Novosti

Politika

Krimska forma

Premijer Plenković nastavio je igrati ulogu demokrata pred stranim gostima, ulogu birokrata u Bruxellesu i ulogu autokrata u Hrvatskoj. Skup je hrvatskoj i europskoj javnosti trebao pokazati koliko su važni on i HDZ, smatra Božo Kovačević. Damir Grubiša navodi da smo u Zagrebu slušali diskurs rata, a nitko nije sugerirao povratak Krima mirnim putem

Large krim

Zajednička fotografija sudionika Krimske platforme – pogled iskosa (foto Sanjin Strukić/PIXSELL)

Zagrebački samit Krimske platforme završio je usvajanjem zajedničke deklaracije kojom je podržana teritorijalna cjelovitost Ukrajine i osuđena ruska aneksija Krima i još četiri ukrajinske oblasti. Sve je to manje-više poznat diskurs, izvan kojeg se nije ništa novog moglo čuti, pa čak ni barem načelno nije načeta tema mogućeg mirnog okončanja rata. Od izraza "mir" bježi se nadaleko, pa će prije stoga u svijesti uz spomenuti događaj ostati prometne gužve u glavnom gradu, snajperisti na krovovima zgrada i sveopća sigurnosna pravila, koja su uz neprikriveno gunđanje građana otežala dvodnevno bivanje u širem centru grada.

Već samim prihvaćanjem da se samit, koji je u utorak, 25. listopada okupio 42 parlamentarne delegacije iz 32 države i pet parlamentarnih skupština međunarodnih organizacija, među ostalima Europskog parlamenta i parlamentarne skupštine NATO-a, održi u Zagrebu, Hrvatska je, iznova osudivši rusku agresiju, još jednom prenaglasila svoju solidarnost s Ukrajinom. Iskazana je i zavidna razina gotovo idolopoklonstva prema Sjedinjenim Državama, pa je prva vijest postalo to što se predsjednik Zoran Milanović odbio bilateralno susresti s Nancy Pelosi, predsjednicom Zastupničkog doma američkog Kongresa i jednom od zvijezda samita. Pelosi je naglasila da je Krim Ukrajina i ne bez razloga istaknula podatak o više od 60 milijardi dolara vojne, humanitarne i ostale pomoći koju je SAD dosad poslao toj zemlji. Ništa novo nema ni u poruci koju je uživo videovezom uputio ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski: Krim će biti oslobođen, nakon čega će svijet osjetiti da je rat prestao i potom će taj isti svijet postati siguran.

Premijer Andrej Plenković ponovno je Ukrajini kao pomoć ponudio hrvatsko iskustvo mirne reintegracije Podunavlja i iskustvo provedbe Erdutskog sporazuma, što se čini poprilično deplasirano. Hoće li se i što promijeniti nakon zagrebačkog samita pitali smo Božu Kovačevića, od 2003. do 2008. veleposlanika Hrvatske u Moskvi.

- Samim održavanjem zagrebačkoga skupa ništa se neće promijeniti. Sve zemlje čiji su predstavnici sudjelovali na zagrebačkom skupu već su ionako same i u okviru multilateralnih organizacija osudile rusku aneksiju dijelova Ukrajine. Ovim skupom samo su potvrđena otprije poznata stajališta. Više je nego vidljivo oslanjanje na Ameriku, koja danas inzistira na vojnom rješenju spora, odnosno na vojnom porazu Rusije. Ako dođe do promjene u Kongresu i, osobito, ako Joea Bidena u Bijeloj kući naslijedi republikanac, može se dogoditi da Amerika promijeni politiku prema Ukrajini. Ako dotad Rusija već ne bude poražena, pripadnici Krimske platforme mogli bi se naći u čudu zbog izostanka američke podrške njihovoj politici - kaže za Novosti Kovačević.

Naš sugovornik ističe da je medijski tretman Nancy Pelosi, ali i cijelog skupa, pokušaj hrvatskih vlasti da pokažu koliko su važne. Činjenica da smo nevažna država koju posjećuje malo stranih državnika pokušala se prikriti prenaglašavanjem važnosti pojedinih sudionika i skupa u cjelini. No Kovačević smatra da je treću po rangu osobu u američkoj administraciji, kad je već došla u Zagreb, predsjednik Milanović trebao primiti.

- Budući da on neprestano govori da mu je interes Hrvatske na prvom mjestu, trebao je to imati na umu i kad je odlučivao o tome hoće li se ili neće sresti s Nancy Pelosi. Svoja stajališta o američkoj politici mogao joj je prezentirati u razgovoru - smatra Kovačević.

Nadalje, ako je već bila riječ o skupu predstavnika parlamenata, trebalo je, dodaje Kovačević, pozvati i predstavnike opozicije u Saboru.

- Tako se pokazalo da HDZ, koji je organizirao skup predstavnika parlamenata, provodi antiparlamentarističku politiku. Premijer Plenković nastavio je igrati ulogu demokrata pred stranim gostima, ulogu birokrata u Bruxellesu i ulogu autokrata u Hrvatskoj. Skup je, zapravo, hrvatskoj i europskoj javnosti trebao pokazati koliko su važni premijer Plenković i HDZ. Načinom izvedbe te predstave pokazali su svoj antidemokratski diletantizam i diplomatski amaterizam - ističe Kovačević.

U tom diletantizmu, već smo spomenuli, nigdje se nije mogla čuti poruka o mogućem mirnom rješenju ratnog sukoba i pregovorima. Tek je papa Franjo ustrajan u svojim molitvama. Drugim riječima, Hrvatska je propustila priliku da bude medijator razgovora o mirnom rješenju. Damir Grubiša, politolog i bivši veleposlanik Hrvatske u Italiji, profesor na američkom sveučilištu u Rimu, za Novosti ističe da je limit ovakvog skupa upravo u njegovoj manifestacijskoj prirodi, u performansu, on zapravo ne može kvalitativno doprinijeti da se rat doista riješi.

- Slušali smo diskurs rata, koji se širi, utvrđuje i stvara psihozu. Nitko nije sugerirao povratak Krima mirnim putem niti je rekao da bi trebalo pokrenuti dugoročnu akciju u koju bi bili uključena cijela Europska unija i šire, e da bi se ostvario teritorijalni integritet, čemu Ukrajinci teže - ističe Grubiša.

Istaknuli bismo i pitanje određene količine sigurnosnog rizika kojem se Hrvatska izložila prihvaćanjem domaćinstva samita, što korespondira s izjavom predsjednika Milanovića da ne podržava "upetljavanje Hrvatske u ovaj rat više nego što treba". Pritom su vladajući očito već zaboravili na dron koji je proljetos zalutao u Zagreb s ratnih područja, kada zahvaljujući nevjerojatno sretnim okolnostima nitko nije stradao.

- Hrvatska, kada govorimo o sigurnosnim izlaganjima, u smislu održanog samita, želi igrati na tom polju ulogu dobrog učenika, tako da se na drugim poljima gdje je nedovoljno integrirana u Europu i demokratski svijet pokriva hiperangažmanom na planu podrške Ukrajini, ali i Americi. Postoji u politici poznati fenomen laskanja, u ovom slučaju imamo laskanje države prema državi hegemonu u međunarodnim odnosima, a to su u ovom trenutku Sjedinjene Države - ocjenjuje Grubiša.

Hrvatska dakle po svaku cijeni želi igrati ulogu odličnog učenika, štrebera i u tome, naravno, pretjeruje, podvlači naš sugovornik: riječ je o sastavnom dijelu imidža naše zemlje u Europi, militarizaciji Hrvatske koja ide preko njezinih objektivnih uvjeta postojanja u europskoj geostrategiji.

Rezimirajmo: Rusija je prekršila međunarodno pravo, no ona nije jedina država koja je to učinila, ističe Božo Kovačević. Zato bi sudionici Krimske platforme bili uvjerljiviji da su se jednako jasno izjasnili o drugim primjerima nepoštivanja međunarodnog prava. Nismo čuli objašnjenje za to što je Krimska platforma pokrenuta tek 2021. Dotad je međunarodnopravni okvir za rješavanje sukoba u Ukrajini bila rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 2202, koja također nije spomenuta na samitu. Kovačević se pita jesu li se pokretači Krimske platforme odrekli rezolucije 2202 i prije nego što je to učinila Rusija donošenjem katastrofalne i apsolutno neprihvatljive odluke o invaziji na Ukrajinu 24. veljače ove godine. Jer činjenica da predstavnici parlamenata uopće ne spominju moguća diplomatska rješenja zabrinjavajuća je neovisno o tome što trenutne okolnosti ne ukazuju na to da bi bilo moguće definirati platformu za pregovore.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više