U novu godinu novinarska profesija ulazi s teretom Lex AP-a i pod dugogodišnjim pritiskom SLAPP tužbi, dok se usvojena anti-SLAPP direktiva ne primjenjuje. Očekuje se i odavno potreban novi Zakon o medijima, a tu je Europski akt o slobodi medija koji novinarstvu u hrvatskim prilikama donosi olakšanje i koji se unatoč sporoj saborskoj proceduri do kolovoza mora implementirati. O slobodi govora, moći i nemoći medija, slobodi i zaštiti novinara razgovarali smo s Majom Sever, dugogodišnjom novinarkom HRT-a, predsjednicom Sindikata novinara Hrvatske (SNH) i Europske federacije novinara (EFJ).
Sloboda medija u Hrvatskoj godinama se urušava, sve više jača utjecaj društvenih mreža. Gube li provjerene informacije i objektivno izvještavanje u javnom interesu bitku sa senzacionalističkim i populističkim naslovima? Kako se hrvatsko novinarstvo drži?
Znamo da nam je sve teže i da smo sve slabiji, konstantno smo pod političkim pritiskom, utjecajem oglašivača, nereguliranog odnosa s društvenim mrežama, a izuzetno je popularno, što čini većina političara, uperiti prst u novinare i novinarstvo. Narativ "mediji su krivi" raširio se ne samo među populistima nego i među građanima. Najlakše je reći "eh, ti mediji" i pljunuti novinara. Ključni je trenutak općedruštvene, ne samo političke zajednice, da svi zajedno prepoznamo važnost medija i važnost novinarstva. Hajdemo ne govoriti o medijima, govorimo o novinarstvu, da novinari mogu slobodno raditi u skladu sa svojim profesionalnim regulama, etičkim kodeksom. Želimo li da naši građani imaju informacije koje prikupljaju, obrađuju i publiciraju ljudi koji su za to školovani, koji imaju svoj regulativni okvir, etički, novinarski kodeks, ili želimo da to bude bujica, stihija koju jednostavno nanose algoritmi kako kome odgovara.
Već se suočavamo sa situacijama da tekstovi pojedinih medija koji ih plasiraju na društvenim mrežama, recimo na Facebooku, budu uklonjeni iz neobjašnjivih razloga. I kad se ukloni nekoliko tekstova, taj medij gubi vidljivost na društvenoj mreži, pada čitanost cijelog portala, pada prihod cijelih novina i na kraju se to odražava na novinare i na njihova radnička, materijalna i profesionalna prava. Nadležne europske institucije pokušavaju stvoriti regulaciju po kojoj društvene mreže ne bi imale pravo uređivačke politike koja zapravo ruši tu važnost medija, odnosno novinarstva. Smatram da je baš sad novinarstvo važno, da je sad kad društvene mreže jačaju svoj nekontrolirani utjecaj, kad institucije poput škole gube snagu, odgovornost novinarstva izuzetno potrebna. Zato moramo jačati profesionalizam, kvalitetno novinarstvo, pronaći put samoregulacije kako bismo ojačali uvjerljivost i relevantnost.
Svatko je u klopci
Nesigurnost novinara i medija pogoršava i financijska ovisnost o političkim strukturama. Često čujemo kako smo svi na slobodnom tržištu, pa kako tko prođe.
Ministrica nikad nije stala u obranu novinara. Novinari su s njene adrese u Runjaninovoj samo prozivani, napadani. I tako dođemo, malo-pomalo, potiho, do ozbiljnog zarobljavanja medija sličnog onom u Mađarskoj
U našem medijskom prostoru, u medijskom prostoru svake europske zemlje, pitanje financiranja medija je nerješivo. Mediji ovise o javnim sredstvima, ili s nacionalne razine, ili od političara na lokalnoj razini. Nema lokalnog medija čiji opstanak ne ovisi o sredstvima iz jedinica lokalne samouprave. Ako tražimo neovisnost, kako nam kažu na slobodnom tržištu, uvijek neki Agrokor, Pevec, PPD u određenom trenutku pošalje SLAPP tužbu. Nije da se to može dogoditi, to se već događa. Većina novinara to neće javno reći jer se boji. Ako se pak pojedini mediji uspiju othrvati pritisku javnih sredstava putem financiranja određenih konferencija i europskih projekata, onda su tu ralje oglašivača da priprijete da će povući oglas. Jednostavno, svatko je u klopci.
HRT nije u takvoj poziciji, ali je zapeo u svemu, u vremenu i prostoru, u zakonodavnom okviru. Kakva je situacija iznutra?
Trenutno jedinu mogućnost neovisnog rada mogao bi imati HRT jer je osigurano stabilno financiranje sredstvima građana. Istina, nismo dovoljno neovisni. Funkcija javnog medijskog servisa izuzetno je važna i može pomoći i drugom dijelu medijske zajednice. Hrvatsko novinarsko društvo pri HRT-u, i radijskog i televizijskog ogranka, i većina naših sindikata godinama upozoravaju na alarmantno urušavanje neovisnog i profesionalnog rada koje se ne zaustavlja. Velik dio preplate građana ne ostaje na HRT-u, ulaže se u razvoj nezavisne produkcije koju HRT po zakonu ima obvezu podržavati. Ali, ta kupovina vanjske nezavisne produkcije trebala bi dosezati samo do 15 posto preplate i temeljiti se isključivo na sadržaju koji ne može proizvesti HRT i koji je od europske vrijednosti. I nitko nema ništa protiv kupovine vanjske produkcije, ali pitanje je je li sve što kupujemo zaista nezamjenjivo, nešto što mi sami ne možemo proizvesti vlastitim snagama. Dugo već svjedočimo i najmu vanjskih tehničkih usluga. Zašto trošimo novac na unajmljivanje resursa koje imamo unutar kuće?! Nažalost, u rukama smo političara. Jesmo li imali slobodu i snagu kad je SDP bio na vlasti, jesmo li se razvili za vrijeme SDP-ove četiri godine? Pa nismo. Je li HDZ mijenjao zakon kao što je obećavao? Nije. Jesmo li u dva mandata ove Vlade osjetili jačanje profesionalizma? Nismo. To je tridesetogodišnji začarani krug. Moramo se boriti da ga prekinemo.
Hoće li novi Europski akt o slobodi medija otvoriti vrata promjenama zakonodavnog okvira i HRT-a?
Hoće, zahvaljujući europskoj regulativi morat će se konačno mijenjati i taj tvrdokorni Zakon o HRT-u. Ali opet, zar nismo mogli sami već donijeti te promjene? U europskom zakonu o medijskim slobodama piše da bi u praksi trebalo osigurati da politika nema utjecaj na uređivački i upravljački menadžment HRT-a, uključujući i odredbu po kojoj se glavni ravnatelj bira jednostavnom političkom većinom u Saboru. Iako rokovi za implementaciju tog zakona polako teku, opet nitko ne najavljuje da će se toga primiti. Ne postoji politička volja da se zaista gradi neovisan javni medijski servis, jer se političke elite jednostavno tako mogu ponašati. Ali, nemojmo sad osuđivati nepoznatog nekog. Postoji nadležno Ministarstvo kulture i medija koje je trebalo pokrenuti promjene u zakonodavnom okviru, a nije.
Po politici dugogodišnje odane Plenkovićeve ministrice Nine Obuljen Koržinek zaključuje se da ona ne haje puno za medije, kao da nisu u njenom resoru? Nikad nije istupila u zaštitu novinara povodom nagomilanih SLAPP tužbi.
Smatram da je u Runjaninovoj ulici, na ploči Ministarstva kulture nadopisano "i medija" samo zato što su te medije morali negdje ugurati. Ministrica najviše svojim radom, odnosno neradom pokazuje da su joj mediji neprijatelji. Nikad nije stala u obranu novinara, dala podršku ljudima koji su pod SLAPP tužbama. Novinari su s njene adrese u Runjaninovoj samo prozivani, napadani. I tako dođemo, malo-pomalo, potiho, onako u rukavicama, do ozbiljnog zarobljavanja medija sličnog onom kakvo je u Mađarskoj.
Odnos ministrice prema medijima najbolje pokazuje činjenica da ključni odjel u državi koji se bavi medijima, a to je odjel u ministarstvu, nema rukovoditelja. Dosadašnja voditeljica prešla je u Agenciju za elektroničke medije, a njen prelazak potvrdio je Hrvatski sabor, odnosno HDZ-ova većina. Inače, uspoređujući taj odjel s drugim odjelima u Ministarstvu kulture i medija, on je i dosad bio potkapacitiran. Prije godinu i pol dana u javnost je procurio prijedlog zakona o medijima o kojem radna grupa u tom trenutku nije ništa znala. Kad smo digli galamu, taj prijedlog je povučen i nakon toga sve do danas vlada apsolutna tišina, ništa nije učinjeno. Kad je prije dva mjeseca ministrica upitana gdje je zakon o medijima, odgovorila je "upravo formiramo radnu skupinu" – godinu dana nakon prethodnog prijedloga zakona. Taj primjer pokazuje potpunu nezainteresiranost nadležnog ministarstva za rješavanje problema novinara, što je zabrinjavajuće. Europski zakon o slobodi medija mora se implementirati do kolovoza 2025. godine, a to znači da se mora pristupiti potpunoj izmjeni medijskog zakonodavstva. Neki prijedlog zakona već je trebao biti u prvom čitanju u Saboru ili je barem trebao biti poslan u javnu raspravu, da bi se sve stiglo uskladiti s domaćim zakonodavstvom do kolovoza, ali od toga nema ništa. Kad tome dodamo anti-SLAPP direktivu koja je stupila na snagu, a ne primjenjuje se, dolazimo do jednog zaključka: ne samo da nema političke volje za poboljšanje položaja našeg novinarstva nego ni nikakvog interesa.
Kao što se populistički govori da su "mediji krivi za sve", tako je popularno reći da "treba ukinuti Novosti", a pritom se ne razmišlja jesu li takvi istupi protuustavni, protuzakoniti, nedemokratski, primitivni. Takvi istupi i napadi neće stati
Zarobljavanje medija
Zašto nema interesa? Mediji su važno društveno polje. Jesu li se mediji toliko predali ili smo toliko ovisni o političarima da im uopće nismo bitni?
Zato što je došlo do zarobljavanja medija. Sjetimo se afere "Mreža" i državnog oglašavanja, kako se to radi. Iako su novinske redakcije zatrpane SLAPP tužbama i neizvjesno je hoće li imati za plaće već sljedeći mjesec, novinari su i dalje najveći korektiv u hrvatskom društvu.
Novinari su godinama vodeći u razotkrivanju koruptivnih afera u Hrvatskoj i onda prošle godine stigne Lex AP koji sputava istraživački novinarski rad. Hoće li mediji biti ušutkani u otkrivanju novih koruptivnih afera?
Novinari su dosad radili posao za koji su djelatnici DORH-a plaćeni. Vladajuća politička elita ne samo da čeka da novinari odustanu sami, iznemogli od silnih napada i podmetanja, nego vrlo uspješno traži način da nam oteža posao i sam opstanak profesionalnih i neovisnih novinara. Koliko god se uspijevamo na europskoj razini izboriti za donošenje određenih regulativa koje osiguravaju slobodan rad novinara, doma dobivamo Lex AP kao dodatni udar. To sve prođe i prolazi i dalje, bez obzira na to što su mediji odigrali bitnu ulogu u otkrivanju afera, ili baš zato. Vjerujem da nećemo posustati.
Novinari su se dokazali u otkrivanju koruptivnih afera, ali su u brojnim slučajevima posustali pred desnim političarima koji šire govor mržnje i netrpeljivost prema drugima i drugačijima: migrantima, stranim radnicima, Srbima... Nedavno su u jednoj HRT-ovoj emisiji srpski kulturni centri proglašeni obavještajnim centrima, bez profesionalne reakcije prisutnog novinara.
Slažem se s vama i mislim da bismo trebali imati dovoljno snažnu medijsku zajednicu, jačati profesionalna, radnička i materijalna prava novinara, koji bi trebali biti dovoljno zaštićeni da mogu biti spremni pravovaljano se postaviti i reagirati u takvim situacijama, da se mogu usprotiviti i postaviti, a ne ostati bez posla ili postati meta strašnih kampanja govora mržnje i prijetnji. Zato smatram da moramo pokazati i razumijevanje, jer vrlo često novinari koji se suprotstave postaju meta napada i govora mržnje, što je nekima teško izdržati, pa ponekad jednostavno ustuknu i ne postave se kako bi trebali. Kad sam radila "Hrvatsku uživo", otvarali smo teme, upozoravali na isključivosti i diskriminaciju u društvu, na govor mržnje, skretali pozornost na slabe i nemoćne slojeve našeg društva, a doživljavali smo takve napade koji su prerasli u organiziranu kampanju govora mržnje protiv nas novinara. Isto tako, složit ćete se da su u većini mainstream medija novinari koji imaju hrabrost i koji su u takvim situacijama spremni reagirati sklonjeni sa strane.
I sami znate što se dešava s novinarima i redakcijama koje stanu nasuprot takvim desnim krugovima. Primjer su vaše Novosti kojima konstantno prijete ukidanjem financiranja, zabranjivanjem, paljenjem. Kao što se populistički govori da su "mediji krivi za sve", tako je popularno reći da "treba ukinuti Novosti", a pritom se ne razmišlja jesu li takvi istupi protuustavni, protuzakoniti, nedemokratski, primitivni, razmišlja se samo o broju klikova u nekoj anketi. To je izuzetno opasno, ali prolazi u javnosti jer je populistički. Takvi istupi i napadi neće stati, važno je ne dopustiti takve protuzakonite i uvredljive napade ni na jedne novine, ni na jednu nacionalnu manjinu, ni na jednu društvenu grupaciju u Hrvatskoj, strane radnike, migrante ili bilo koju drugu manjinsku zajednicu.
