na diskriminaciju jer je na jednom skupu 2014. godine razgaljenim pristašama skandirao: ‘Želimo li više ili manje Marokanaca?’, na što mu je rulja uzvraćala: ‘Manje! Manje!’, a on zatim njima: ‘Onda ćemo to i napraviti!’
Wilders je svom desnom populizmu dao specifičan pečat zalaganja za prava lgbt osoba, pa statistike tumači kao odraz inherentnog neprijateljstva islama prema tamošnjoj kulturi tolerancije
Na suđenju održanom u štićenoj vojnoj bazi blizu amsterdamskog aerodroma Schipol – jer dotični zbog višegodišnjeg huškanja potrebuje tjelesne čuvare – sudsko vijeće odlučilo je i da Wildersu neće razrezati globu od 5000 eura predviđenu za ovakve prijestupe, jer mu je ‘dovoljna kazna to što je osuđen’. U prvoj presudi protiv nekog političara donesenoj zbog nečega što je rekao suci su se potrudili ustanoviti je li Wilders sporne riječi možda izgovorio ‘impulzivno’, što bi mu bila olakotna okolnost. No budući da je u pitanju evidentni recidivist, odlučili su ga osuditi jer svojim izjavama ‘doprinosi polarizaciji društva u pluralističkoj zemlji u kojoj je uzajamno poštovanje imperativ’.
Optužbe za odvojeno kazneno djelo poticanja na mržnju, koje predviđa kaznu zatvora do dvije godine, oslobođen je zbog nedostatka dokaza. Ta se optužba odnosila na televizijski nastup tjedan dana uoči spornog skupa, u kojemu je također izjavio da se nada da će ‘građani (Haaga) glasati za siguran grad, po mogućnosti s manje Marokanaca’.
Wilders se na suđenju koje je počelo posljednjeg dana listopada pojavio samo jednom, a tom je prilikom proces opisao kao ‘lov na vještice’. Kao i u ostalim izjavama koje objavljuje na Twitteru i u video-obliku na raznim platformama, verglao je uvijek jedno te isto: Nizozemska ima ogroman problem s Marokancima, šutjeti o tome je kukavički, 43 posto Nizozemaca želi manje Marokanaca u zemlji (istraživanje provela njegova stranka PVV), milijunima Nizozemaca puna je kapa političke korektnosti, on ima pravo na slobodu govora i nijedna ga presuda neće ušutkati. Kao i sve ostalo što mu izlazi iz usta i optužba za ‘montirani proces’ obična je manipulacija, jer na sud ga nisu dovela ‘tri mrzilačka suca’, već više od 6400 građana koji su nakon skupa u Haagu protiv njega policiji podnijeli kaznene prijave.
Istraživanja o visokim stopama kriminala kod Marokanskih Nizozemaca pokazala su da ‘osobine društava domaćina bolje nego osobine zemalja porijekla objašnjavaju rasprostranjenost kriminalnog ponašanja’
Wildersu ovo nije prvi put da se zbog rasizma našao na sudu: 2011. suđeno mu je jer je rekao da je islam ‘fašistička religija’ i tražio da se zabrani Kuran, no tada je oslobođen jer nizozemsko pravosuđe ne kriminalizira kritiziranje ideja, ali zabranjuje govor protiv etničke skupine. I tada, a naročito sada, popularnost mu je nakon sudskog procesa narasla, a prema nekim anketama više od 50 posto ispitanih ne slaže se s presudom koju je ovog puta zaradio.
Štoviše, sve ankete pokazuju da popularnost Wildersove stranke kontinuirano raste, a posljednji put prebacila je 30 posto nakon što je u Americi na predsjedničkim izborima pobijedio Donald Trump. Wilders je, inače, već godinama čest gost američkih desničara, pa je tako 2010. sudjelovao u prosvjedu protiv izgradnje Islamskog centra blizu srušenog Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku. U vrijeme predizborne kampanje u SAD-u na Twitteru je koristio hashtag #MakeTheNetherlandsGreatAgain, po uzoru na Trumpov predizborni slogan, a nakon Trumpove pobjede poručio: ‘Narod je u Americi preuzeo svoju zemlju, a uskoro ćemo i mi.’
Krajem kolovoza Wilders je objavio izborni program svoje stranke u kojemu proglašava da je ‘dosta masovne imigracije, azila, terora, nasilja i nesigurnosti’. ‘Umjesto financiranja cijelog svijeta i ljudi koje ne želimo ovdje’ stranka će novac vratiti ‘običnom Nizozemcu’. Prva točka programa – ‘deislamizacija Nizozemske’ – provest će se zatvaranjem granica, oduzimanjem dozvole boravka azilantima koji su je već dobili i zatvaranjem azilantskih centara, zabranom muslimanskih marama na javnim funkcijama i svih ‘obilježja islama koja su protivna javnom redu’, preventivnim zatvaranjem ‘radikalnih muslimana’, deportacijom kriminalaca s dvostrukim državljanstvom, zabranom povratka sirijskim borcima, te zabranom Kurana i zatvaranjem svih džamija i islamskih škola. U preostalim točkama programa najavljuju se izlazak iz EU-a, uvođenje direktne demokracije putem obavezujućih referenduma, raznorazna smanjenja poreza i ukidanje proračunskih rezova, naročito onih koji se odnose na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, te jačanje proračuna za represivni aparat. ‘Financijske dobrobiti’ od ovog programa mjerile bi se milijardama eura, a najviše bi se, naravno, uštedjelo onom prvom, deislamizacijom Nizozemske – više od 7,2 milijarde eura.
Kako sada stvari stoje, Wilders bi na parlamentarnim izborima koji će se održati u ožujku iduće godine mogao dobiti najviše glasova. Prema istraživanju agencije Ipsos, njegov PVV dobio je 8. prosinca 29 posto glasova, a Narodna stranka za slobodu i demokraciju (VVD) premijera Marka Ruttea, koji predvodi vladu desnog centra, 27 posto. PVV bi dakle ovih dana dobio najviše mjesta u parlamentu, a možda i formirao vladu u kojoj bi Wilders bio premijer. No morao bi ići u koaliciju, a zasad nijedna stranka, pa ni vladajući VVD, nije spremna koalirati s Wildersom ukoliko ‘ne povuče’ svoje izjave o Marokancima.
S obzirom na to da holandski vođa krajnje desnice već godinama demonstrira opsesiju Marokancima, vrijedi spomenuti i da ta etnička skupina u imigrantskoj populaciji nije najbrojnija; Marokanci, naime, s nešto manje od 380.000 pripadnika čine 2,2 posto ukupne populacije, a brojniji od njih su, ukoliko se izuzme ukupan udio evropskih naroda od 6,3 posto, Turci sa 2,6 posto, dok Indonežana i Surinamaca ima također oko dva posto.
Marokanci su u Nizozemsku počeli dolaziti 1970-ih godina, u vrijeme naftne i ekonomske krize, a danas otprilike polovicu od ukupnog broja čine Marokanski Nizozemci prve generacije, a polovicu oni rođeni u Nizozemskoj (druga generacija). Uglavnom žive u četiri najveća grada – Amsterdamu, Roterdamu, Utrechtu i Haagu – a Wildersov problem moglo bi se locirati u činjenici da se njihov broj posljednjih 20 godina kontinuirano povećava i da je primjerice u Amsterdamu 16 posto svih stanovnika mlađih od 25 godina marokanskog porijekla.
Nizozemski represivni organi bilježe i disproporcionalan udio Marokanaca u kriminalu, pa se često spominje podatak da je 40 posto Marokanskih Nizozemaca mlađih od 24 godine imalo posla s policijom ili sudom. Istraživano je i nadprosječno nasilje protiv LGBT osoba, gdje se pokazalo da uzroke treba tražiti u niskom socioekonomskom statusu, ali i slabim socijalnim vezama zbog kojih su mladi Marokanci skloni uličnom životu koji reproducira mačističko ponašanje. No Wilders, koji je svom desnom populizmu dao specifičan pečat zalaganja za prava LGBT osoba, ove statistike tumači kao odraz inherentnog neprijateljstva islama prema tamošnjoj kulturi tolerancije seksualnih manjina.
U članku s kraja prošle godine objavljenom u časopisu ‘Journal of Criminology’ sociolozi sa Sveučilišta Utrecht i Sveučilišta Erasmus u Rotterdamu istraživali su utjecaj regionalnog porijekla imigranata na stope kriminala, pa provjerili tezu da Marokanski Nizozemci ‘sklonost kriminalu’ vuku iz regije, a ne države porijekla, u ovom slučaju iz planinske regije Rif duž sjeverne obale Maroka, odakle potječu čak dvije trećine doseljenika iz te zemlje. To siromašno i nerazvijeno područje specifične geografije u povijesti su obilježile raznorazne pobune, kako u vrijeme dok je zemlja bila kolonija tako i nakon stjecanja neovisnosti, što bi trebalo utjecati, ili odražavati, mentalitet stanovništva koje favorizira ‘grubi individualizam’.
Sociolozi su stoga testirali niz hipoteza i proveli istraživanje koje je uključivalo 32.400 Marokanskih Nizozemaca u dobi od 15 do 24 godine, pa zaključili da su, za razliku od regionalnog porijekla, nezaposlenost, nisko obrazovanje i niski prihodi znatno bolji prediktori vjerojatnosti kriminalnog ponašanja. Zaključili su i da su doseljenici takozvane 1.5 generacije (oni koji su rođeni u Maroku pa su se u djetinjstvu odselili u Nizozemsku), bez obzira na regionalno porijeklo, češće sumnjičeni za kazneno djelo nego doseljenici koji su cijelu mladost proveli u Maroku, te da nema razlike u stopama kriminala kod doseljenika iz regije Rifa i onih iz drugih dijelova zemlje. Autori zato zaključuju da ‘osobine društava domaćina bolje nego osobine zemalja porijekla objašnjavaju rasprostranjenost kriminalnog ponašanja unutar etničkih skupina’. Stoga bi ‘uzroke marokanskog kriminaliteta trebalo tražiti u Nizozemskoj, a ne u Maroku’, odnosno upravo na onom mjestu odakle ih je Geert Wilders naumio istjerati.
Rob Svetog Nikole
Posljednjeg dana rujna nizozemska pravobraniteljica za djecu Margrite Kalverboer zatražila je da se prestane s praksom slavljenja nadolazećih praznika uz pomoć prikaze Crnog Petra (Zwarte Piet), odnosno preoblačenja u pomoćnika Svetog Nikole nošenjem kovrčave crne perike i okruglih zlatnih naušnica, te lica obojanog u crno, a usana u crveno. Naslanjajući se na prošlogodišnju preporuku UN-ovog odbora za ukidanje rasne diskriminacije, koji je ocijenio da taj običaj ‘za mnoge ljude afričkog porijekla predstavlja ostatke robovlasništva’, Kalverboer je preporučila da se Crni Petar više ne pojavljuje ni na ulicama, nakon što je praksa lani ukinuta u osnovnim školama. Zagovornici su se digli na zadnje noge i pokrenuli peticiju u obranu Zwarte Pieta, koju je potpisalo deset posto Nizozemaca, dok je Wilders obećao da će donijeti zakon za očuvanje spornog običaja. Oni tvrde da je u pitanju nevina dječja zabava koja korijene vuče iz doba prije kolonijalizma, iako Petrov outfit jasno upućuje na moderniju eru. Inzistiraju i da je Piet crn jer je propao kroz dimnjak, iako mu je crno samo lice, a ne i odjeća. Nizozemska je, inače, jedna od tri evropske države, uz Francusku i Veliku Britaniju, protiv koje je 2013. godine CARICOM, organizacija 15 karipskih država među kojima je i bivša nizozemska kolonija Surinam, najavila tužbu radi odštete za trgovinu robljem u razdoblju od 17. do 19. stoljeća.
