Više od dvije godine apelirate na Vladu da riješi pitanje školske prehrane na sustavan način za svu djecu?
Trenutan sustav školske prehrane je takav da se predviđenim financijskim sredstvima ne mogu pokriti potrebe subvencioniranja prehrane za svu djecu u riziku od siromaštva u Hrvatskoj. Načelno imamo sustav koji detektira problem djece u riziku i imamo određena rješenja, no implementacijski, u stvarnom životu, sustav nije dovoljno učinkovit. Mnoga djeca koja ispunjavaju kriterij za besplatnu školsku prehranu ispadaju iz ovakvog vida potpore i ostaju bez obroka u školi. Imamo ciljani sustav školske prehrane kojim se osigurava pravo na besplatan obrok tek nekoj djeci, a onda i iz tog sustava ispadaju brojna djeca u potrebi.
Politike prema djeci trebale bi iznalaziti rješenja koja su cjelovita, koja u fokus stavljaju dobrobit svakog djeteta i osiguravaju jednake mogućnosti za sve. Zbog toga se zalažemo za univerzalan model školske prehrane u našim osnovnim školama. Takav sustav imao bi višestruke prednosti. Njime bi se svakako izbjegao rizik ispadanja djece u potrebi iz sustava subvencionirane prehrane. Zatim, svako dijete tijekom nastavnog dana imalo bi osiguran nutritivno cjelovit obrok što je nužan uvjet za tjelesno i mentalno zdravlje djece te koncentraciju potrebnu za rad u školi. Smanjile bi se društvene nejednakosti i stigmatizacija djece u školama. Prednost univerzalnog programa školske prehrane ističe se i u europskim dokumentima, posebice aktualnom Europskom jamstvu za djecu. Inicijativom zagovaramo prava sve djece te tražimo sustavno rješenje s državne razine kako bi se mogao kreirati i realizirati održiv model financiranja školske prehrane.
Zbog čega ste ponovno uputili javni apel?
Javni apel uputili smo na početku nove školske godine jer se do sada nije dogodila tražena promjena. Ponovno smo upozorile na alarmantne rizike s kojima smo kao društvo suočeni, a koji vode ka sve većem osiromašenju građana. Trenutna situacija s inflacijom, energetskom krizom, poskupljenjima, posebice školskih potrepština i općenito usluga za djecu i obitelji, kao što su školska prehrana, produženi boravak u školama, dječji vrtići, mnoge obitelji s djecom dovest će u ozbiljne egzistencijalne probleme. To su okolnosti čije se negativne posljedice reflektiraju na život djece. Na takvo stanje nužna je reakcija onih koji upravljaju zemljom. Smatramo da je uz donesene mjere za ublažavanje rasta cijena važno donijeti i mjere koje ciljaju potrebe djece. Besplatan školski obrok je konkretna, direktna i dugoročna mjera.
Zašto planirani model rješavanja školske prehrane još nije implementiran?
Jedno od objašnjenja zašto se program ne implementira je najavljena reforma obrazovanja koja podrazumijeva cjelodnevnu školu, a to uključuje i besplatan obrok u školi. Ono što je problematično u ovakvom objašnjenju jest očekivana realizacija reforme 2027. godine. To pokazuje da djeca nisu u fokusu, da se ne sagledavaju rizici u kojima se ona nalaze sada. Djeca ne mogu čekati pet godina jer ona imaju samo jednu šansu za optimalan razvoj. Također, moram izraziti i skeptičnost prema reformama jer do sada nismo imali iskustvo vidjeti dobru realizaciju reforme u zadanim rokovima.
S kolegicama, Ivanom Dobrotić, Oljom Družić Ljubotinom i Antonijom Petričušić, profesoricama s Pravnog fakulteta, proveli ste krajem prošle godine istraživanje s ravnateljima osnovnih škola u RH po kojem je nekoj djeci školski obrok jedini cjeloviti obrok u danu.
Iako nam je to teško prihvatiti, imamo djecu koja su gladna i kojoj je školski obrok jedini cjeloviti obrok u danu. Pokazatelji nisu dobri. Svako peto dijete u Hrvatskoj živi u riziku od siromaštva, a njih 14.000 evidentirano je u sustavu socijalne skrbi kao korisnici koji žive u dubokom i dugotrajnom siromaštvu. Više od trećine ukupnog broja sve djece od 0 do 18 godina u Hrvatskoj žive u obiteljima kojima ukupni dohodak po članu kućanstva mjesečno ne prelazi 543 kuna. Na ovakve pokazatelje potrebno je reagirati i to konkretnim mjerama. Isticati da su djeca vrijednost, a ne činiti konkretne poteze kojima ostvarujemo dobrobit djece, pokazuje neadekvatnost politika. Uvođenje modela univerzalnog besplatnog školskog obroka bio bi značajan iskorak našeg društva u poštivanju i osiguravanju prava i dobrobiti djece.
