U utorak, 10. listopada ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak obišla je u zagrebačkoj Osnovnoj školi Julija Klovića jednu od radionica u sklopu projekta ProMikro, na kojoj su se nastavnici učili koristiti micro:bit računala. Ta radionica dio je projekta koji je osmislio i vodi Institut za razvoj i inovativnost mladih (IRIM) poduzetnika Nenada Bakića, u suradnji s Ministarstvom obrazovanja i Carnetom, a jedan od ciljeva mu je da svaki učenik šestog razreda osnovne škole na godinu dana zaduži po jedno mikroračunalo. Bakićev institut, inače službeni partner nositelja licence micro:bit računala, globalne Micro:bit zaklade, pobrinuo se, između ostalog, za edukatore učitelja, a njihov rad financira Hrvatska udruga poslodavaca. Prva računala ‘besplatno’ je distribuirala državna Hrvatska pošta, dok im Ministarstvo daje bezrezervnu podršku.

Ministrica Divjak iskazala je na Facebooku ogorčenje nad ‘zlonamjernim insinuacijama’. Iako nije spominjala izvore ‘zlonamjernosti’, poprilično je jasno da je, među inim, mislila i na naš novinarski upit

Ministrica Divjak posjetila je tog dana prvu fazu projekta, edukaciju učitelja na specifičnim micro:bit računalima, koje je dobavio institut IRIM, a u drugoj fazi svi će učenici spomenutih razreda početkom studenoga dobiti mikroračunala zahvaljujući Carnetovom javnom natječaju u vrijednosti od 4,8 milijuna kuna s PDV-om, koji je raspisan koncem kolovoza. U Hininoj vijesti o ovom događaju, koja i dalje stoji na stranicama Ministarstva znanosti i obrazovanja, doslovno piše kako će se preko Carnetovog natječaja nabaviti računala ‘micro:bit za sve škole u Hrvatskoj’.

Ostavimo li po strani činjenicu da je možda riječ o omašci autora Hininog teksta i, ukoliko se radi o krivom navodu, poprilično nedopustivom previdu Ministarstva jer se radi o jednoj od rijetkih informacija o ovom projektu na njihovim službenim stranicama, citat o nabavi računala ‘micro:bit za sve škole u Hrvatskoj’ nije jedina sugestija o namjeri da se škole opreme upravo tim tipom mikroračunala, koji proizvodi točno određeni proizvođač, britanska kompanija Premier Farnell, u suradnji s BBC-jem.

Nedugo nakon što su početkom rujna na konferenciji za medije Bakić i partneri iz države najavili provođenje ProMikro projekta, na internetu su se pojavile sumnje da Carnetov natječaj za nabavu mikroračunala izgleda kao da su specifikacije preslikane iz brošure BBC-jeva micro:bita i da neke od značajki, poput veličine traženog uređaja, onemogućuju prijavljivanje konkurentskih proizvoda koji nadilaze dimenzije propisane u natječaju. Takvi navodi obznanjeni su zbog činjenice da nigdje u natječaju ne piše kako se traži specifični oblik micro:bit tehnologije. Štoviše, u natječaju se navodi ‘nabava edukativnih mikroračunala’, kakvih na tržištu ima još pored micro:bit proizvoda. Ministarstvo je zbog takvog slijeda događaja tijekom rujna dobilo novinarske upite različitih medija, u kojima ih se pita da razjasne te dileme. Resor ministrice Divjak i Carnet, međutim, na početku su prešućivali upite, da bi potom odgovarali kako ništa ne mogu komentirati zato što je ‘natječaj u tijeku’. U isto vrijeme provoditelj natječaja Carnet na svojim je stranicama objavio ‘poziv za iskazivanje interesa za sudjelovanje osnovnih škola u projektu ProMikro’, na kojem se sve zainteresirane prosvjetne radnike koji žele proučiti edukacijske materijale upućuje na stranicu koju je izradio partnerski Bakićev IRIM, s detaljnim uputama za korištenje isključivo micro:bit računala.

Pored niza nepoznanica koje spomenuta tijela javne vlasti nisu razjašnjavala, problem je bio i u činjenici što na službenim stranicama Ministarstva i Carneta ne postoje detaljnije informacije o ovom javno-privatnom partnerstvu, mimo novinskih izvještaja o tome da kreće edukacija učitelja, da je natječaj raspisan, da će projekt pokrenuti revoluciju u školama i da će, riječima glavnog direktora Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Davora Majetića, financijera Bakićevih edukatora, ova tehnologija pokrenuti stvaranje ‘radnika novog doba’ i ‘konkurentne radne snage’.

U nedostatku informacija iz spomenutih državnih tijela nametala su se sasvim logična pitanja. Na primjer: Ako prva faza u prvoj polovici listopada podrazumijeva početak edukacije više od dvije tisuće učitelja na specifičnoj micro:bit tehnologiji, zašto bi se školarcima za dva tjedna dostavljala (sasvim) drugačija mikroračunala? No onda smo prije dva tjedna doznali da se na Carnetov natječaj jedini javio Premier Farnell, tehnološka kompanija iz Velike Britanije koja je ekskluzivni proizvođač i distributer micro:bit računala. Proizvodi ih uz isključivu dozvolu nositelja licence, Mikro:bit zaklade, čiji je hrvatski i regionalni partner Nenad Bakić u isto vrijeme inicijator i voditelj ProMikro projekta, za čije se potrebe raspisuje natječaj.

Zbog navedenih činjenica Novosti su u ponedjeljak, 9. listopada, dan prije nego što je ministrica obišla spomenutu radionicu za educiranje učitelja u korištenju micro:bit računala, poslale upit Ministarstvu. Tražili smo očitovanje o takvom tijeku natječaja kao i komentar na otprije publicirane sumnje da je cijela priča podešena za specifični oblik tehnologije, iako je nominalno riječ o ‘otvorenom natječaju’ za razne tržišne takmace. Umjesto konkretnog odgovora ponovljeno nam je, međutim, da ‘ne mogu ništa komentirati dok je natječaj u tijeku’, ali je ministrica Divjak istoga dana objavila post na svojem Facebook profilu u kojem je iskazala ogorčenje nad ‘zlonamjernim insinuacijama’ koje blate Nenada Bakića i njegov filantropski projekt u javnim školama. Iako nije spominjala izvore ‘zlonamjernosti’, poprilično je jasno da je, među inim, ministrica mislila i na naš novinarski upit. Osim što je riječ o skandaloznom ponašanju nositeljice visoke javne funkcije – jer je umjesto konkretnog odgovora kukavički odlučila lijepiti etikete i propisivati kako će se mediji baviti potrošnjom javnog novca – ministrica je napisala i jednu neistinu, koja će se u narednim danima obilato ponavljati: da Novosti sugeriraju kako je glavni problem ovog natječaja Nenad Bakić, a ne cijeli postupak za koji je prije svega odgovorno njeno ministarstvo.

Jer, kao što se moglo vidjeti u naknadno objavljenom tekstu iz Novosti, jasno smo zbog navedenih dilema, šutnje institucija i netransparentnosti postupka problematizirali natječaj koji je raspisao Carnet uz amenovanje ministarstva Blaženke Divjak, a ne Bakića. Potonji u ProMikro projektu sudjeluje kao njegov nositelj te je u tekstu spomenut zbog činjenice da je neosporni partner Micro:bit zaklade koja drži prava nad istoimenim uređajima, koje pak uz njihovu dozvolu proizvodi i distribuira jedina kompanija koja se javila na natječaj. Spomenuli smo ga potom i zbog činjenice da je Vlada donirala njegov projekt kroz oprost PDV-a, dok drugim inicijativama to nije napravila. Zbog navedene kronologije ove priče i potpune informacijske blokade iz Ministarstva, u tekstu smo konstatirali i da se ovakvim raspletom događaja pospješuju otprije publicirane sumnje da natječaj ide u korist određene tehnologije, dok je diskriminatoran prema nekim konkurentskim proizvodima.

Nigdje, međutim, nije napisano da Bakić, njegovi partneri iz Micro:bit zaklade ili sama tvrtka Premier Farnell namještaju natječaj, kao što nije napisano ni da Bakić profitira od uvoza micro:bit tehnologije. Unatoč tome, narativ o Novostima koje napadaju ‘filantropa Bakića’ i rade na podrivanju ‘jedinog pozitivnog projekta u hrvatskom školstvu’ – produciran prvi put u Facebook poruci ministrice Divjak – postao je opće mjesto kritički intoniranih napisa na društvenim mrežama i u ponekim medijima, dok je veći dio mejnstrim medija, nekritički naklonjenih ovoj inicijativi, krotko prešutio cjelokupnu priču. Dominantni napadi na društvenim mrežama, po uzoru na ministricu, događali su se dok tekst još nije ni bio na kioscima.

Kada je naš tekst izašao, iz Ministarstva su poslali reagiranje koje objavljujemo u ovom broju, a na sve naše dodatne upite o projektu nastavili su šutjeti, odnosno poslali su nam još jednom tekst iz svojeg reagiranja kao odgovor na te upite. Ničim se nisu osvrnuli na činjenicu da je Carnetov natječaj bio skrojen po mjeri micro:bit računala i samo su ustvrdili da nije bio netransparentan. Kao dokaz toga naveli su da je natječaj, kao i svaki drugi veće vrijednosti, imao prethodno savjetovanje sa zainteresiranom javnošću, u kojem je bilo tko, pa tako i drugi dobavljači, mogao tražiti promjenu suviše sugestivnih specifikacija. U tom postupku jedini se javio upravo Nenad Bakić, predlažući da se u natječaj uvedu još dvije mjere za povećavanje bodova svim potencijalnim ponuđačima. Jedan Bakićev prijedlog bio je da postoji ‘nativno (posebno njemu prilagođeno) programsko okružje u blokovskom programskom jeziku za barem jedan od široko korištenih programskih jezika kao što su Python, Java Script i slično’, a drugi da ‘postoji javno dostupan website na hrvatskom s uputama za korištenje, programima i praksama’. Ministarstvo je odbilo prvi Bakićev prijedlog, doslovno tvrdeći kako bi njegovo prihvaćanje ‘onemogućilo sudjelovanje većeg broja potencijalnih ponuditelja i time narušilo načelo jednakog tretmana’, dok je prihvatilo njegov prijedlog o internetskoj stranici na hrvatskom jeziku. To, drugim riječima, znači da je Nenad Bakić i doslovno sudjelovao u krojenju Carnetovog natječaja prema specifikacijama micro:bit računala koje zagovara.

Ni na naš upit Ministarstvu da komentira činjenicu da je nositelj projekta ProMikro predlagao specifikacije koje dodatno dovode u nepovoljan položaj veći broj ponuditelja, a idu na ruku određenoj tehnologiji, nismo dobili odgovor. Štoviše, Bakić nije samo predlagao natječajne uvjete nego ih je i proizvodio. Njegov drugi prijedlog, koji je Ministarstvo uvrstilo u natječaj, o tome da za traženi proizvod mora postojati web-stranica s uputama na hrvatskom jeziku, također ne mogu zadovoljiti neki od srodnih konkurentskih proizvoda, ali micro:bit može, upravo zahvaljujući Bakiću. Naime, Bakić je osobno prevodio i administrirao službenu stranicu s uputama za korištenje micro:bit tehnologije na hrvatskom, i to s pozicije nositelja projekta za koji se raspisuje natječaj.

Nisu Novosti bile jedini mediji koji je od državnih tijela tražio informacije o partnerstvu s Bakićem u uvođenju specifičnog oblika edukacije u javne škole. Naime, odgovore na svoja pitanja tjednima je od Ministarstva tražio i portal Faktograf.hr, o čemu je pisao prošlog tjedna. Također, kada je u utorak, 10. listopada ministrica Divjak posjetila spomenutu radionicu, kolega s portala Forum.tm pitao ju je da li joj je kao ministrici znanosti i obrazovanja normalno da nastavnici i profesori volontiraju na ProMikro radionicama. Umjesto konkretnog odgovora, ministrica je više-manje sažela dosadašnju komunikaciju s javnošću, poručivši da će učitelji kroz ovu edukaciju postati ‘kompetitivni i samouvjereni’.