Veliki petak, početak židovske Pashe, Palestinci su bili odabrali za dan prvog u planiranom nizu nenasilnih protesta protiv zabrane povratka izbjeglica protjeranih 1948. godine, kada je osnovana država Izrael. Tridesetak tisuća stanovnika Gaze okupilo se blizu izraelske granice, gdje su mirno stajali ili sjedili, neki su pripremili hranu za piknik. Tjednima unaprijed najavljivalo se da će prosvjed biti nenasilan i govorilo da se njime želi skrenuti pozornost na činjenicu da izraelska vlada uskraćuje pravo na povratak 700.000 palestinskih izbjeglica, iako im je to pravo zagarantirano rezolucijom Ujedinjenih naroda. Serija takvih protesta trebala je kulminirati 14. svibnja, za kada je najavljeno preseljenje američke ambasade u Jeruzalem, koji Palestinci vide kao glavni grad svoje buduće države. Dan kasnije obilježit će se 70. godišnjica palestinskog egzodusa s područja današnjeg Izraela.
Bolnice u Gazi zbog redukcija struje ne rade po 12 sati dnevno, voda je toliko zagađena da se ne može piti, kanalizacija se izlijeva u more, zbog čega su moguće epidemije zaraznih bolesti
Liberalni izraelski komentatori ideju o masovnom nenasilnom prosvjedu pozdravili su kao metodu koja bi mogla predstavljati prekretnicu. No manje optimistični među njima predmnijevali su da će izraelska strana uzvratiti nasiljem, s obzirom na to da drugačije ne zna. Tome u prilog išla su i upozorenja iz izraelskih obrambenih krugova u kojima su se najavljivale palestinske žrtve, a iz istih krugova tvrdilo se i da je organizator prosvjeda Hamas, što je trebalo poslužiti kao apriorno opravdanje za eventualnu nasilnu intervenciju. Na portalu Al-Monitor izraelski novinar Ben Caspit napisao je da je izraelska vojska nagađala da će Hamasovi borci u prve redove blizu ograde isturiti žene i djecu i eksplozivom razvaliti ogradu, nakon čega će tisuće Palestinaca nahrupiti u Izrael, na što bi oni bili prisiljeni reagirati posvemašnjim krvoprolićem.
Prosvjed je završio tako što su izraelski vojnici ubili 17 nenaoružanih civila, pri čemu je na gotovo 800 ljudi pucano iz vatrenog oružja. Na snimkama koje su se pojavile na internetu vidljivo je da su izraelski snajperisti pucali čak i na civile koji su se u trku udaljavali od granice, pa su Ujedinjeni narodi i predstavnici Evropske unije zgroženo zatražili ‘neovisnu istragu’, no nju su Sjedinjene Države promptno blokirale, a izraelska vlada s gnušanjem odbacila. Ministar obrane Avigdor Lieberman izjavio je da je sve prošlo u najboljem redu i da bi vojnici trebali dobiti medalje za svoje uzorno ponašanje. Navikla na činjenicu da se Palestince može nekažnjeno ubijati kao muhe, međunarodna je zajednica već za koji dan utonula nazad u rutinu, pomirena sa saznanjem da, uz sva ostala prava koja su im uskraćena, Palestinci u ‘jedinoj demokraciji na Bliskom istoku’ nemaju pravo ni na nenasilni prosvjed.
Bio je to jedan u nizu događaja koji su se posljednjih mjeseci zlokobno okupili na hrpu najavljujući novu etapu iznimno crnih dana za Palestince. Palestinska područja, naime, već su neko vrijeme u stanju izrazite ekonomske krize koja prijeti da preraste u punokrvnu humanitarnu katastrofu. To se naročito odnosi na 1,8 milijuna stanovnika Pojasa Gaze koji su podvrgnuti dvostrukoj blokadi, onoj izraelskoj koja je započela još 2007. godine, kao kolektivna kazna nakon Hamasovog preuzimanja kontrole nad Pojasom Gaze, kao i onoj Palestinske samouprave koja je nešto novijeg datuma, ali istog motiva.
Humanitarnoj krizi doprinijet će i niz recentnih odluka američke vlade. Lanjskog prosinca Trumpova je vlada uskratila 65 milijuna dolara namijenjenih unwra-i, a najavljuje se i donošenje zakona kojim bi se ukinula financijska pomoć putem State Departmenta
Cilj izraelske ekonomske blokade doslovno je izgladniti stanovnike Gaze kako bi ih se time prisililo da se odreknu Hamasa. UN-ove agencije javljaju da se na tom području bliži potpuni ekonomski kolaps: medicinske zalihe kritično su se smanjile, bolnice zbog redukcija struje ne rade po 12 sati dnevno, voda je toliko zagađena da se ne može piti, a kanalizacija se izlijeva u more, zbog čega su moguće i epidemije zaraznih bolesti.
Hamas je nestašici hrane i lijekova nekoliko godina odolijevao oporezivanjem robe koja se iz Egipta krijumčari u Gazu, no nakon što je 2013. došao na vlast, egipatski predsjednik Abdel Fatah al-Sisi zatvorio je jedini granični prijelaz Rafu, zbog čega se značajno smanjio protok robe. Izrael je pak započeo milijardu dolara vrijedan projekt izgradnje betonsko-elektronske podzemne barijere koja bi trebala začepiti krijumčarske tunele prema Gazi.
Palestinska samouprava na čelu s predsjednikom Mahmudom Abasom, koja od 2007. upravlja samo Zapadnom obalom, također na Hamas vrši ekonomski pritisak ne bi li ga time prisilila da joj ponovno prepusti ovlasti. Osim što je prošle godine obustavila plaćanja za gorivo koje se koristi u elektranama u Gazi, Palestinska je samouprava drastično smanjila plaće javnim službenicima u Gazi koji su administrativno ostali njezini zaposlenici.
Nadolazeća socijalna bomba prisilila je u listopadu prošle godine Hamas za pregovarački stol, gdje je osnovana vlada nacionalnog jedinstva i dogovoreno da će se započeti s procesom pomirenja. No stvar je propala kada se dogodila pat-pozicija u kojoj je Hamas odbio Palestinskoj samoupravi prepustiti sakupljanje poreza u Gazi dok se ne isplate plaće javnim službenicima, dok ova odbija isplatiti plaće dok joj Hamas ne prepusti sigurnosne ovlasti.
Krajem ožujka Palestinska je samouprava donijela prijedlog proračuna koji nije dizajniran na način da uključuje financijsku integraciju Gaze, što je shvaćeno kao pokazatelj da Abasova vlada nije ozbiljna u vezi procesa pomirenja. Nešto ranije dogodio se i neuspjeli atentat na palestinskog premijera Ramija Hamdalaha i šefa obavještajne službe Madžida Faradža, za koji Palestinska samouprava sumnjiči Hamas.
Pokušaj atentata bio je, po svemu sudeći, zadnji čavao u lijes pokušaja pomirenja Fataha i Hamasa, pri čemu obje strane uslijed dramatičnih zbivanja proživljavaju i unutarnja trvenja. Mahmud Abas je, naime, 82-godišnjak narušenog zdravlja, pa se recentna šuškanja o tome kako se sprema podnijeti ostavku shvaćaju ozbiljno. Abas pritom lobira da ga naslijedi bivši zapovjednik oružanog krila Fataha Mahmud al-Aloul, koji je lani postavljen na specijalno za njega izmišljenu funkciju potpredsjednika stranke. Al-Aloulov konkurent trebao bi biti bivši visoki dužnosnik Fataha Muhamed Dahlan, koji trenutno živi u Gazi. Budući da je Dahlan popularniji od Abasovog izabranika, sva je prilika da Abasov plan o glatkom prijenosu vlasti na svog čovjeka neće proći bez otpora.
Defetistički je navodno raspoložen i u veljači izabran vođa Hamasa u Gazi Jahja Sinvar. Iako jedan od utemeljitelja vojnog krila Hamasa, Sinvar je već prošle godine počeo pokazivati volju da postigne sporazum s Abasom i Palestinskoj samoupravi prepusti civilnu kontrolu nad Pojasom Gaze. No tome su se usprotivili još veći tvrdolinijaši od njega, isti oni koje se sumnjiči za neuspjeli atentat na palestinskog premijera i šefa obavještajne zajednice, između ostalog i zato što je proces pomirenja implicirao i djelomičnu demilitarizaciju, odnosno razoružavanje Hamasa, čije vojno krilo Izrael procjenjuje na oko 30.000 boraca.
Ekonomskoj odnosno humanitarnoj krizi doprinijet će i niz recentnih odluka američke vlade koje se odnose na financijsku pomoć Palestini. Jedna od najdrastičnijih ona je iz prosinca prošle godine, kada je vlada Donalda Trumpa uskratila 65 milijuna dolara namijenjenih UN-ovoj agenciji za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNWRA), koja se s 30 posto svoga proračuna oslanja upravo na donacije SAD-a.
UNWRA je osnovana 1948. godine i otada se bavi financiranjem hrane, zdravstva, školstva i drugih vitalnih usluga za palestinske izbjeglice u Gazi i na Zapadnoj obali te u Jordanu, Libanonu i Siriji. Prošle godine vlada SAD-a UNWRA-i je donirala 360 milijuna dolara, no ove godine, na inicijativu američke ambasadorice u UN-u Nikki Haley, prva rata od 125 milijuna dolara je prepolovljena. Haley je tražila da druge zemlje nadoknade ono što Amerika uskrati, no to se nije dogodilo, osim što je 15 vlada agenciji odmah uputilo cjelokupni godišnji iznos svojih donacija, u nadi da će se time amortizirati posljedice američkih rezova.
Ideju o uskraćivanju humanitarne pomoći Haley je dobila od notornog američkog ‘jastreba’ Johna Boltona, američkog predstavnika u UN-u u vrijeme Georgea W. Busha kojega je Trump nedavno imenovao svojim savjetnikom za nacionalnu sigurnost. Odluka je donesena kao odmazda za činjenicu da je palestinska vlada u UN-u progurala dvije rezolucije kojima se osuđuje Trumpova odluka da se američka vlada preseli u Jeruzalem. Pozdravio ju je izraelski premijer Benjamin Netanjahu, kojeg nervira činjenica da UNWRA održava na životu palestinske izbjeglice koje bi mogle zatražiti pravo na povratak.
Iz UNWRA-e su javili da je nova američka politika uzrokovala najveću krizu u kojoj se ta agencija našla u posljednjih 70 godina te da će zbog manjka od 300 milijuna dolara biti u stanju obavljati samo bazične usluge i to samo do kraja lipnja ove godine.
Desetkovanje UNWRA-e samo je dio sveobuhvatne promjene u sustavu američke vanjske pomoći, zbog koje bi mogle stradati i druge ugrožene zemlje. Prema novoj paradigmi, američka će vlada kroz UN-ove agencije potpomagati samo one zemlje koje u tom tijelu ‘ne glasaju protiv američkih interesa’. U tajnom dokumentu koji je nabavio magazin ‘Foreign Policy’ tako se navodi i primjer Iraka, koji u UN-u glasa protiv SAD-a u 60 posto slučajeva, iz čega slijedi da će i toj zemlji koju je Amerika razorila i okupirala biti uskraćena financijska pomoć. Revidirat će se financiranje programa razvoja, infrastrukture, energije i drugih projekata koji se u mekoj diplomaciji smatraju korisnima za smanjenje uvjeta za bujanje radikalizma.
Osim obustave financiranja UNWRA-e, američka je vlada najavila i donošenje zakona kojim bi se ukinula financijska pomoć palestinskim područjima putem State Departmenta, a čiji je planirani iznos za ovu godinu 215 milijuna dolara. Predlagatelji zakona pozvali su se na činjenicu da palestinska vlada iz tog fonda potpomaže obitelji Palestinaca koji su izvršili terorističke napade u Izraelu. No u tom paketu smanjit će se i sredstva za programe kao što je mreža bolnica u Istočnom Jeruzalemu u kojima se vrše usluge inače nedostupne igdje u Pojasu Gaze ili na Zapadnoj obali.
Zbog svega ovoga predstavnici Evropske unije u nekoliko su se navrata sastali ne bi li pokušali ublažiti posljedice ovih za Palestince kritičnih američkih odluka. No budući da zasad nisu objavljena nikakva konkretna rješenja, izvjesno je da će se obistiniti upozorenja evropskih dužnosnika da će nadolazeći svibanj u Palestini biti ‘mjesec nasilja’.
