Braća
Za početak, Zoran Mamić. Dok se evropska nogometna elita – zapravo, preprodavači tuđih vještina – svađa oko stvaranja novog nogometnog natjecanja, takozvane superlige koja bi funkcionirala kao zatvorena zajednica najbogatijih klubova, hrvatska nogometna krema razmišlja gdje će služiti zatvorsku kaznu. Poznat je izbor Zdravka Mamića, vodećeg hrvatskog preprodavača igrača, on je odavno zbrisao u Bosnu i Hercegovinu i otamo urla od muke, nemoći i bijesa. Sada mu se, da parafraziramo rečenicu iz spota druge poznate hrvatske nogometne braće, pridružio i njegov brat Zoran, također. Zoran je divan čovjek, sušta suprotnost bratu, iako je po svemu isti: dok je Zdravku žila na vratu vječno nabrekla, on je tih, miran i naizgled civiliziran, a opet, među njima nema bitne razlike. Eto, Zdravko je urlao iz Međugorja na sve i svakoga. Zoran je smireno poručivao iz Zagreba kako nema namjeru bježati, nego će odslužiti kaznu i nastaviti živjeti normalno. Onda je počeo jako često putovati, izgledalo je kao da mu je pravomoćnost presude aktivirala želju za skitnjom. Uredno se nakon povremenih izbivanja vraćao u Hrvatsku, sve kao da se čudi sumnjama u njegovu spremnost za utamničenjem. Na koncu, zbrisao je u Bosnu i Hercegovinu te objavio kako će zatražiti da ondje služi kaznu. Ali, veli on, nije pobjegao, nego će iskoristiti prava koja mu proizlaze iz dvojnog državljanstva, a i on ga, dakako, ima. I tako, krema hrvatskoga nogometa, krema nacionalnog nogoloptačkog ponosa, truli s one strane nekad meke, nekad čvrste granice i čeka konačne pravosudne odluke. O tome gdje smije izdržavati kaznu. A možda se nadaju i spasonosnom uklizavanju Ustavnoga suda koji je već spasio Branimira Glavaša. Zdravko je, ako ste zaboravili, osuđen na šest i pol, a Zoran na četiri godine i osam mjeseci zatvora.
Unuk
Lovro Kuščević nije osuđen, ali jest blizu optužnice. Ovoga je tjedna objavljeno da je USKOK okončao godinu i pol dugu istragu protiv njega i petero suradnika, pomagača, istomišljenika, sličnomišljenika, nazovite to kako hoćete. Tereti ih za zloupotrebu položaja i ovlasti, sve u korist Kuščevića i njegove obitelji. Sada je stvar obavijena velom proceduralne tajnovitosti, USKOK odlučuje hoće li podići optužnicu, a mi odlučujemo podsjetiti da je Kuščević bio ministar uprave kojeg je podržavao Andrej Plenković. Bio je i politički tajnik HDZ-a. Dobro, ako vas zanima politika, vjerojatno znate, ako vas ne zanima, ovo i ne čitate, ali svejedno, lijepo je podsjetiti na čovjekovu biografiju dok čeka konačnu odluku o optužnici. S pogledom na djedovu sliku. Ili pradjedovu.
Kolone
U Jasenovac ove godine idu tri kolone – u jednoj će biti predstavnici manjina, drugu će predvoditi Andrej Plenković, treću Zoran Milanović. Predstavnik židovske zajednice Ognjen Kraus rekao je na N1 da su se predstavnici naroda žrtava dogovorili zajedno ići u Jasenovac, jer je premijer odbio ići s Milanovićem. I označio je Plenkovića kao krivca za takvo stanje. Ubrzo se oglasilo Ministarstvo kulture. Našlo se pozvanim odlučno odbaciti "bilo kakve neutemeljene interpretacije epidemiološkim okvirom zadanog protokola. Smatramo da je na taj dan važno prisjetiti se žrtava i zločina ustaškog režima", priopćilo je ministarstvo Vlade koja ne smatra važnim ukloniti ploču s ustaškim pozdravom. Nije to sve! Kažu da ih je iznenadio Kraus. "Iznenađeni smo izjavama dr. Krausa (predsjednika Koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj) koji prošlih godina, nažalost, nije sudjelovao na zajedničkim komemoracijama unatoč pozivima koji su mu upućivani, stoga nije korektno danas žaliti što nema zajedničke komemoracije i to zbog epidemioloških uvjeta, a nikako zbog ičijeg odbijanja da sudjeluje", tvrdi Ministarstvo kulture. Šteta što se Ministarstvo obraća u monološkoj formi. Baš bi ga bilo zgodno zapitati koji su epidemiološki okviri važili za neke druge događaje u kojima smo gledali gomile hrvatskih muževa natiskanih jedne do drugih.
Podrška
Vili Beroš, liječnik i ministar, čini se čovjekom široke ruke. Čim se Ministarstvu zdravstva približi neka ne baš poznata tvrtka s nimalo respektabilnim referencama, on se potrudi usrećiti je milijunskim poslovima. U IT sektoru. Neke je, tako, dao firmi u vlasništvu svoga prijatelja koji ga je fotografirao tokom predizborne kampanje, neke je povjerio tvrtki koja se bavi cvjećarstvom, uređivanjem svadbenih salona i sličnim djelatnosti tijesno povezanima s informatikom, a jedan je htio dati lani osnovanoj kompaniji bivšeg HDZ-ova ministra Nevena Ljubičića, pa je odustao kada su mediji počeli pisati o tome. Uz to, resor mu postojano tone, dugovi prema veledrogerijama, krize i čuda kojekakva i svakojaka, SDP najavljuje pokretanje inicijative za opoziv, ali saborska će većina, obećava njezin veliki meštar Andrej Plenković, ostati čvrsta i nepokolebljiva u uvjerenju da je Beroš najbolje što se može imati na čelu zdravstva.
Oteto
Ima li smisla objašnjavati zašto nam je, kad smo pročitali žalopojku Jadranke Kosor adresiranu na bučnog susjeda s kata poviše, na um palo ono oteto-prokleto?
Kraj
Hoće li naredni izbori značiti konačan kraj SDP-a, stranke lažne nade? Da, ako je suditi po stanju u Zagrebu gdje je pak, kako se piše, u socijaldemokratskim redovima toliko rasulo da je Ivan Račan na Facebooku napisao: "Zagreb, Mjesna organizacija Stenjevec, ogranak Malešnica – Znate ikoga tko želi podržati SDP?" Kasnije je pokušao objasniti da je pozivao zainteresirane za lijepljenje plakata i dežuranje na štandovima, ali iz mjesnih odbora stižu informacije da SDP-ovci na terenu nemaju dovoljno ljudi. Kako postojalo, tako i propada.
