Malo je što u zadnje vrijeme uzrokovalo zborno negodovanje poduzetničkog sektora, pripadajućih komentatora, novinara i političara kao vladina najava uvođenja poreza na ekstraprofit ili neočekivanu dobit, kako ga neki nazivaju. Premda se radi o izvanrednoj poreznoj mjeri jednokratnog tipa usmjerenoj isključivo na najveće kompanije u Hrvatskoj, čiji je cilj prikupiti oko dvije milijarde kuna za građane sa socijalnog dna, uzbunjeni protivnici ne mogu se pomiriti takvom vladinom politikom. Najglasniji oponenti za posljedicu najavljuju ekonomsku apokalipsu, jačanje inflacije, val otpuštanja i još sivlju sliku hrvatske ekonomije u narednoj i godinama nakon nje. "To će zaustaviti razvoj, povećati nezaposlenost i otjerati investitore iz Hrvatske", poručila je direktorica HUP-a Irena Weber. "Uvođenje novog poreza dovest će do daljnjih poskupljenja i još većeg siromašenja građana RH", dodala je saborska zastupnica Centra Marijana Puljak, emitirajući tako sentimente dobrog dijela političara srednje struje u Hrvatskoj.
Sve to je uslijedilo zato što je Vlada odlučila uvesti porez od 33 posto na kompanije što imaju prihode veće od 300 milijuna kuna, pod uvjetom da su ove godine imale 20 posto veću dobit od prosjeka poslovanja u prethodne četiri godine. Mjera se odnosi samo na sljedeću godinu. Radi se o manje od 200 financijski najmoćnijih kompanija, većinom podružnica stranih korporacija, od kojih će dvije milijarde država iskoristiti za socijalne programe, što je i naputak iz EU-a.
U Saboru smo tražili da izađu na teren i da nas nadležna državna tijela i agencije obavijeste o svemu. Tako bi se lako moglo pronaći sve profitere na ovoj situaciji. Nažalost, do toga nije došlo, kaže Boris Lalovac
Poslovično servilna kada je riječ o korporativnom sektoru, Hrvatska vlada samoinicijativno nikada ne bi pristupila ovoj mjeri. Ona samo provodi instrukcije Evropske komisije o uvođenju takozvanog windfall poreza (na neočekivanu dobit), čiji je primarni cilj namaknuti sredstva preko energetskih kompanija koje su profitirale na aktualnoj gospodarskoj turbulenciji. Hrvatska je tu, doduše, proširila sektorski doseg na sve velike kompanije koje su imale vanrednu dobit, na što je imala potpuno pravo. Kad su u hrvatskoj Vladi naišli na kritike da neki sektori nisu širili prihodovnu stranu od krize nego zbog ulaganja i dobrog poslovanja, počeli su govoriti o solidarnom porezu. Uostalom, osim energetskih konglomerata, primarnih profitera od rata i inflacije, i neke druge zemlje u EU-u poput Češke odlučile su nametnuti privremeni porez na, primjerice, banke. K tome, Poljska je uvela 50 posto za sve kompanije iznad 250 zaposlenih. Rumunjska je zahvatila i trgovce, i to s 80 posto poreza. Hrvatska je najsličnija Mađarskoj, koja je proširila privremenu poreznu mjeru na niz sektora.
Hoće li se, međutim, ostvariti navedene prognoze o padu ulaganja, jačanju inflacije, rastu nezaposlenosti i bijegu multinacionalki iz Hrvatske zbog ove mjere? Ako je pitati Borisa Lalovca, ministra financija u bivšoj vladi Zorana Milanovića, do toga neće doći.
- Budimo iskreni, sljedeće godine nitko neće investirati. Ako padne potražnja, a mogla bi zbog velike inflacije i najave recesije, neće biti nikakvih investicija nego će se raditi na zadržavanju postojećih radnih mjesta. Moguć je pad likvidnosti, ali neće se ništa spektakularno dogoditi - veli Lalovac, dodajući da svaka zemlja ima pravo štititi svoju poziciju u ovakvim okolnostima.
Podsjeća da se među tih dvjestotinjak tvrtki dominantno radi o multinacionalnim korporacijama i malo pojedinačnih hrvatskih poduzetnika. Suprotno nekim kritikama, smatra da ova mjera neće rezultirati ni daljnjim divljanjima cijena i osiromašenjem građana.
- Taj novac će se vratiti u proračun i ponovo ići prema tim građanima - veli on.
Iako u načelu podržava oporezivanje ovakvog tipa, Lalovac se protivi načinu na koji je uveden. Drži da je mjera trebala biti usmjerena samo na one sektore koji su parazitirali na krizi. Osim energetskih proizvođača i distributera, on u tu skupinu uvrštava bankare i trgovce.
Boris Lalovac (Foto: Nikola Čutuk/PIXSELL)
Kako bi obranila mjeru, Vlada je u međuvremenu poručila da je temelji na detektiranju neobično visokog rasta u svim djelatnostima, ne samo energetici. Utoliko su, barem po pisanju nekih medija, u izvršnoj vlasti zaključili da je golema inflacija i široko rasprostranjeno povećanje cijena vjerojatno imalo utjecaj na rast dobiti raznovrsnih firmi.
Uz vanjske faktore koji su doveli do aktualnog stanja, Lalovac je mišljenja da Hrvatska ima i svoje lokalne specifičnosti. Kaže da je ovdje bilo puno više špekulanata koji su doprinijeli povećanju problema. Podsjetio je na niz vladinih ustupaka privatnom sektoru, od trošarina, drastičnog smanjenja PDV-a na energente i pomoći za radnike. S druge strane je radila na zamrzavanju cijena.
- U isto vrijeme inflacija, cijena robe i energenata su išle u nebo. To nije u nekoj logičnoj korelaciji. Učinjeni su ogromni napori da se zauzda divljanje cijena, da bi, na primjer, WC papir odjednom koštao 50 kuna. Čudi me što Vlada to nije ispitala, a mogla je dosta jednostavno. U Saboru smo tražili da izađu na teren i da nas nadležna državna tijela i agencije obavijeste o svemu. Tako bi se lako moglo pronaći sve profitere na ovoj situaciji. Na žalost, do toga nije došlo - kaže Lalovac.
Tu dolazimo do razilaženja između najžešćih kritičara, koji bi eventualno da se ide samo u smjeru kompanija što posluju energentima, i stvarnosti, u kojoj je profiterstvo bilo znatno raširenije. Razgrnu li se standardnu floskulu onih koji uzbunjeno prorokuju produbljenje krize, na vidjelo izlaze podaci koji pokazuju da će upravo navedeni sektori ionako biti najviše zahvaćeni ovom mjerom. Energija, banke, trgovački lanci i proizvođači hrane, ujedno najveći poslovni subjekti u Hrvatskoj, platit će najviše.
Poslovni list Lider izračunao je da će, s obzirom na dosadašnje rezultate poslovanja u 2022. godini, samo Ina platiti pola milijarde kuna u ovu svrhu. To je jedna četvrtina svih sredstava predviđenih u cijelom ciklusu. Lijep doprinos će dati i Prvo plinarsko društvo, kompanija Pavla Vujnovca, čiji je cijeli imperij nedavno pretekao Inu i postao najveći poslovni sustav u hrvatskoj. Uz Inu i PPD, na listi su vjerojatno i Petrol, Crodux, Lukoil, Plinacro, Geoplin te poduzeća za električnu energiju, poput HEP-a.
Što se tiče većine kritičara, tu bi trebalo završiti s prikupljanjem poreza. No banke su diljem svijeta označene jednakim štetočinskim pridjevima kada je riječ o leširanjenju na inflaciji i krizi. Španjolska je bankama, primjerice, uvela porez od 4,8 posto uz veliki otpor lobističke i pro-poslovne javnosti.
Ovakav porez će biti koristan utoliko što će napuniti proračun, ali kad-tad će vlada morati dati neki quid pro quo poslodavcima, tj. kapitalu koji je s ovim porezom oštetila, smatra Marko Grdešić
Lalovac nema dvojbe da su i u Hrvatskoj sudjelovale u parazitiranju na aktualnom stanju.
- Ako povećavaju aktivne kamatne stope prema građanima i poduzećima, a ne povećavaju kamatne stope koje plaćaju na depozite, što je bio slučaj kod nas, to znači da banke sudjeluju u inflacijskoj dobiti te bi trebale platiti tu premiju na inflacijsku dobit - mišljenja je.
Hrvatska narodna banka minulog je tjedna objavila da su banke u prvih devet mjeseci ove godine poslovale s ukupnom dobiti od pet milijardi kuna, što je oko milijardu kuna ili 25 posto više nego u istom razdoblju prošle godine. Banke koje su najviše povećale dobit ujedno se nalaze pri vrhu liste obveznika ovoga poreza. Lider je izračunao da će Zagrebačka banka uplatiti oko 144 milijuna. Izračun je rađen prije objave svježih rezultata poslovanja, pa je izvjesno da će iznos biti još i veći. Od banaka pri vrhu su još i OTP, Raiffeisenbank, Erste, Hrvatska poštanska banka te PBZ.
U prvih pedesetak najizdašnijih budućih platiša izvanrednog poreza nalaze se i najveći trgovački lanci. Lalovac kao ilustraciju njihovog poslovanja navodi svježe objavljenu usporedbu fiskaliziranih računa iz 2019. i 2022. godine. "Broj računa je isti, ali je vrijednost robe sada 25 do 30 posto veća, što znači da je razlika nastala unutar inflacije", istaknuo je.
Na listi su tako trgovački lanci poput dm-a, IKEA-e, Plodina, Lidla, Bauhausa, Müllera, Tommyja. Tu su i proizvođači hrane poput Nestléa, Ferrera, Cedevite, Mlinara, Francka, Pivca, Dukata, Podravke, mljekare KIM, Zagrebačke pivovare, Heinekena, Coca-Cole. Mnogi od njih su u minulom razdoblju zabilježili enormne profite. Oporezovani će biti i farmaceuti JGL, Pliva i Belupo, Hospira i srodni proizvođači i trgovci, poput Procter & Gamblea. Izvjesno je da će se isto odnositi na globalne proizvođače i trgovce odjećom New Yorker, YISK, H&M, Decathlon, Zara, Adidas.
Tu su i hotelijersko-turističke kompanije Punta Skala, Valamar, Maistra i Jadranski luksuzni hoteli. Svoj će dio platiti telekomunikacijski sektor: Hrvatski telekom, A1 Hrvatska, Tele 2, kao i kladioničari u tipu Prve sportske kladionice i EMMA GAMMA ADRIATIC, strane korporacije koja je preuzela Super Sport, te Hrvatska lutrija. Na popisu će vjerojatno biti i marketinška agencija Real. Doprinos će dati i kompanije za reciklažu u vlasništvu obitelji Petra Pripuza, poput Ce-za-ra, zatim tehnološke kompanije Siemens, Končar, Tesla Ericsson, Huawei, tvrtke s računalnom opremom i informatičkim uslugama KING ICT i M SAN GRUPA, duhanski div Tvornica duhana Rovinj te proizvođač oružja iz Karlovca HS Produkt, koji bi trebao platiti minimalno 50 milijuna kuna.
Uz zahvaćene sektore koji su imali profitne interese u krizi, tu je, dakle, i dio onih koji se odnose na proizvodnju, a da vjerojatno ne spadaju u primarne djelatnosti gdje je profit došao i od neopravdanog povećanja cijena. Mogla se u tome kontekstu Hrvatska doista ugledati na Grčku, koja je uvela 90 posto poreza samo za neke proizvođače energije. Plus bankare, kao u Španjolskoj. To bi, međutim, uz Inu kačilo jednog Vujnovca ili neprispodobivo utjecajan bankarski sektor. No čak i ovakvom prijedlogu, kojim su zahvaćeni megaposlodavci uzduž svih djelatnosti, treba dati adekvatan kontekst. Hrvatska je u posljednje dvije godine nizom mjera te izravnim i neizravnim subvencijama doprinijela njihovom solidnom poslovanju. Nekima i s rekordnim prihodima prošle i ove godine. To je Vlada i naglasila, tvrdeći da je mjera uvedena i da spriječi da "netko državne subvencije usmjerava prema svojim profitima".
Otvorilo se u javnosti i usputno pitanje hoće li multinacionalke izbjeći plaćanje prokušanim metodama. Primarno se pod tim mislilo na interno fakturiranje između članica iste korporacije, primjenjivanje modela transfernih cijena i prebacivanje dobitaka u zemlje s manjim poreznim opterećenjima.
Bivši ministar Lalovac kaže da Hrvatska ima mehanizme protiv prelijevanja takve vrste i da su okolnosti takve da ih može koristiti. Podsjetio je da je HNB zabranio maticama banaka s hrvatskim podružnicama povlačenje dobiti odavde da bi pokrili gubitke iz Rusije. Uostalom, ako žele biti ispod praga od 20 posto dobiti ove godine i izbjeći plaćanje poreza, Lalovac im sugerira neka radnicima isplate bonuse i nagrade.
Marko Grdešić (Foto: Jurica Galoić/PIXSELL)
U nešto širem kontekstu, zanimljivo je promatrati razvoj događaja oko privremenog uzimanja dobiti korporacijama u državi koja se nalazi među zemljama s najmanjim porezom na dobit u cijeloj EU. Marko Grdešić, profesor političke ekonomije sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, utoliko kaže Novostima da je ovaj porez tek flaster na hrvatski porezni sustav koji nedovoljno oporezuje kapital i imovinu, a previše oporezuje rad i potrošnju. Rekao je da je u Hrvatskoj porez na korporativnu dobit 18 posto (10 posto za manje firme), u Njemačkoj je 30, u Francuskoj 28, u Nizozemskoj 25, u Španjolskoj 25 posto.
- Ako ćemo pričati o solidarnosti onda bi tu trebalo početi - istaknuo je.
Po njegovom mišljenju, u isto vrijeme bi trebalo i smanjivati porez na dodanu vrijednost koji je izrazito regresivan, a u Hrvatskoj iznosi visokih 25 posto. Usporedbe radi, u Njemačkoj je 19 posto, u Francuskoj 20, u Španjolskoj 21 posto. U nekim drugim zemljama, primjerice Japanu ili Kanadi, čak je jednocifren.
- Da bi porezni sustav bio pravedan i funkcionalan trebalo bi također više oporezivati imovinu, a to znači i nekretnine kao i nasljedstvo. Za sada nije bilo dovoljno političke volje za takvo nešto pa se onda pribjegava ovakvim porezima. Ovakav porez će biti koristan utoliko što će napuniti proračun, ali kad-tad će vlada morati dati neki quid pro quo poslodavcima, tj. kapitalu kojeg je s ovim porezom oštetila - poručio je.
Pokojni ekonomist Ivo Bićanić prije dvije godine je podsjetio da Hrvatska odbija važnima učiniti porez na dohodak i porez na dobit, a odbija i uvesti razumne poreze na bogatstvo, porez na izvanrednu dobit i porez na nasljedstvo. "Uvođenje tih poreza značajno bi uklonilo ovisnost primitivnog sistema o ciklusima i omogućilo daleko finije vođenje ekonomske politike. To se nije dogodilo ne iz nužde, nego zato što je napravljen takav izbor. I to je bio izbor i one navodno lijeve i one nedvojbeno desne vlade, to je bio izbor i Mateše, i Milanovića, i svih ostalih", poručio je tada Bićanić.
