Dokumentarni film "Tvornice radnicima" autora Srđana Kovačevića upravo je osvojio – pored niza ranijih zapaženih nagrada s festivala širom Hrvatske, Italije i Austrije – zacijelo najvrednije priznanje: odbijenicu Hrvatske radiotelevizije. Malo se kad dogodilo da tu čast ponesu kojekakva nekvalitetna djela; samo u novije vrijeme, recimo, prisjećamo se da je jednak cenzorski tretman bio posvećen dokumentarcima Darija Juričana ili "Srbenki" Nebojše Slijepčevića. S nekima legendarnima starijim, bunkeriranim naslovima u vidu, može se tako reći da je HRT-ov programski neizbor za otkup i prikazivanje već etabliran kao zaista pouzdana mjera izvrsnosti u filmu i raznim TV formama.
No to nipošto nije slučajna ni nesistematična praksa, nego mukotrpno njegovan sustav vrijednosti, kao što će nam potvrditi najnovije smjernice programskih potreba u HRT-ovoj proizvodnji audiovizualnih djela, a kojima se tamošnji umovi ravnaju valjda i pri nabavci vanjske produkcije. Prema tome dokumentu od sredine prosinca, očito veoma eksplicitnom, prosječan gledatelj "voli heroje, ne antiheroje i ambivalentne likove, želi eskapizam, a ne socijalnu kritiku (osobito ako je na njoj fokus u dramskim sadržajima), prihvaća sadržaje koje može usporediti sa svojim iskustvom, želi gledati 'serije nade' uz koje je 'lakše suočavanje sa stvarnim životom' i voli gledati reality showove".
Točnije kazano, citirali smo izvatke iz pisma strukovnih udruga koje su izrazile "krajnju zabrinutost" smjernicama programskih potreba: Društva hrvatskih filmskih redatelja, Hrvatskog društva filmskih djelatnika, Hrvatske udruge producenata, Saveza scenarista i pisaca izvedbenih djela. Ako im je vjerovati, a primjećujemo da nema demantija s Prisavlja, javna radiotelevizija otpočela je i s ciljanim rušenjem prosjeka inteligencije svoje publike, pošto je dosad to provođeno više mimo službenih polazišta. Nadalje, struka uočava da je predstavljena uređivačka politika usmjerena prema opisanoj ciljnoj skupini, i kao takva je "komercijalno, a ne javno orijentirana", što se pak kosi i sa Zakonom o HRT-u i s EU-regulativom.
Da se ne zaboravi, smjernice odudaraju i od generalnih odrednica navedenih u Analizi medijskog sektora RH, u izvedbi Ministarstva kulture, objavljenoj prije nepuna tri mjeseca. Pritom u ministarstvu, sektorski nadležnom i za HRT, priznaju da su se rezultati tog javnog servisa "dosad gotovo isključivo prikazivali izmjerenom gledanošću i slušanošću", jer nikad nije organizirano i "mjerenje koje bi pokazalo dojam u javnosti o HRT-ovim javnim uslugama, osobito u pogledu razumijevanja misije i vrijednosti te ostvarene vjerodostojnosti". No, sudeći po gorespomenutim smjernicama, prisavsko vodstvo najednom raspolaže takvim dojmom, što znači da je publici uzeta statistički neupitna mjera, ili da nas opet gadno varaju.
Ipak, ne treba očekivati od ministrice Nine Obuljen Koržinek da brže-bolje preuzme uvid u rezultate pretpostavljene ankete među gledateljima HRT-a, ili da ih zajedno u cijelosti podastru svima nama. Skeptici će zato nastaviti sumnjati u valjanost takvog pregleda stanja, nagađajući da istinski upliv gledateljstva na kreiranje programa nije tako značajan ni egzaktan, jer nije valjano ni zabilježen. Menadžmenti i uredništva javne radiotelevizije, birani po nametljivoj stranačko-političkoj volji saborske većine, s tek alibi-minimumom demokratskog odlučivanja zaposlenih na Prisavlju, nastavit će s unapređivanjem prakse odstranjivanja informativne i umjetničke kvalitete iz programa.
